U PONEDJELJAK rano ujutro kod Sinja dogodila se prometna nesreća u kojoj je sudjelovao 24-godišnji medicinski tehničar.

Zaspao za volanom i zabio se u drugi auto

Prema dostupnim informacijama, mladić je radio ukupno 21 sat, odnosno 12 sati smjenu u hitnoj (od 7 do 19 h) i odmah nakon toga 9-satnu smjenu na Ultri (od 20 do 5), nakon čega je sjeo za volan i uputio se u 35 kilometara udaljen Sinj.

Pritom je zaspao za volanom i zabio se u automobil u kojemu su bile 8-godišnja djevojčica i njena majka koja je u nesreći teško ozlijeđena te se nalazi u splitskoj bolnici gdje joj je operirana bedrena kost, a za nekoliko tjedana ide na operaciju kuka koji joj je u nesreći slomljen na tri dijela.

HUZMP: Sustav je neuređen

Povodom nesreće oglasila se Hrvatska udruga za medicinsko pravo (HUZMP). Pitaju se je li Ultra bila "viša sila ili nužna intervencija".

"Radnik ne smije raditi dulje od 16 sati neprekidno, osim u slučaju više sile (nesreće, elementarne nepogode, požara i sl.) ili potrebe hitne intervencije."

(Izvadak iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja)

Hrvatska udruga za medicinsko pravo stoga se opravdano pita je li festival elektroničke glazbe tzv. Ultra u Splitu bila viša sila ili nužna intervencija.

Naime, nesreća u kojoj je sudjelovao zaposlenik Zavoda za hitnu medicinsku pomoć pri čemu su teško stradale osobe, a kojoj je prema informacijama iz medija pridonio umor zdravstvenog radnika, još je jedan od posljednjih u nizu dokaza neuređenosti sustava u definiranju zakonitosti i provođenju pravne norme", piše HUZMP u priopćenju.

Tvrde da Zakon nije posvećen reguliranju radno-pravnog statusa

"Pa kako bi i bilo kad, naglašavamo, novo doneseni Zakon o zdravstvenoj zaštiti kao temeljni zakonski akt o problematici radnog vremena zdravstvenih radnika ne govori apsolutno ništa, pa se pitanja radnog vremena, poglavito pripravnosti i dežurstva ostavljaju na volju tumačenju pojedincima, ili pojedinim interesnim skupinama.

U prilog činjenice kako se predmetno radi u uređenim državama je dokaz Republike Austrije koja na saveznoj i regionalnoj razini ima poseban zakonski akt koji uređuje isključivo i jedino radno vrijeme zdravstvenih radnika, te kategorizira na jasan način institute redovnog rada i prekovremenog rada te uvjete pod kojim se i na koji način može obavljati rad u dežurstvu.

Općepoznato je da je zbog važnosti pružanja zdravstvene usluge i skrbi građanima RH potrebno jasno i nedvosmisleno riješiti i pitanje radno pravnog položaja zdravstvenog radnika u sustavu zdravstva, a da su statusna pitanja zdravstvenih radnika ogroman nesređen problem već dugi niz godina, koji u mnogome utječe i na odlazak liječnika i drugog zdravstvenog osoblja iz RH, pa se opravdano postavlja pitanje zašto predmetno nije sustavno rješavano novodonesenim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Zabrinjava da niti jedna Glava istog Zakona nije posvećena reguliranju radno-pravnog statusa zdravstvenog radnika i njegovog radnog vremena, a zna se koliko je dobrih i argumentiranih prijedloga po predmetnom pitanju bilo izneseno u općoj javnosti, tim više što je odavno već svima jasno da se zdravstveni sustav isključivo održava na prekovremenom radu zdravstvenih radnika, kojima je očuvanje sustava i pružanje pomoći drugima očito još uvijek daleko ispred vlastitih interesa", nastavlja Udruga.

"Raditi 21 sat u kontinuitetu nije zakonski ni logično"

"Naznačeno može ukazivati na sumnju da je tome tako zato što nekom odgovara ovakav pravni nered kojim se omogućavaju manipulacije, različita tumačenja zakonitosti i poslovnih procesa, te donošenje selektivnih i parcijalnih rješenja kod ovakvog načina obavljanja zdravstvene djelatnosti.

Naime, da postoji jasno definiran i prihvaćen pojam dežurstva od strane zdravstvenog sustava i onih koji su dužni primjenjivati ga kao i kreatora i donositelja zdravstvene politike, ne bi se dopustilo odnosno ne bi bilo prihvatljivo da navedeni djelatnik hitne pomoći ili bilo koji drugi zdravstveni radnik, radi 21 sat u kontinuitetu, jer osim što nije "zakonski ni logično" i fizički je ograničavajuće, ne doprinosi razvoju sustava što su mnoge zemlje oko nas već odavno shvatile te po uloženim naporima i učinjenim nužnim koracima sad uživaju i u odgovarajućim rezultatima.

Ovako, ovaj je slučaj još jedan u nizu dokaza neuređenosti sustava, a koji opetovano nažalost završava onim najgorim, tragičnim slučajem", zaključuje HUZMP u priopćenju.