"OTIŠAO je čovjek koji je imao toliko života, energije i ljubavi za sve, koji je toliko napravio za ovaj grad. Koji je postao dijelom njegova identiteta i sanjao velike snove o njegovoj budućnosti. Bio je jedinstven i neponovljiv. Živio je svoj grad i izgorio na njegovim ulicama. Nije hodio malen ispod zvijezda, dao je cijeloga sebe za sve nas", istaknula je u svojem govoru na pogrebu iznenada preminulog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića njegova zamjenica Jelena Pavičić Vukičević, sada vršiteljica dužnosti gradonačelnika.

> Očekivano društvo na Bandićevom sprovodu: HDZ, Škoro, Katolička crkva i mali ćovijek

Pavičić Vukičević je bila samo jedna od mnogih koji su na sličan način govorili o Bandiću, kao o političaru koji je narodu, "malom čovjeku" mnogo dao. Tako su naročito o Bandiću govorili njegovi dugogodišnji glasači koji su isticali kako im je Bandić sredio ovo ili ono, dao ovo ili ono.

Izljevi ljubavi podržavatelja prema Bandiću

"Uz moju djecu, Bandić je bio moja najveća ljubav", rekla je jedna građanka, kazavši da joj je pokojni gradonačelnik pomogao s ovrhama te da je spasio život njene kćeri. "Ja sam uvijek glasala za njega, bila sam i u njegovoj stranci, puno mi je pomogao", rekla je druga građanka u izjavi za televiziju N1.

> Bandićevi obožavatelji u suzama: Doslovno mi je spasio život kćeri, ona je sad anđeo

"Bio je gospodin i ostao je gospodin i sad umro kao gospodin i tog gospodina više neće biti i takav se više neće roditi. Bandića nema, znači Bandić više drugi neće biti. Sve ono što je dao, dao je za grad Zagreb, i sirotinji i bez obzira tko je koje nacije, on je sve dao i ulagao za grad Zagreb i ljudima pomagao", rekla je gospođa Kata Beganović novinarima o Bandiću.

U sličnom tonu su se o Bandiću oglasili i neki poznati hrvatski sportaši.

> Sinkovići o Bandiću: Bili ste naš iskreni obožavatelj. Kupili ste nam naš prvi čamac

> Hrgović: Nikad nisi zaboravio na malog čovjeka. Zbogom, dragi gradonačelniče

I sportaši tvrde da im je Bandić nešto dao

"Zbogom dragi naš gradonačelniče! Hvala za sve što si učinio za mene i što su tvoja vrata uvijek bila otvorena za sve nas sportaše. Uz sve što si napravio, tvoj najveći uspjeh je što nikada nisi zaboravio na malog čovjeka i što si nesebično pomagao drugima. Tvoj karakter i tvoja dobra djela nikada neće biti zaboravljena", napisao je na Instagramu u povodu Bandićeve smrti boksač Filip Hrgović.

Oglasili su se i svjetski i europski prvaci te olimpijski pobjednici u veslanju Martin i Valent Sinković. 

"Poštovani gradonačelniče, zbogom! Pamtit ćemo Vas kao našeg iskrenog obožavatelja. Kupili ste nam naš prvi čamac, slavili sve naše pobjede, doveli Svjetski veslački kup u Zagreb. Nažalost, nećete ga doživjeti iako ste mu se iskreno radovali. Dragi prijatelju svih zagrebačkih sportaša, hvala na svemu, počivajte u miru!" poručili su Sinkovići.

Što je zajedničko svim ovim objavama i izjavama? Uvjerenje ljudi da im je Bandić kao gradonačelnik Zagreba nešto dao, kao i da to nešto - posao, stan, uvjete za treniranje itd. - ne bi dobili mimo Bandića. Bandić im je to dao, što je značilo i da Bandić to može uzeti, pa je bilo važno biti dobar s Bandićem.

Bandić ništa nije plaćao svojim novcem, već je trošio novac građana Zagreba

Umirovljenici će reći da im je Bandić dao, primjerice, besplatan prijevoz u ZET-u, veterani da im je dao, primjerice, gradske prostore za njihove udruge, građani iz Kozari Boka da im je dao asfalt, gradska elita da im je dao novac za njihove kulturne i ine projekte itd.

Bandić se, primjerice, svojedobno hvalio da je učenicima u Zagrebu osigurao besplatne udžbenike. Kupovanje inače preskupih udžbenika učenicima je određena vrsta socijalne politike, s kojom se netko može i ne mora slagati, no nikad nije bila riječ o besplatnim udžbenicima, već o udžbenicima koji su plaćeni novcem građana koji je pak Grad Zagreb prikupio kroz najviši prirez u državi. 

Drugim riječima, građani su sami sebi "dali besplatne udžbenike", a ti udžbenici definitivno nisu bili besplatni. No zahvaljujući Bandićevoj neumornoj propagandi o "delanju", ali i dubljim strukturnim i mentalitetskim obilježjima političkog života u Hrvatskoj, uspješno se proširilo uvjerenje da je Bandić građanima Zagreba dao besplatne udžbenike.

> O mrtvima sve najbolje? Bandić je bio lopov i primitivac koji je uništio Zagreb

Zato i ne čudi što, primjerice, braća Sinković u povodu Bandićeve smrti pišu da im je on "kupio naš prvi čamac", dok su u stvarnosti taj čamac trofejnim sportašima kupili građani Zagreba. Nije Bandić iz svojeg džepa nikome ništa kupio, već se koristio javnim novcem, ponekad u dobre svrhe, no većinom da bi sebi kupio glasove, predstavljajući trošenje tuđeg novca prikupljenog najvećim prirezom u državi kao djela vlastite milosti i velikodušnosti.

Bandić je samo najpoznatiji primjer pogrešnog modela upravljanja u Hrvata

Pritom Bandić nije ni blizu jedini, već najpoznatiji primjer takvog shvaćanja politike u Hrvata.

U tom modelu najmanje su važni zakoni i propisi, stečena prava i procedure, već je ključno imati vezu, poznavati prave ljude i biti spreman na rukoljub moćniku od kojeg se moli usluga.

Time se de facto ukida jednakost građana jer je očito da u tom modelu privilegirani položaj imaju oni koji su blizu vlasti i njena poslušna pješadija, dok su ostali građani ostavljeni na (ne)milost namjerno nefunkcionalnog sustava punog nesposobnih uhljeba, sustava koji nije osmišljen da bude servis građana, već servis vladajućih političara.

Analitičar Karlo Jurak: Takav model postoji kod nas još od pretkapitalističkih vremena

Za komentar ovog fenomena pitali smo političkog analitičara Karla Juraka.

Na sprovodu Milana Bandića se često ponavljalo što je sve on "dao" građanima Zagreba, a o tome Bandićevi suradnici, prijatelji i podržavatelji već danima govore u medijima. Što o Bandićevom modelu upravljanja Zagrebom govori činjenica da se u dijelu građana stvorila percepcija da im je Bandić, koristeći gradski novac, nešto "dao"?

"Da je gradonačelnik nešto 'dao', ili čak, da je 'krao, ali je i nama dao' jest svojevrsna struktura dugog trajanja u našem društvu. Njeno podrijetlo seže svakako u pretsocijalistička, pa u dobroj mjeri i pretkapitalistička vremena kada su moćnici svakojakih fela bili neka vrsta 'patrona', 'ćaća' izvedenih zapravo po modelu upravljanja domaćinstvom ili gazdinstvom. Već samo to indicira niski stupanj - tadašnje, a u mjeri dugog trajanja i sadašnje - političke svijesti jer brka dvije, u političko-ontološkom smislu, različite razine društvenog bitka - jedna je ona neposredna, obiteljska, domaćinska, a druga je ona nastala napuštanjem te neposrednosti - sfera javnoga, općega, pa i zajedničkoga, tj. onoga što političko čini političkim", objašnjava Jurak.

Mentaliteta po kojem nam političari nešto daju potiče iz vremena prije socijalizma 

On ističe da je u tom smislu logika po kojoj političar nešto "daje" ili "krade, ali nama daje" bitno pretpolitički način razmišljanja. 

"Toga je u velikoj mjeri bilo prisutno i u socijalizmu, naročito u njegovoj kasnoj dezintegrativnoj fazi. Drugim riječima, makar je suštinska intencija socijalističkog projekta bila ta da razbije takva ograničenja i takav stupanj svijesti, ona to nije uspjela. Dakle, nije točno da to baštinimo iz socijalizma, baštinimo to puno ranije, ali socijalizam se nije uspio, a u jednoj mjeri nije ni htio razračunati s time", kaže Jurak.

Bandićev model upravljanja Zagrebom samo je jedan od primjera ukorijenjenosti tog patronskog klijentelizma koji je razvijen do krajnjih granica, a on ga je održavao i doslovno osobnim odnosima, ističe Jurak. 

"U tom smislu ne koristi puno moralno zgražavanje nad podrškom korumpiranim političarima jer oni koji ih podržavaju u tome ne vide ništa moralno naopako jer su ti činovi jednostavno posredovani socijalnim odnosima i vrijednosnom nadgradnjom koja magli svijest o političkom u korist osobnog, privatnog, domaćinskog, kako god", smatra Jurak.

"Potrebno je da ljudi imaju političku razinu svijesti"

U nedostatku svijesti o javnome se tako ni "gradski" novac ne doživljava kao "javni", u smislu da proizlazi iz porezno-prirezne participacije članova političke zajednice, nego se doživljava na neki način kao vlasništvo jedne osobe, tj. patrona, ćaće i sl., navodi Jurak.

"Nasuprot tome, pozicija političara bi trebala biti, odgovorit ću tautologijom - politička. Dakle, ne ona koja se izvodi iz patronske milosti, nego koja se doista izvodi iz volje oblikovane narodnim suverenitetom. Ona ne znači da smo time izabrali gazdu imanja, nego da smo izabrali onoga tko će supsumirati interese članova političke zajednice kao javne, opće interese. Ali da bi to bilo moguće, potrebno je da ljudi imaju i političku razinu svijesti - onu koja nastaje kad napustimo okvire svojeg neposrednog, prirodno-organskog života. To je circulus vitiosus narodnog suvereniteta - omogućuje ispoljavanje političke volje svih članova političke zajednice, ali ujedno je njezin sine qua non i to da svijest o tom političkom postoji! To je paradoks predstavničke demokracije, zapravo demokracije uopće", objašnjava Jurak.

Hrvatski građani u dobroj mjeri nemaju svijest o tome da su - građani. 

"To se tek počinje imati kad se izađe iz svog dvorišta, preskoči taraba i dođe na trg. Sve suprotno od tvrdnje onog gospodina koji je, čini mi se, izjavio da mu je uz sve dobro žao što mu gradonačelnik nije nešto popravio u kući", ističe Jurak.

Trebaju nam koordinatori, a ne ćaće

Kakva bi u, recimo to tako, idealnoj verziji predstavničke demokracije trebala biti pozicija političara, naročito političara izabranog na određenu izvršnu funkciju?

Često se govori da bi političar trebao služiti općem dobru ili javnom interesu, no imaju li građani u RH uopće razvijenu percepciju za koncept općeg dobra ili javnog interesa, pitamo Juraka.

"Građani bi trebali očekivati od političara da budu koordinatori, oni koji stvaraju okvir da svakodnevni život normalno funkcionira i da supsumiraju mnoštvo pojedinačnih političkih - ne osobnih - interesa u zajednički, javni, opći interes. To je suština narodnog suvereniteta, izborne demokracije i, ako hoćete, republikanizma. Ali za sve to građani prvenstveno moraju postati - građani", konstatira Karlo Jurak.