U nekim zemljama normalno je nositi maske, u drugima ne. Zašto?
TKO OVIH dana izađe van bez maske u Hong Kongu, Seulu ili Tokiju, naići će na poglede neodobravanja, piše BBC. No i u mnogim europskim zemljama posljednjih tjedana vlasti su preporučile nošenje maski u određenim javnim prostorima. A u Engleskoj je posljednji savjet da se lice prekrije u “zatvorenim prostorima gdje održavanje fizičke udaljenosti nije uvijek moguće” kao što su javni prijevoz i neke trgovine.
Sada čak i svi zaposlenici u Bijeloj kući moraju nositi maske
I neke države SAD-a su također dale slične preporuke, a sada čak i svo osoblje Bijele kuće mora nositi maske, premda predsjednik Donald Trump to još uvijek odbija.
Isto tako brojni ljudi još uvijek ne nose maske unatoč službenim preporukama, a neke vlade još uvijek nisu uvjerene u znanstvene preporuke o korisnosti maski.
WHO je na početku pandemije tvrdio da ne treba nositi maske
Razlozi zbog kojih neki ljudi nose, a drugi izbjegavaju maske nisu samo stvar preporuka određenih vlada i medicinskih savjeta, već kulture i povijesti, debate oko dokazane korisnosti te čak i osobnih sloboda. Otkako je izbila epidemija koronavirusa, službeni savjet Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) bio je da maske nose samo ljudi koji su bolesni i imaju simptome te oni koji se brinu o osobama koje imaju ili se sumnja da imaju koronavirus.
Tada se govorilo kako nitko drugi ne treba nositi maske, a stručnjaci su dali nekoliko razloga za to. Jedan je da maske nisu pouzdana metoda zaštite, kao što su to neke druge metode. Prema tadašnjim istraživanjima, pokazalo se da se virus širi kapljično te u kontaktu sa zaraženim površinama. Dakle, maske mogu biti zaštita, ali samo u određenim situacijama, odnosno kad se netko nalazi u blizini zaražene osobe koja bi mogla kihnuti ili zakašljati u pravcu lica. Zato stručnjaci tvrde da je učestalo pranje ruku sapunom mnogo učinkovitija metoda zaštite. Osim toga, maska se s lica mora skinuti na pravilan način kako bi se izbjegla kontaminacija, a i na licu može stvoriti lažan osjećaj sigurnosti, što dovodi do ignoriranja ili zaboravljanja drugih higijenskih navika.
U nekim dijelovima Azije maske se stalno nose
Ipak u nekim dijelovima Azije maske se stalno nose i tamo se njihova upotreba smatra obzirnošću te su uvjereni u njihovu zaštitu. U Kini, Hong Kongu, Južnoj Koreji, Tajlandu i Tajvanu smatra se kako bilo tko, uključujući i zdrave ljude, može biti nositelj virusa. U tom smislu u znak solidarnosti ljudi nose maske kako bi zaštitili druge od sebe.
U nekim dijelovima Kine nošenje maski shvaća se posve ozbiljno te oni koji ih ne nose mogu biti uhićeni ili moraju platiti kaznu. U Singapuru, gdje su u početku vlasti tvrdile da se maske ne moraju nositi, sada su obavezne na javnim prostorima te oni koji ih ne nose mogu dobiti kaznu u iznosu od 210 dolara.
S druge strane, u Indoneziji i na Filipinima, za koje se sumnja da imaju veliki broj neprijavljenih slučajeva zaraze, većina ljudi u velikim gradovima nosi maske kako bi sebe zaštitili od drugih.
U mnogim azijskim zemljama nošenje maski je kulturna norma
Za mnoge ove zemlje nošenje maski je postalo svojevrsna kulturna norma čak i prije pandemije koronavirusa. Postale su čak i svojevrsni modni statement, u jednom trenutku maske s Hello Kitty preplavile su ulične markete Hong Konga. U Istočnoj Aziji mnogi ljudi imaju naviku nositi masku kad su bolesni ili tijekom sezone vrućice jer se drži da je nepristojno kihati ili kašljati na otvorenom.
Uz to, zbog epidemije SARS-a iz 2003. godine, koja je pogodila nekoliko država ove regije, nošenje maski postalo je uobičajeno, posebice u Hong Kongu gdje su mnogi umrli od ovog virusa.
Stoga glavna razlika između ovih društava i zapadnog leži u tome što su prva doživjela zarazu ranije u prošlosti i imaju svježa i bolna sjećanja na epidemiju.
Osim toga, u nekim dijelovima Azije sezonska zagađenja zraka i zagađenost zbog velikog prometa u napučenim gradovima također su jedan od razloga zbog kojih je za mnoge sasvim uobičajeno nositi maske na otvorenom.
Nošenje maski kao stalni podsjetnik na opasnost virusa
Neki smatraju i da nošenje maski predstavlja stalni vizualni podsjetnik na opasnosti od virusa te mogu djelovati na ljude kao podsjetnik o važnosti održavanja bolje osobne higijene.
“Stavljanje maske svaki dan prije izlaska je poput rituala, poput oblačenja uniforme. A tijekom prakticiranja tog rituala osoba osjeća da mora živjeti u skladu s onim što uniforma predstavlja. Odnosno u slučaju maske, potiče na ponašanje koje je više higijensko, poput nediranja lica ili izbjegavanja gužvi i održavanja fizičke udaljenosti”, rekao je Donal Low, stručnjak za biheviorizam.
Epidemiolozi iz Hong Konga: Ne može se reći da su maske beskorisne
“Ne može se reći da su maske beskorisne jer pretpostavljamo da imaju neki učinak jer je to zaštita koju dajemo zdravstvenim radnicima. Ako mnogo ljudi u gužvi nosi maske, mislim da to ima učinak na javnu transmisiju. A u trenutku kada gledamo i najmanje mjere koje mogu smanjiti transmisiju, i to se računa”, tvrdi epidemiolog Benjamin Cowling sa Sveučilišta u Hong Kongu.
No nošenje maski ima i drugu stranu. Na nekim mjestima, poput Japana, Indonezije i Tajlanda došlo je do nestašice maski. Osim toga, postoji i bojazan da će ljudi početi jednokratne maske nositi više puta, što je nehigijenski. Ili pak prodavati ih na crnom tržištu.
U Hong Kongu se diskriminira one koji ne nose maske
Isto tako, u nekim dijelovima ove regije one koji ne nose masku se stigmatizira do te mjere da im je zabranjen ulazak u neke zgrade ili trgovine. U Hong Kongu neki tabloidi su na naslovnicama objavili fotografije zapadnjaka koji ne nose maske te se okupljaju u grupama tijekom noćnih izlazaka. Ti tabloidi su ih kritizirali zbog toga što nisu oprezni.
U SAD-u je nošenje maski postalo pitanje građanskih sloboda
No diskriminacija ide u oba smjera. Tamo gdje nošenje maski nije obavezno, premda vlasti savjetuju da se nose, one koji ih nose se izbjegava ili čak napada. A u SAD-u nošenje maski postalo je čak i pitanje osobnih sloboda. Pri tome neki tvrde da obaveza nošenja maski predstavlja narušavanje građanskih sloboda. U Michiganu je tako zaštitar ubijen nakon što je zabranio kupcu da uđe u trgovinu bez maske.
Možda su u pravu oni koji misle da maske treba nositi
No ona društva koja savjetuju nošenje maski možda su u pravu i stručnjaci sad preispituju savjete WTO-a.
Ponajprije, pokazalo se da ima više osoba s virusom koje nemaju simptome nego što su stručnjaci u početku mislili. Prema tajnim podacima kineskih vlasti, koje je objavio South China Morning, predviđa se da je trećina pozitivnih slučajeva pokazivala male ili nikakve simptome. A na kruzeru Diamond Princess više od pola od 600 pozitivnih osoba nije imalo simptome.
Do sada se vjerovalo da oni koji nemaju simptome nisu previše zarazni
Do sada se vjerovalo da oni koji nemaju simptome nisu previše zarazni. No sada se i to dovodi u pitanje. Nedavno objavljena studija u Kini pokazala je da su osobe koje su imale male ili nikakve simptome bile vrlo zarazne i odgovorne su za skoro 80 posto pozitivnih slučajeva.
S druge strane, jedna studija iz Hong Konga pokazala je da se do 44 posto transmisije virusa od zaražene osobe može dogoditi prije nego što se pojave ikakvi simptomi.
Nove studije trebale bi dati jasniju sliku o korisnosti maski
Znači li to da, u slučaju da svi nose maske, “tihi prijenosnici” ne bi nikog zarazili? To još uvijek nije utvrđeno. Istraživanja su u tijeku, a nove studije trebale bi dati jasniju sliku. Zaštitne maske možda jesu stvar kulturnih normi i iskustva s epidemijama, no kako pandemija napreduje, naša iskustva na zapadu mogla bi se mijenjati.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati