Upitali smo makedonsku profesoricu što joj znači status o nesreći

Upitali smo makedonsku profesoricu što joj znači status o nesreći
Foto: EPA/Facebook

INDEX je jučer objavio članak o makedonskim nacionalistima koji slave smrt Albanaca u strašnoj nesreći. Naime, prije nekoliko dana, nakon izlijetanja autobusa s autoceste u Makedoniji, poginulo je 14 osoba, a broj ozlijeđenih je veći od 30. Pet osoba je u kritičnom stanju.

>> Makedonski nacionalisti slave smrt Albanaca u strašnoj nesreći: "Bog je velik"

Razgovarali smo s Biljanom Vankovskom, sveučilišnom profesoricom spomenutom u navedenom članku.

Kako komentirate optužbe za nacionalizam i naslađivanje nad autobusnom nesrećom u kojoj je poginulo 14 ljudi?

"Teško je komentirati tako teške optužbe, koje se ne baziraju na činjenicama. U mom lakonskom FB postu od doslovce tri riječi (koje sam kasnije objasnila u drugim postovima) nitko, pa ni baba Vandja ne bi mogla gatati "što je autorica htjela reći", i još zaključiti da je to zloradost i to prema Albancima! Dakle, smatram da je čitav postupak bio inkvizicijski i bez poštovanja novinarskih standarda. Kada sam već javna ličnost, i još profesorica, mogla sam biti pitana prije objavljivanja članka koji mi je nanio veliku štetu na ugled i moralni integritet. Sada je ovo post facto, ali se nadam da će netko pročitati i možda se ispričati."

Molim, možete li objasniti vaš Facebook status, u kojemu piše "Kakva tragedija i ironija: Karpalak".? Naime, Indexov sugovornik Elmir Sejfullai tvrdi da "aludirate na na božju osvetu prema Albancima, zbog ratne akcije NOV-a (Narodno Oslobodilačke Vojske) u konfliktu 2001. u tadašnjoj Makedoniji, a današnjoj Sjevernoj Makedoniji".  

"Na samom početku, moram objasniti da sam profesorica na mirovnim studijama i da predajem predmet Tranziciska pravda i suočavanje s prošlošću. Vjerovatno je to i uticalo na taj moj status. Ne znam šta je vaš sugovornik mislio, ali kada se vraćamo na 2001 godinu, fer je reći sledeće: ne samo da je kod Karpalaka poginulo desetoro rezervista različitih nacionalnosti, nego se već 18 godina ponavlja ista stvar: dođu rođaci na dan pogibije, zapale svijeće i postave spomen ploču, a već narednog dana ona je polomljena ili otstranjena. Poenta je u tome, da umesto suočavanja s prošlošću i priznanji svih žrtava, kako se mi u REKOM-u zalažemo, imamo lažni suživot i oficijalnu politiku zaborava i amnezije (pored amnestije).

Kada sam čula vijest o strašnoj nesreći (znalo se samo da ima poginulih i povrijedjenih) pomislila sam da je to mjesto kobno i žalosno, i da ćemo od sada vjerovatno svi zajedno, po prvi puta, odavati počast poginulima. Uz one zaboravljene... Kako su sledećeg dana informacije pokazale, odista, među preminulima sedmoro su Makedonci i sedmoro Albanci. Dakle, ne znam kako bi itko mogao zaključiti da se radi od "božjoj osvjeti prema Albancima" (usput, ja sam ateista)? Gdje bi itko mogao naći mjesta za radost između riječi "tragedija" i "ironija (sudbine)"? Čini se da je samo spominjanje mjesta Karpalak ono što budi duhove, ono što je ostalo iz konflikta, a o kome malo je tko govorio, a o pomirenju i da ne govorimo. Moja je greška što sam mahinalno napisala prvu asocijaciju i to lakonskim stilom, a nisam stigla objasniti, jer je linč već krenuo, i stigao sve do Hrvatske."

Smatrate li da optužbe imaju veze s trenutnom političkom klimom u Makedoniji i vašim angažmanom u kritici vlasti?

"Ja sam jedan od najglasnijih intelektualaca u Makedoniji, svih godina unazad. U zadnje dvije godine sam bila veoma aktivna i glasna zbog loše vladavine Zorana Zaeva i vanustavnog puta kojim je sporveden referendum, promjenjeni su ime i ustav. No, pošto se sada tovarim da sam nacionalista koji se radovao smrti Albanaca, moram ukazati na sledeće: bila sam doslovce jedini intelektualac koji je javno osudio doček haškog osuđenika Tarčulovskog od strane vladine delegacija usred Skopja. U prijetsjedničkoj kampanji 2009 godine dala sam javnu podršku Imeru Selmaniju.

Kasnije sam bila i među rijetkima koju su osudili policisku operaciju pod imenom "Monstrum" nakon egzekucije četvoro mladića kod Smiljkovskog jezera. Smatrala sam da se vlasti moraju držati prezumpcije nevinosti i da ime monstrum dehumanizira osumnjičene na samom startu. Sada me upravo Albanci nazivaju Monstrumom, traže moju glavu, studenti traže da me izbace sa sveučilišta, itd. Onih godina, su to tražili Makedonci. Trenutno mi ministar policije prijeti krivičnom otužbom (valjda za verbalni delikt), a medijumi vode hajku jer, između ostalog, nisam bila član t.z. Šarene revolucije koja je na vlast dovela Zaeva. Ja sam odavno prognozirala da Sjeverna Makedonija može opstati samo kao policiska država, represijom. Videćemo hoću li im ja biti "kapitalac" da discipliniraju ostale kritičare. Zato, ova lažna priča od govoru mržnje je samo povod, razlozi su dublji", rekla je Biljana Vankovska za Index.

Naslađivanje nad tragedijom

Prema tvrdnjama svjedoka, kako prenose mediji s lica mjesta, do nesreće je došlo kada je na autobusu pukla guma, zbog čega je vozač izgubio kontrolu i prešao na suprotnu stranu autoceste, probio zaštitnu ogradu i prevrnuo se u provaliju. Među  poginulima su i Albanci i Makedonci.

 

"Kakva tragedija i ironija"

Indexu se obratio Elmir Sejfullai, glumac u Tetovskom kazalištu i asistent na Sveučilištu u Tetovu, poslao nam je screenshotove statusa u kojima makedonski nacionalisti likuju nad smrti poginulih Albanaca koji su se vozili u autobusu. 

Između ostalog, poslao nam je i screenshot statusa sveučilišne profesorice Biljane Vankovske, koja je, kao reakciju na nesreću napisala: "Kakva tragedija i ironija."

"Sveučilišna profesorica Biljana Vankovska prva je reagirala na tragediju preko Facebook statusa, u kojem je napisala 'Kakva tragedija i ironija: Karpalak', aludirajući na božju osvetu prema Albancima zbog ratne akcije NOV-a (Narodnooslobodilačke vojske) u konfliktu 2001. u tadašnjoj Makedoniji, a današnjoj Sjevernoj Makedoniji. Tu su poginula desetorica pripadnika makedonske policije", rekao nam je Sejfullai. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara