BROJNE žene oboljele od raka jajnika tvrde da je njihovo trenutno zdravstveno stanje povezano s upotrebom talk pudera u prahu. Ipak, mišljenja znanstvenika se razilaze, a pravu istinu teško je utvrditi, piše Jen Christensen za CNN.

 

Deborah Giannecchini živi na ranču u gradu Modesto u Californiji. U njezinom dnevnom boravku nalazi se natpis 'Nikada nije prekasno početi živjeti sretno do kraja života'. Taj natpis na neki način predstavlja njezinu trenutnu misiju da pomogne ženama u izbjegavanju boli koju je ona proživjela te da im omogući da i one žive sretno do kraja života.

 

Giannecchini boluje od neizlječivog raka jajnika. Kao i tisuće drugih žena, tvrdi da je rak jajnika dobila zbog upotrebe pudera u prahu koji sadrži talk. Oko 4800 žena i njihovih obitelji tužilo je farmaceutsku tvrtku Johnson & Johnson, koja više od 100 godina prodaje Johnson's Baby puder u prahu.

 

 

Žene su zahtijevale da se na talk puder u prahu barem stavi naljepnica s upozorenjem, što su brojne tvrtke i napravile. Johnson & Johnson često ističe svoje suosjećanje s bolesnim ženama, no odbija staviti naljepnicu na svoj proizvod jer tvrdi da on nema nikakve veze s rakom jajnika, što je potvrdilo i nekoliko znanstvenika na sudu. Drugi su pak znanstvenici potvrdili mišljenje žena.

 

O ovoj temi znanstvenici sve više i više raspravljaju. Ipak, većina istraživanja ukazuje na činjenicu da je tu tematiku potrebno dodatno proučavati. Brojni odvjetnici pokušavaju na sudovima dokazati da je tvrtka Johnson & Johnson desetljećima bila svjesna potencijalne opasnosti te da nije ništa napravila.

 

Glavni odvjetnik tvrtke tvrdi da se suđenja odvijaju kako bi se zaradilo, a ne da bi se došlo do znanstvenih zaključaka. Ističe da odvjetnici pretjeruju i vade stvari iz konteksta kako bi napunili vlastite džepove.

 

 

Johnson & Johnson nije jedina tvrtka kojoj se sudi. Tu su primjerice i tvrtke Valeant Pharmaceuticals i Gold Bond. Tvrtka Valeant Pharmaceuticals tvrdi da joj je sigurnost mušterija najveći prioritet te da njihovi proizvodi nemaju veze s rakom jajnika. Tvrtka Imerys Talc America kaže da suosjeća sa ženama koje boluju od raka jajnika te da se nada da će znanost uspjeti pronaći stvaran uzrok the strašne bolesti.

 

Na određenim se suđenjima protiv tvrtke Johnson & Johnson tvrdilo da puder u prahu sadrži azbest, iako od sedamdesetih godina talk u takvim proizvodima treba biti bez azbesta. Johnson & Johnson tvrdi da njihov puder u prahu ne sadrži azbest.

 

Odvjetnici koji drže da je talk zapravo problem imali su mnogo uspjeha u pojedinim američkim državama. Povezujući talk s nastankom raka, za svoje su klijente osigurali stotine tisuća dolara. Suci su u listopadu ukinuli dvije takve okrivljujuće presude. Ipak, još je nejasno u kojem će nas pravcu znanost odvesti te što će se u budućnosti dogoditi s poznatim proizvodom koji krasi police u kupaonicama diljem svijeta.

 

 

Talk je jedan od najmekših minerala, a iskapa se najviše u Kini, Indiji, Brazilu, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama. Najviše se koristi za proizvodnju kućanskih proizvoda poput keramike za kupaonice, krovova i boje za zidove. Nalazi se u plastici, papiru, pa čak i u žvakaćoj gumi.

 

Tvrtka Johnson & Johnson počela je prodavati talk 1894. godine, nakon što su se mušterije žalile da njihovi flasteri izazivaju iritaciju kože. Mušterije s novorođenčadi su ih zatim počele koristiti i za pelenski osip pa je tvrtka Johnson & Johnson osmislila svoj poznati puder u prahu.

 

Johnson & Johnson danas je tvrtka vrijedna 338,6 milijardi dolara. Prodaja proizvoda koji sadrže talk im je samo u 2016. godini zaradila 325,2 milijuna dolara.

 

 

Giannecchini je koristila puder u prahu gotovo svaki dan od srednje škole, a na pakiranju nikada nije vidjela nikakvo upozorenje. U početku nije znala da se njezin najdraži puder povezuje s rakom jajnika pa ga je koristila i nakon dijagnoze.

 

Njezina kći Casey joj je savjetovala da ga prestane koristiti nakon što je o mogućoj poveznici čula od odvjetnika na televiziji. Taj odvjetnik, Ted Meadows, zatim je Giannecchini zastupao na sudu. Kad ga je Giannecchini nazvala, Meadows je s kolegom R. Allenom Smithom radio na brojnim sličnim slučajevima. Smith je jednom na večeri kod roditelja čuo kako žene koriste talk na genitalnom području. Njegov ga je otac, umirovljeni plastični kirurg, pitao je li ikada čuo za poveznicu između talka i raka.

 

Smith je po povratku kući otišao na Google te nije mogao vjerovati svojim očima, pitajući se je li on jedini odvjetnik koji je primijetio tu poveznicu.

 

 

Smith je naučio da je poveznica između raka jajnika i talka primijećena oko 1971. godine, kada je mala grupa znanstvenika pronašla talk u tkivu raka jajnika i vrata maternice. Znanstvenici su zaključili kako je moguće da je talk povezan s rakom, no da su potrebna dodatne istraživanja. Dr. Daniel Cramer svoje je prvo istraživanje na tu temu proveo 1982. godine - nakon tog i kasnijih istraživanja, postao je prvi znanstvenik koji je upozorio na opasnost korištenja talka na genitalnom

području, a za njim su slijedili mnogi drugi. Rezultati variraju - neka istraživanja ukazuju na umjereni rizik, a neka tvrde kako se ne čini da rizik postoji. Većina se slaže da su potrebna dodatna istraživanja.

 

Dr. Paolo Boffetta, profesor medicine, hematologije i onkologije također se slaže da su potrebna dodatna istraživanja te ukazuje na činjenicu da je uzroke raka teško otkriti. Boffetta dodaje kako je moguće da talk u nekim slučajevima utječe na nastanak raka. Ipak, postoje istraživanja koja nisu pronašla nikakvu poveznicu između talka i raka.

 

Postoje također teorije kako talk izaziva upalu koja se može pretvoriti u rak, no ta se ideja još testira.

Najnovija istraživanja ukazuju na malu poveznicu između talka i raka.

 

Dr. Graham Colditz, koji je kao stručnjak pozvan na nekoliko suđenja, misli da poveznica postoji. Vjeruje da su se metode testiranja poboljšale otkad su prethodna istraživanja zaključila da poveznica ne postoji te da se kroz godine skupilo puno dokaza. Nacionalni institut za rak kaže da ipak nema dovoljno dokaza kako bi se ustanovila poveznica između talka i povećanja rizika od raka, iako navodi talk na svom popisu faktora za koje nije jasno uzrokuju li peritonealni rak, rak jajnika i jajovoda.

 

 

Smith je pet godina proučavao talk te je jedne večeri na internetu naišao na pitanje o poveznici između talka i raka koje je postavila Deane Berg (također oboljela od raka). Smith joj je odmah odgovorio, a Berg mu je na kraju poslala svoj zdravstveni karton i uzorak tkiva raka jajnika, što je on proslijedio stručnjacima koji su pristali na sudu svjedočiti o potencijalnoj opasnosti talka. Smith je 2013. godine pobijedio u prvoj parnici vezanoj za talk puder u SAD-u. Meadows je nakon toga napisao kratak članak o Smithovoj pobjedi, iako je iznimno teško dokazati da je izlaganje određenom proizvodu povezano s rakom. Smith je pobijedio. Meadows je mislio da će mu se nakon objave članka početi javljati oboljele žene, no javio mu se Smith.

 

Smithu se javilo još žena s rakom jajnika. On i Meadows odlučili su početi raditi zajedno. U 18 mjeseci pobijedili su u šest parnica, uključujući i Giannecchinijinu. Ona je doletjela u St. Louis kako bi prisustvovala svom suđenju, a kaže da je od Smitha i Meadowsa mnogo naučila.

 

 

Dr. Patricia Judson-Lancaster svjedočila je u korist tvrtke Johnson & Johnson. Tvrdila je da talk nije prouzrokovao rak u Giannecchinijinom slučaju. Rak nastaje uslijed genetskih mutacija, a istraživanja su dokazala da on ne stvara takve mutacije.

 

Joshua Muscat, profesor na katedri za javno zdravstvo Medicinskog fakulteta Sveučilišta Penn State, slaže se da poveznica ne postoji te, za razliku od brojnih kolega, ne smatra da su potrebna dodatna istraživanja.

 

Ipak, Giannecchini je pobijedila u parnici i dobila pravo na odštetu od 70 milijuna dolara. Ona je tek jedna u nizu žena - ukupno je oboljelim ženama na brojnim suđenjima dodijeljeno 724,5 milijuna dolara.

 

 

Tvrtka Johnson & Johnson kaže da će se nastaviti boriti na sudu, a isto vrijedi za Smitha i Meadowsa. Smith se nada da će tvrtka barem staviti naljepnicu s upozorenjem na proizvod.

 

Williams, jedan od odvjetnika tvrtke, smatra da ne bi bilo ispravno staviti takvu naljepnicu na proizvod za koji nije dokazano da uzrokuje rak.

 

Giannecchini nastavlja svoju osobnu borbu s rakom nadajući se da će i dalje biti tu kako bi pričala svoju priču, zaključuje Jen Christensen za CNN.