U GRADU Portu na sjeveru Portugala otkrivena je nova vrsta otrovnog pauka, čileanski pauk samac, znanstvenog naziva Loxosceles laeta. Ovo je prvi zabilježeni slučaj te vrste na Iberijskom poluotoku, no istraživači ističu da je rizik za javnost nizak zbog njegovog povučenog ponašanja, piše Euronews.

Nema razloga za uzbunu

José Manuel Grosso-Silva, entomolog iz Prirodoslovnog muzeja i Muzeja znanosti Sveučilišta u Portu, jedan od istraživača koji stoje iza otkrića, naglasio je da nema razloga za paniku. "Mala je vjerojatnost da će ljudi naići na ovu vrstu ili da će ih ugristi", rekao je za Euronews.

Biolozi Francisco Gil i José Manuel Grosso-Silva u svojoj studiji navode kako je riječ o sramežljivoj vrsti koja rijetko grize. "No, njezin ugriz može uzrokovati značajna oštećenja kože, što često dovodi do nekrotičnih kožnih lezija", objašnjavaju u studiji o prvom zabilježenom slučaju na Iberijskom poluotoku.

Podrijetlo i pronalazak u Portu

Čileanski pauk samac autohtona je vrsta zapadnog dijela Južne Amerike, a najčešće se nalazi u zemljama poput Brazila i Argentine. Smatra se da se proširio izvan svog prirodnog staništa putem međunarodne trgovine robom.

Prvi primjerak pronađen je slučajno 10. rujna 2025., kada je mužjak uočen na zidu u Portu. Drugi mužjak pronađen je 10. siječnja ove godine; taj je primjerak pronađen mrtav u ljepljivoj zamci koja nije bila postavljena za njega.

Lako ga je zamijeniti s mediteranskim paukom samcem

Unatoč ovom otkriću, u Portugalu već desetljećima živi drugi otrovni pauk iz iste porodice, mediteranski pauk samac (Loxosceles rufescens), koji je široko rasprostranjen. Ta je vrsta podrijetlom iz Sjeverne Amerike, a u Europi je prisutna više od 200 godina.

"Ne znamo je li ova nova vrsta ograničena samo na Porto ili je već raširenija. Budući da se čileanski pauk samac lako može zamijeniti s mediteranskim, moguće je da postoje fotografski zapisi označeni kao potonji, a koji zapravo prikazuju novootkrivenu vrstu", napominje biolog Grosso-Silva.

Glavna razlika između dviju vrsta leži u pedipalpima, zglobnim nastavcima na prednjem dijelu tijela mužjaka koji služe za prijenos sperme. Po svemu ostalom, vrlo su slični.

"Jednolično su smeđi, bez boja koje bi im omogućile stapanje s vegetacijom, i ne grade mreže za hvatanje kukaca kakve viđamo na biljkama. Svoje mreže grade na zidovima, u kutovima i na skrovitijim, tamnijim mjestima, a aktivniji su noću", objašnjava Grosso-Silva.

Ugriz uzrokuje nekrozu

Posljedice ugriza čileanskog pauka samca mogu varirati od blagih do teških, a zabilježeni su i rijetki smrtni slučajevi. "Rizik postoji, no čini mi se malen, stoga nastojim ne poticati paniku ili pretjeranu uzbunu", naglašava biolog.

Portugal je 2023. godine zabilježio slučaj loksocelizma, sindroma uzrokovanog paukovim otrovom, nakon ugriza mediteranskog pauka samca. Časopis Portugalskog društva za internu medicinu izvijestio je o slučaju 48-godišnje žene koju je pauk ugrizao za potiljak dok je bila u gradskom parku.

Nakon ugriza razvila je oteklinu bez trenutne boli. Međutim, unutar 24 sata simptomi su se pogoršali, uz jake glavobolje, malaksalost, povišenu temperaturu i umor. Na mjestu ugriza pojavila se nekroza, a koža joj se počela ljuštiti i na drugim dijelovima tijela, uključujući područje oko očiju, bedra i usne. Pacijentica je otpuštena iz bolnice nakon 16 dana bez trajnih posljedica.

Nove vrste sve su češća pojava

U Portugalu je danas utvrđeno više od 300 vrsta kukaca iz različitih dijelova svijeta, od kojih su mnoge stigle zbog pojačanog prijevoza robe. "Sve više mijenjamo okoliš oko sebe. Namjerno uvozimo mnoge biljke koje često sa sobom donose i kukce koje nismo namjeravali unijeti", objašnjava Grosso-Silva, podsjećajući na slučaj azijskog stršljena koji je u Europu stigao s pošiljkom kineskih bonsaija.

Dodaje kako "urbani razvoj i monokulture poput eukaliptusa, koji zauzimaju golema područja, kao i ekstenzivni usjevi kukuruza, smanjuju prirodna staništa", što pogoduje pojavi novih vrsta.

Porast globalnih temperatura, pri čemu se Europa zagrijava posebno brzo, također može pogodovati širenju egzotičnih vrsta. "Ne znamo kako će se situacija razvijati ovdje na Iberijskom poluotoku; to je nešto što ćemo morati pratiti u nadolazećim godinama", kaže Grosso-Silva.

Ranija pojavljivanja u Europi

Prvi zabilježeni slučaj čileanskog pauka samca u Europi datira iz 1972. godine, kada je pronađen u zgradi Sveučilišta u Helsinkiju u Finskoj. Smatra se da je vrsta stigla ljudskim djelovanjem i nastanila se unutar zgrade zbog viših temperatura, jer teško da bi preživjela finsku vanjsku klimu.

Godine 2025. jedan je primjerak identificiran i u podrumu Sveučilišta Eberhard Karl u Tübingenu u Njemačkoj. Postoje i nepotvrđene informacije o njegovoj mogućoj prisutnosti u Italiji, no izvorna web stranica na kojoj su ti podaci objavljeni više nije dostupna.