Prosvjed pred školom u kojoj je dječak izbo vršnjaka. "Trebali bismo vrištati"
ISPRED zagrebačke Elektrotehničke škole održao se prosvjed s ciljem isticanja zahtjeva za unapređenjem sigurnosnih standarda u obrazovnim ustanovama.
Okupljanje je reakcija na nedavni incident u toj školi, kada je učenik u napadu nožem izbo vršnjaka te spremačicu.
Gospođa koja je došla podržati prosvjed, a čija kći radi u školi, žalosna je zbog malog odaziva.
"Ja sam zgrožena, niti jedan djelatnik škole, nijedna profesorica, nije stigla ovdje na prosvjed, toliko o tome kako je. Ja sam u svoje ime odlučila ovdje doći i sve, ali trebalo bi se zaista sve mijenjati. Nema smisla. Ne očekujem nikakve posljedice nakon ovog. Sigurno ništa. Sve će se zataškati. Pa puno vam govori da nitko iz te škole nije ni došao", rekla je.
Profesor Mario Božurić je dao izjavu za Index.
"Nekako čudno se osjećam malo jer mi se dosta čini da se ovaj događaj zapravo nije ni dogodio. Da je to bio samo kao neki san. Jer jednostavno, ovoga, prestrašan je da bi ga mogli prihvatiti kao realno stanje i nešto što se uistinu, ovoga, što je normalno i što se događa u školstvu. Podrška kolega? Pa ja bih opet rekao, evo, možda će to netko i zamjeriti ili ne, ova podrška je po meni prva. Ona je ono što se u takvim kriznim situacijama mora dogoditi.
Mi smo imali krizni tim, evo, i subotu i nedjelju od 9 do 1, gdje smo mogli doći učenici i djelatnici i tako dalje. To je sve ono što je opet napisano na nekakvom papiru, tu su došle one osobe koje su zadužene za to, koje za to primaju plaću, i to je u naravi u principu to. I tako će to biti još ovaj tjedan dana, ili možda još neko dulje vrijeme. Ovoga, naravno, ovoga, kontaktirat će se više roditelji, učenici i tako dalje, i sve je to i potrebno. Međutim, nisam siguran da će se analizirati sada. Situacija unazad, protekla vremena, odnosno što je dovelo do svega ovoga, odnosno što smo mogli napraviti da se ovo spriječi. Naravno, apsolutna sigurnost ne postoji. Uvijek će se, bez obzira koliko bi god imali siguran sustav, dogoditi neke propusti u tom sustavu, ali ako ste ga maksimalno, ovoga, osigurali, onda ste isto takve incidente kako ih danas neki iz vlade zovu, ovoga, smanjili na minimum.
Ja sam uvjeren da je ta sigurnost bila na nekom većem nivou, odnosno da operativni djelatnik ima pravo pred restorbu da operativni djelatnik ima, ovoga, mogućnost s detektorom metala utvrditi je li učenik nakon što mu je rekao da izvadi sve metalne predmete još nešto zadržao. Kod učenika koji bi eventualno i imali takvu ideju ili namjeru, sigurno bi se, ovoga, pojavio određeni strah da će možda biti otkriven. Naravno da iza toga moraju uslijediti i odgojne mjere koje automatski isključuju takvo dijete iz obrazovnog sustava ili ga šalju na nekakvu rehabilitaciju i tako dalje.
U redovnom obrazovanju više ne može biti. Pa ukoliko bi mi znali, odnosno učenici i roditelji, da dijete poslije toga više neće biti u redovnom obrazovanju bez određene terapije i tako dalje, u tom slučaju sigurno ne bi netko olako nosio predmete. Danas može. Može nositi nož u torbi i cijelu nastavnu godinu. To nitko ne može čak i da znate za to, ne možete ništa. Kod ove konkretne situacije, mogu reći, teško je utvrditi što je točno dovelo, ali dovela je sigurno i nepovezanost stručnih službi.
Znači, mora jednostavno, postojati taj kontinuitet praćenja stručnih službi, na tim određenim, ovoga, nivoima. Nije me strah ići na posao. Iskreno, nije. Jedino sam imao potrebu danas, otići u taj WC i vidjeti ga danas, da on uistinu izgleda onako kako treba izgledati, a ne onu sliku koju sam zatekao u petak", rekao je Božurić za Index. Riječ je o profesoru koji je brzom reakcijom reagirao na napad i spriječio učenika u napadu.
Pomoćnica u nastavi Goranka Marković rekla je da u školskom okruženju ne pripada nikakvo oružje, kao ni praksa snimanja nasilnih činova radi objave na društvenoj mreži TikTok. Prisjetila se kako su se još u vrijeme njezina studija postavljale ploče s porukom nulte tolerancije na nasilje, istaknuvši da je krajnji trenutak da škole postanu uistinu sigurno okruženje i za učenike i za sve zaposlenike.
Upozorila je da se ne smije dopustiti scenarij kakav je prisutan u Sjedinjenim Američkim Državama. "Ne smijemo dozvoliti da postanemo Amerika", poručila je te pozvala vlasti da napokon poslušaju roditelje i struku. Na kraju je naglasila da to što nadležni nemaju dovoljno novca i načina za rad na sigurnosti "ne znači da to svojim životima moraju plaćati učenici".
Okupljenima se obratio Marko Sikirica, inženjer za sigurnost i zaštitu.
"Došao ovdje zbog mladih osoba jer zaslužuju bolju budućnost. Nema se što puno pričati, mora se djelovati. Nakon Prečkog nešto se malo promijenilo", rekao je okupljenima.
Dodao je da je nakon tragedije u Prečkom upozorio da bi moglo doći do novog napada. Sikirica je istaknuo da Ministarstvo ne može napisati protokol na nekoliko stranica i reći da se nešto promijenilo.
"Moramo svi djelovati kao jedno da bi se situacija popravila", zaključio je. Sikirica je inače otac djevojčice koja je pohađala razred s ubijenim dječakom iz napada u školi u Prečkom.
Mario Božurić, profesor koji je brzom reakcijom reagirao na napad i spriječio učenika u napadu, obratio se za govornicom.
"Svakako želim izraziti što brži oporavak ozlijeđenim osobama u našoj školi, našem učeniku i našoj spremačici. Isto tako i svima onima koji su sudjelovali u svemu ovome i doživjeli, i preživjeli, i onu drugu vrstu boli koja fizički nije vidljiva. A vjerujte mi, prošao sam neka ratna događanja, znam da što slijedi iza takvih situacija. Još jednom zahvala ovim učenicima koji su ovdje, koji su hrabri, koji su hrabriji od mnogih nastavnika koji ovdje danas nisu, a trebali su biti.
Pokazali ste svojim primjerom da i vi možete njima otvarati oči. Pokazali ste da vi ovdje brinete ne samo o svojoj sigurnosti, nego i njihovoj sigurnosti, sigurnosti naše škole, ali isto tako i sigurnosti cjelokupnog obrazovnog sustava u Hrvatskoj. Da. Kako se na sve osvrnuti, odnosno na te protekle događaje? Čuo sam jutros predstavnike ministarstva koji su rekli da je ovo mjesto gdje mi ne bismo trebali govoriti. Ja mislim da je ovo mjesto s kojeg bismo trebali vrištati.
Ali ne prema ovoj školi, nego od ove škole prema Sveticama. Tamo je mjesto gdje se donose odluke, tamo je mjesto gdje se donose pravilnici, gdje se donose statuti koji su i doveli, više-manje, do ovoga što se ovdje dogodilo. Što se događa sa sigurnosti? Što se događalo u proteklom periodu? Vi imate situaciju da vam djeca dolaze iz osnovne škole, da mi nemamo nikakve popratne dokumentacije da bismo znali što se događalo u tim osnovnim školama, osim ocjene vladanja. Što se događa u srednjoj školi kroz tijek 4 godine? Djeca dobivaju odgojne mjere.
Što se događa s odgojnim mjerama u 6. mjesecu? One se automatizmom brišu. Ne briše ih ni razredna vijeća, ni nastavnička, niti razrednici, nego jednostavno automatizmom, i svako dijete u rujnu krene od nule. To je nešto što je uvedeno 2008. godine, i to je nešto što treba promijeniti. Dijete mora znati da je učenik od 1. do 4. razreda, i isto tako da je to kontinuitet koji treba pratiti njegovo ponašanje. Ovo se ne odnosi prema svim učenicima. Ovo se odnosi prema učenicima zlostavljačima, da bi učenici, svi drugi, bili sigurni", rekao je Božurić.
"Mislim da se svi skupa kao društvo moramo zapitati neke stvari. Ja apsolutno podržavam da se prozove i Ministarstvo obrazovanja i Vladu Republike Hrvatske i Grad Zagreb i sve institucije apsolutno podržavam da se donesu i novi ili izmijenjeni zakoni i pravilnici zaštitari naoružani u školama, iako mi je to strašno za izgovoriti, ali ako netko misli da će to pomoći, u redu. Ali bojim se da smo mi kao društvo izgubili pojam o riječi empatija.
Ne znam da li vi, djeco, znate što znači empatija; ako ne znate, vrlo lako ćete izguglati. Jer ako 9 godina svaki dan, kad ja s mojom kćeri ulazim kroz vrata srednje ili osnovne škole, a djeca učenici doslovno trče, gaze preko nje, i ulaze u tu školu, moramo se zapitati isto neke stvari. Kad ona čeka sa svojom pomoćnicom u nastavi lift, i taj lift dođe, a četvero djece koja mogu hodati, trče u taj lift i ostave moju kćer u invalidskim kolicima ispred lifta, mi se kao društvo moramo zapitati: neke stvari. Ili kad svaki dan na invalidskom mjestu ispred škole ja nađem automobil roditelja čije dijete može hodati, kojeg je roditelj doveo u školu, i ja nemam gdje parkirati, mi se kao društvo moramo zapitati neke stvari.
Ovo nije kritika, ovo je samo moja želja da vam iz vlastitog iskustva prenesem neke stvari, i da apeliram da je to sve život i sistem spojenih posuda", rekao je Vedran Jerković, jedan od roditelja djeteta s invaliditetom i član stranke Fokus.
Organizatori skupa formulirali su tri ključna zahtjeva usmjerena prema institucijama.
Prvi se odnosi na uvođenje ovlasti za operativno osoblje radi pregleda učenika i njihovih osobnih stvari prilikom ulaska u školske objekte.
Drugi zahtjev obuhvaća zakonske izmjene kojima bi se dobna granica za kaznenu odgovornost djece smanjila sa 14 na 12 godina.
Treći prijedlog odnosi se na uvođenje rigoroznijih sankcija za roditelje čija djeca počine akte nasilja, čime se nastoji potaknuti veća odgovornost unutar obitelji.
Na prosvjednom skupu predviđena su obraćanja više sudionika koji će iznijeti svoje poglede na sigurnost u školama. Među govornicima su najavljeni inženjer sigurnosti i zaštite Marko Sikirica (otac djevojčice koja je pohađala razred s ubijenim dječakom iz napada u školi u Prečkom), nekadašnji vaterpolski reprezentativac i član stranke Fokus Vedran Jerković (otac djevojčice s invaliditetom), profesor Mario Božurić, pomoćnica u nastavi Goranka Marković, a moguće je i obraćanje majke ozlijeđenog dječaka.
