KRATKA radijska snimka u trajanju od 13 sekundi, koju je ukrajinska vojna obavještajna služba podijelila s Reutersom, dokumentira dramatično povlačenje sjevernokorejskih vojnika iz ruske regije Kursk 1. prosinca 2024. godine. No ta poruka samo je vrh ledenog brijega koji otkriva sve dublju i konkretniju vojnu suradnju između Rusije i Sjeverne Koreje.

Krajem prošle godine Sjeverna Koreja poslala je vojnike kako bi pomogla ruskim snagama u obrani od ukrajinske ofenzive na zapadnom dijelu regije Kursk. Bez oklopnih vozila i iskustva u modernom ratovanju pretrpjeli su ozbiljne gubitke, ali su se brzo prilagodili. Prema procjenama ukrajinskih vlasti, ukupno je poslano oko 14.000 sjevernokorejskih vojnika, uključujući i 3000 pojačanja.

Istodobno, Pjongjang je Moskvi pružio znatno opasniju vrstu pomoći: oružje. Tijekom posljednjih 20 mjeseci milijuni granata dopremljeni su u Rusiju brodom i željeznicom te prevezeni na istočnoukrajinska bojišta. Prema podacima istraživačke organizacije Open Source Centre (OSC) i Reutersa, Sjeverna Koreja poslala je 64 pošiljke s gotovo 16.000 kontejnera vojne opreme. Usporedno s time ukrajinska strana presrela je izvješća ruske artiljerije, analizirala satelitske snimke i društvene mreže, potvrđujući obujam isporuka.

Ovisnost Rusije o sjevernokorejskom streljivu

Istraživanja pokazuju da se neke ruske postrojbe gotovo u potpunosti oslanjaju na sjevernokorejske granate. Ukrajinska vojna obavještajna služba procjenjuje da Pjongjang osigurava polovicu ukupne ruske potrošnje streljiva na frontu, dok neki vojni analitičari tvrde da taj udio doseže i do 70 posto.

"Sjevernokorejski doprinos strateški je presudan", izjavio je Hugh Griffiths, bivši UN-ov nadzornik sankcija. "Bez potpore Kim Jong-una, Putin ne bi mogao voditi ovaj rat."

U kolovozu 2024. Ukrajina je izvela smionu ofenzivu u regiji Kursk, zauzevši stotine četvornih kilometara ruskog teritorija. U studenom su se ruskim snagama pridružili i sjevernokorejski vojnici. Prema ukrajinskim procjenama, tada se protiv njih borilo čak 60.000 neprijateljskih vojnika. Reuters te brojke nije mogao potvrditi.

Nekoliko tjedana kasnije ukrajinska obavještajna služba presrela je dvije radijske komunikacije koje uključuju sjevernokorejske vojnike. U jednoj od njih vojnici raspravljaju o prikupljanju hrane uz izbjegavanje detekcije, dok u drugoj spominju ranjenog vojnika čija se nacionalnost ne može jasno odrediti zbog jezičnih barijera.

U siječnju 2025. ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski objavio je da su sjevernokorejske snage pretrpjele velike gubitke. Ubrzo nakon toga zarobljena su dvojica vojnika iz Pjongjanga. Ukrajinski izvori tvrde da su obojica po zarobljavanju pokazivala suicidalne sklonosti, a jedan njihov suborac navodno se raznio ručnom bombom kako ne bi pao u ruke Ukrajincima.

Zarobljeni vojnici ispričali su da su iz domovine otputovali brodom s još stotinjak vojnika te da su mislili kako idu na vojne vježbe. Po dolasku u Rusiju izdana im je vojna knjižica na ćirilici bez fotografije. Jedan je imao slomljenu nogu, drugi je ranjen u lice, čeljust mu je morala biti kirurški uklonjena, pa je ispitivanje provedeno pisanim putem.

Prema njihovim riječima, sjevernokorejski vojnici preziru Ruse jer oni odbijaju sudjelovati u frontalnim napadima. Tu tvrdnju potvrđuje i ukrajinski časnik Širiajev, koji navodi da se Korejce koristi kao jurišne postrojbe, dok Rusi dolaze iza njih i učvršćuju položaje.

Sjeverna Koreja uči iz rata

Osim što pomaže Rusiji, Sjeverna Koreja iz ovog rata izvlači i vlastitu korist. Njezine elitne jedinice sada stječu stvarno borbeno iskustvo. To je zabrinulo mnoge u Aziji, uključujući Južnu Koreju, koja strahuje da bi lekcije iz Ukrajine jednog dana mogle biti primijenjene i na Korejskom poluotoku.

Američki general Christopher Cavoli izjavio je da Moskva Pjongjangu zauzvrat nudi raketnu tehnologiju, no Reuters tu tvrdnju nije mogao neovisno potvrditi. Cavoli također navodi da je tijekom godine iz Sjeverne Koreje u Rusiju poslano više od 13.000 kontejnera s opremom.

Obje zemlje službeno poriču transfer oružja i prisutnost sjevernokorejskih vojnika na ruskom teritoriju, a ruski dužnosnici uspoređuju tu pomoć sa zapadnom vojnom potporom Ukrajini.

Krajem 2023. Rusija je počela koristiti sjevernokorejske balističke projektile. Prvi val raketa bio je netočan i nepouzdan, tvrde ukrajinski vojni izvori. U siječnju 2024. jedna je pala na središte Harkiva, a analiza novinara Reutersa pokazala je da se krhotine razlikuju od uobičajenih, bile su veće, teže i lošije kvalitete. Ukrajina i UN naknadno su potvrdili da je riječ o sjevernokorejskom oružju. Od 24 ispaljene rakete, samo su dvije pogodile vojne ciljeve.

No već početkom 2025. ukrajinska vojna obavještajna služba tvrdi da je u Rusiju stiglo 148 balističkih projektila tipa KN-23 i KN-24. Prema najnovijim podacima, novije verzije su znatno preciznije i pogađaju ciljeve unutar 50 do 100 metara.

Iako su 2024. bespilotne letjelice preuzele primat na ratištu, sjevernokorejsko streljivo i ljudstvo i dalje igraju ključnu ulogu. Najnovije isporuke oružja ukazuju da se suradnja Pjongjanga i Moskve nastavlja. Uskoro bi mogla biti uspostavljena i nova kopnena veza. Ruski veleposlanik u Pjongjangu najavio je izgradnju cestovnog mosta preko rijeke Tumen, u blizini postojećeg Mosta prijateljstva. Taj projekt nazvao je simbolom "bratskog prijateljstva korejskog i ruskog naroda, zapečaćenog zajednički prolivenom krvlju".