PROŠLOG petka kamera ukrajinskog drona zumirala je ruskog vojnika kako se krišom kreće među drvećem na rubu grada. Još jedan neprijateljski napad bio je u tijeku u istočnom ukrajinskom gradu Bahmutu. Pilot drona označio je koordinate, a zatim ih satelitskom vezom poslao zapovjednicima topništva.

U roku od nekoliko minuta ukrajinske granate pogodile su kuće oko kojih su se Rusi skrivali. Na ekranu operatera drona vidjelo se kako se tiho diže dim pogodaka, piše The New York Times. Kasnije tog dana, međutim, oklopno vozilo izletjelo je iz istočnog dijela grada vozeći ranjene ukrajinske vojnike prema stabilizacijskoj točki na zapadu. I ukrajinska vojska je trpjela udarce.

Ovo je sumorna pat-pozicija koja je poprimila ritam borbe za naslov boksačkog prvaka u teškoj kategoriji, pri čemu obje strane idu do svojih granica u jednoj od najduljih bitaka u ratu. To je u suprotnosti s ukrajinskom strategijom na drugim dijelovima bojišnice, gdje je uspjeh ostvarila izbjegavajući izravne sukobe i oslanjajući se umjesto toga na spretne manevre, varke i dalekometno oružje koje je osigurao Zapad kako bi natjerala Ruse na povlačenje.

Dva najsramotnija poraza Putina

U ranijoj fazi rata ukrajinsko vodstvo bilo je dvosmislenije u pogledu velikih bitaka kao oko Bahmuta. U rijetkom trenutku javne dvojbe u samog sebe, predsjednik Volodimir Zelenski razmišljao je o tome je li smrt oko 100 ukrajinskih vojnika dnevno u Severodonjecku i Lisičansku bila vrijedna borbe za dva već uništena grada.

Ali ovaj put nije bilo dvojbe. A nova istraživanja sugeriraju da smrtonosna urbana borba prošlog ljeta nije bila tako besmislena kao što se u to vrijeme činilo.

Analiza dvojice vodećih vojnih analitičara koju je prošli mjesec objavio Institut za vanjskopolitička istraživanja opravdala je iscrpljujuće borbe. Oštra bitka oslabila je rusku vojsku toliko da dva ukrajinska jesenska protunapada uspiju, napisali su analitičari Rob Lee i Michael Kofman. Te su ofenzive, u regijama Harkiv na sjeveru i Herson na jugu, donijele dva najsramotnija poraza ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

"Količina streljiva koju je Rusija potrošila i žrtve koje je pretrpjela osudile su rusku vojsku na neuspjeh", rekao je Lee u intervjuu. Hoće li Bahmut igrati sličnu ulogu prije očekivanih proljetnih ofenziva Ukrajine ovisi o mnogim varijablama, rekao je, uključujući i koliko vojnika Rusija može poslati nakon mobilizacije prošle jeseni.

Strateška vrijednost Bahmuta je diskutabilna

Žestoke borbe nastavile su se u ponedjeljak duž linije bojišnice koja se proteže od Bahmuta sjeveroistočno prema gradu Soledaru, pri čemu su Rusi tvrdili da su zauzeli obližnje selo, a Ukrajina je objavila da je odbila ruske napade na sam Soledar.

Zamjenica ukrajinskog ministra obrane Hanna Maljar napisala je u objavi na Telegramu da se nakon neuspješnog pokušaja zauzimanja Soledara i kasnijeg povlačenja neprijatelj pregrupirao i pokrenuo još jedan snažni napad. "Ukrajinske snage su hrabro branile svaki pedalj", napisala je Maljar. U ponedjeljak je u Pentagonu viši američki vojni dužnosnik opisao borbu oko Bahmuta kao zaista žestoku, u kojoj obje strane daju sve od sebe.

Strateška vrijednost Bahmuta je diskutabilna, ali ima simboličku važnost za obje strane. Za Rusiju bi njegovo zauzimanje bilo najznačajniji uspjeh u posljednjih nekoliko mjeseci. S ukrajinske strane, dugotrajna bitka i veliki gubici pretvorili su Bahmut u nacionalni simbol prkosa. Zelenski je grad spomenuo u nastupu pred američkim Kongresom u prosincu i predao tadašnjoj predsjednici Zastupničkog doma Nancy Pelosi ukrajinsku zastavu koju su potpisali vojnici koji se bore u Bahmutu.

Imperativ da se Bahmut održi, kako kažu Ukrajinci, ipak nosi određene rizike, upozoravaju analitičari govoreći da bi mogao pomutiti vojnu prosudbu i potencijalno odgoditi povlačenje ako ono postane neophodno.

Pat-pozicija

Gledan odozgo, na monitoru pilota drona, Bahmut tiho klizi u nijansama smeđih blatnih cesta, sivih ruševina kuća i bijelog dima koji se diže iz požara. Pat-pozicija je pretvorila pojas ruševina i izrovana, blatnjava polja na istočnom rubu grada u prizore koji podsjećaju na Prvi svjetski rat: krateri od granata su na svakom koraku, napuštena tijela ruskih vojnika leže uokolo, a ukrajinske trupe često se žale na smrad.

"Ovo je mjesto poput Verduna u Prvom svjetskom ratu, gdje svaka strana pokušava iskrvariti onu drugu", rekao je general-pukovnik Frederick Hodges, bivši američki zapovjednik u Europi, o bici kod Bahmuta koja bjesni već gotovo šest mjeseci.

Prelet bespilotne letjelice nad pustoši u četvrtak zabilježio je tipičnu scenu: dva ruska tijela leže na bojnom polju pokraj topničkog kratera. "Izgleda kao apokalipsa", rekao je Oleksij Kondakov, ukrajinski vojnik koji je u prosincu napustio Bahmut.

U gradu je ostalo nekoliko civila, većina na manje oštećenoj zapadnoj obali male rijeke Bahmutovke, koja dijeli Bahmut. Istočne četvrti su pune srušenih i spaljenih kuća. Vojnici se navikavaju na rutinu. Prošlog petka ekipa Ukrajinaca jurila je blatnjavom ulicom u SUV-u, ušla u dvorište i stala uz zid s puškama na gotovs, baš kao što to čini gotovo svakodnevno.

U relativnoj sigurnosti uništene zgrade jedan je vojnik razmotao kabel za satelitsku vezu. Drugi je raspakirao dron. Razmijenili su nekoliko rečenica s drugom postrojbom koja je slučajno koristila istu devastiranu zgradu toga dana, dijeleći s njima čaj i ignorirajući grmljavinu i pucnjavu vani.

Od 100.000 ljudi ostalo je samo 7000

U carsko doba grad je bio trgovačko središte istočne Ukrajine, u kojem se također vadila sol. Sovjetske vlasti preimenovale su ga u Artjomovsk, po boljševiku koji je pomogao ugušiti kratkotrajnu ukrajinsku neovisnu republiku ranih 20-ih godina 20. stoljeća. Prije ruske invazije bio je to grad trgovačkih kuća od crvene cigle i sveučilišta, smještenih između valovitih travnatih brežuljaka u istočnoj regiji Donbas.

Danas je od predratnih 100.000 stanovnika u gradu ostalo samo 7000 ljudi, prema Tetjani Ščerbak, ravnateljici volonterske pučke kuhinje na zapadnoj obali, gdje se nekoliko desetaka civila u petak okupilo oko peći na drva, grijući ruke i puneći mobitele iz generatora.

Na središnjem trgu, ne obazirući se na eksplozije, ponekad se vrti pijana žena, plešući raširenih ruku poput djeteta i oponašajući let zrakoplova. Mještani je dobro poznaju. "Svatko pati na svoj način", rekla je 54-godišnja Svitlana Špačenko, bivša računovotkinja koja se grijala u pučkoj kuhinji. Bitka u Bahmutu vodila se u dvije faze - prvih stotinjak dana u borbe je bila uključena ruska regularna vojska, a nakon toga privatna vojna kompanija Wagner Group, koja je regrutirala zarobljenike.

Krvava druga faza

Druga faza bila je krvavija jer su Rusi napali grad koristeći brigade sastavljene od osuđenika. Vlasnik kompanije Jevgenij Prigožin, bliski suradnik predsjednika Vladimira Putina, koji želi pobjedu u Bahmutu kako bi ojačao svoj politički ugled u Rusiji, isprobao je ovdje novu taktiku.

Mnoge od tih postrojbi bile su sastavljene od "potrošne robe", vojnika kojih "nije bilo šteta". Ukrajinski vojnici govorili su o naletima ljudskih valova. "U suštini oni preuzimaju najveći teret bilo kakvog ukrajinskog odgovora. Onda imate bolje uvježbane snage koje se kreću iza njih kako bi zauzele teritorij preko kojeg su ti pojedinci hodali", rekao je viši američki vojni dužnosnik.

Serhij Hrabski, bivši ukrajinski pukovnik i komentator za ukrajinske medije, nazvao je borbe oko Bahmuta "potpuno drugačijom prirodom" rata. Ukrajina ustraje u obrani grada, rekao je Hrabski, dijelom zato što su "njihovi gubici važni za nas".

Napad u petak bio je primjer toga. Rusi su se iz šume kretali pješice prema gradu, a dronovi iznad njih nisu zamijetili oklopna vozila. "Bez ovih očiju, izgubili bismo ljude. A mi ne možemo gubiti ljude. Ionako ih imamo manje", rekao je pilot drona, koji je tražio da ga se identificira po nadimku Navara, u skladu s ukrajinskom vojnom politikom.

Navara je zamolio da se ne otkrivaju točne lokacije, ali je rekao da se općenito može reći da su "ruski gadovi oko 800 metara u tom pravcu", pokazujući prstom kroz razbijen prozor zgrade. Nedugo nakon toga, ukrajinsko topništvo pogodilo je Ruse dok su se sklanjali u područje napuštenih i uglavnom uništenih jednokatnica i dvokatnica. Na ulicama četvrti rasplamsavala se paljba, a uokolo su odjekivale strojnice.

Nakon nekoliko letova operateri drona odvezli su se drugom cestom, izbjegavajući uličnu borbu. Jedan od njih, Andrij Pančeko, radio je kao električar u Poljskoj prije invazije, ali se vratio i prijavio dobrovoljno u vojsku. Kako je rekao, Ukrajinci brane svoju zemlju jer, ne budu li se borili, neće biti slobodni". Svrha otpora u ruševinama istočnog Bahmuta bila je manje jasna, priznao je Pančeko: "Ne znam, ja samo primam naređenja. Naredili su mi da budem ovdje. Ali zašto ne? To je naša zemlja."