Valentić o potrebi istraživanja hrvatsko-talijanskih odnosa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
POVJESNIČAR Mirko Valentić smatra kako bi u Splitu i u Zadru trebalo osnovati timove znanstvenika koji će se multidisciplinarno baviti istraživanjem hrvatskotalijanskih odnosa te da je zadaća Zagreba pokrenuti te poslove.
Pred hrvatskom historiografijom dugi niz godina, a ne samo u povodu nedavnih izjava koje dolaze iz Rima suprotnih Helsinškoj deklaraciji, nameće se zadaća znanstvenoga istraživanja i obrade kompleksa povijesnih odnosa između dviju obala Jadrana, izjavio je Valentić, bivši dugogodišnji ravnatelj Hrvatskoga instituta za povijest.
Po njegovim riječima taj institut, nakon osamostaljenja Hrvatske, nije uspio u pogledu takva istraživanja, jer nije imao znanstvenika specijaliziranih za teme iz kompleksa hrvatsko-talijanskih odnosa, a posebno za teme iz razdoblja okupacije Dalmacije.
"Postojao je projekt posebne biblioteke u kojoj bi se obradili odnosi Hrvatske i njezinih susjeda. Prva knjiga te biblioteke trebala je obraditi hrvatsko-talijanske odnose od srednjega vijeka do Osimskih sporazuma", podsjetio je Valentić.
U vrijeme Jugoslavije hrvatska historiografija nije mogla otvarati i istraživati temeljna pitanja jer se, kako je objasnio, svako takvo pitanje politiziralo i gledalo odgovara li interesima tadašnje jugoslavenske politike.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Valentić smatra kako konačno treba potpuno istražiti talijansku okupaciju Dalmacije od vremena talijanaša, preko Londonskog i Rapalskog ugovora, razdoblje agresije i okupacije, do odluka ZAVNOH-a i Pariškoga mirovnog ugovora.
Podsjeća kako postoje znanstveni radovi koji su osvijetlili neka pitanja iz vremena talijanske okupacije, međutim, smatra kako je to nedostatno i treba izraditi sveobuhvatne monografije, objaviti zbornike dokumenata te popisati žrtve.
Povjesničarka Narcisa Lengel-Krizman objavila je prije više od dva desetljeća znanstveni rad "Koncentracioni logori talijanskoga okupatora u Dalmaciji i Hrvatskom primorju (1941.-1943.)".
Talijanski logori na području Dalmacije i Hrvatskoga primorja (Bakar, Kraljevica, Molat, Rab, Zlarin) kroz koje je prošlo na desetke tisuća civila, nakon akcija "čišćenja" (rastrellamento) koje je provodila talijanska vojska i karabinjeri, imali su u pogledu organizacije, prisilnog rada i uvjeta života logoraša mnoga obilježja nacističkih koncentracijskih logora.
Molatski koncentracijski logor bio je poznat kao "logor smrti" i "groblje živih", a naročito velik mortalitet bio je u rapskom logoru - čak 34 posto, što je, ne samo najveći u talijanskim logorima, nego se može uspoređivati i s nacističkim logorima.
Talijanskom upravom na hrvatskom prostoru i egzodusom Hrvata (1918.-1943.) bavio se i povjesničar Zdravko Dizdar. On je svoj rad o tome objavio 2001. u Zborniku radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa.
Dizdar smatra kako te probleme treba "znanstveno osvijetliti da se ubuduće time ne opterećuju odnosi između Hrvatske i Italije".
Potrebno je to učiniti, kako navodi u spomenutom radu, stoga što "izvjesni krugovi" od 1945. promiču talijansku ekspanzionističku politiku prema hrvatskoj Istri, Rijeci i Dalmaciji, određujući talijanske granice u unutrašnjosti približno slično fašističkim granicama.
Pred hrvatskom historiografijom dugi niz godina, a ne samo u povodu nedavnih izjava koje dolaze iz Rima suprotnih Helsinškoj deklaraciji, nameće se zadaća znanstvenoga istraživanja i obrade kompleksa povijesnih odnosa između dviju obala Jadrana, izjavio je Valentić, bivši dugogodišnji ravnatelj Hrvatskoga instituta za povijest.
Po njegovim riječima taj institut, nakon osamostaljenja Hrvatske, nije uspio u pogledu takva istraživanja, jer nije imao znanstvenika specijaliziranih za teme iz kompleksa hrvatsko-talijanskih odnosa, a posebno za teme iz razdoblja okupacije Dalmacije.
"Postojao je projekt posebne biblioteke u kojoj bi se obradili odnosi Hrvatske i njezinih susjeda. Prva knjiga te biblioteke trebala je obraditi hrvatsko-talijanske odnose od srednjega vijeka do Osimskih sporazuma", podsjetio je Valentić.
U vrijeme Jugoslavije hrvatska historiografija nije mogla otvarati i istraživati temeljna pitanja jer se, kako je objasnio, svako takvo pitanje politiziralo i gledalo odgovara li interesima tadašnje jugoslavenske politike.
Valentić smatra kako konačno treba potpuno istražiti talijansku okupaciju Dalmacije od vremena talijanaša, preko Londonskog i Rapalskog ugovora, razdoblje agresije i okupacije, do odluka ZAVNOH-a i Pariškoga mirovnog ugovora.
Podsjeća kako postoje znanstveni radovi koji su osvijetlili neka pitanja iz vremena talijanske okupacije, međutim, smatra kako je to nedostatno i treba izraditi sveobuhvatne monografije, objaviti zbornike dokumenata te popisati žrtve.
Povjesničarka Narcisa Lengel-Krizman objavila je prije više od dva desetljeća znanstveni rad "Koncentracioni logori talijanskoga okupatora u Dalmaciji i Hrvatskom primorju (1941.-1943.)".
Talijanski logori na području Dalmacije i Hrvatskoga primorja (Bakar, Kraljevica, Molat, Rab, Zlarin) kroz koje je prošlo na desetke tisuća civila, nakon akcija "čišćenja" (rastrellamento) koje je provodila talijanska vojska i karabinjeri, imali su u pogledu organizacije, prisilnog rada i uvjeta života logoraša mnoga obilježja nacističkih koncentracijskih logora.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Molatski koncentracijski logor bio je poznat kao "logor smrti" i "groblje živih", a naročito velik mortalitet bio je u rapskom logoru - čak 34 posto, što je, ne samo najveći u talijanskim logorima, nego se može uspoređivati i s nacističkim logorima.
Talijanskom upravom na hrvatskom prostoru i egzodusom Hrvata (1918.-1943.) bavio se i povjesničar Zdravko Dizdar. On je svoj rad o tome objavio 2001. u Zborniku radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa.
Dizdar smatra kako te probleme treba "znanstveno osvijetliti da se ubuduće time ne opterećuju odnosi između Hrvatske i Italije".
Potrebno je to učiniti, kako navodi u spomenutom radu, stoga što "izvjesni krugovi" od 1945. promiču talijansku ekspanzionističku politiku prema hrvatskoj Istri, Rijeci i Dalmaciji, određujući talijanske granice u unutrašnjosti približno slično fašističkim granicama.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati