Foto: 123rf

TRIDESETDEVETOGODIŠNJI Darko iz Varaždina prije tri godine spakirao je kofere i krenuo put Kanade, piše Varaždinski jednu od brojnih priča kakve posljednjih godina imamo često priliku čuti.

Nakon nekoliko mjeseci tamo mu se pridružio i ostatak obitelji, supruga i dvoje djece. I danas su tamo i, kako kažu, ne misle se vraćati.

"Komentari da u Hrvatskoj ima posla za one koji žele raditi možda u nekoj mjeri i jesu točni, ali razlika između posla odnosno radnika i robije odnosno roba je velika. Ja nisam želio da me se u poslu ponižava, da mi se ne plaća moj rad, da me se odvaja od obitelji radi nečijeg interesa. U tom trenutku, kada je srednja klasa primorana raditi za takve 'gazde' koji nemaju kulturu i poštovanje, a vlast im je često zaleđe, onda se život pakira u kofer i odlazi", započinje Darko svoju priču.

Početak u Kanadi bio je, kaže, težak.
 
"Živiš šest do 12 mjeseci bez obitelji, nemas dobrog frenda za požaliti se, dobiti neki savjet... Od 'naših' što se može dobiti je eventualno puno filozofiranja i spletkarenja. Onda nađeš kanadske prijatelje, koji, ako ne mogu pomoći, neće ni odmoći. Mogu reći za Kanađane da nisu opterećeni glupostima, ne zanima ih ni jučer ni sutra, jesi li s istoka ili zapada, tko ti je bio djed i gdje si bio '91. Sistem im je takav, ne opterećuj mozak nečime što nije važno", priča.

Kaže da pronaći stan nije problem, ali kupiti auto već je.

"Auto možeš kupiti ako imaš keš. Ni jedna banka neće te kreditirati dok ne dokažeš svoj status u Kanadi kao 'permanent resident', odnosno da imaš trajno boravište. Ako uspiješ s prodavačem automobila dogovoriti da garantira za tebe, onda možda možeš do auta i prije, ali za to treba puno dokazivanja", objašnjava Darko.

Bolji novac i radni uvjeti

Darko je u Hrvatskoj bio vozač kamiona. I u Kanadi je vozač kamiona.

"U transportu je odgovornost velika, isto kao i kod nas. Ako te zaustave s neispravnim kamionom, sam si kriv, jer si dužan obavijestiti o neispravnostima i zatim ti nađu ili sam tražiš prvi servis. U Hrvatskoj je kamion uvijek neispravan, uz opravdanje 'daj još ovu turu pa bumo onda slagali'. Ako odbiješ, onda si glumac, lijenčina, neradnik. U Kanadi sam mijenjam jedino žarulju na farovima, sve ostalo radi servis", objašnjava Darko razlike tamo i ovdje u istom poslu.

Kaže kako u kompaniji za koju radi transportne ture traju od 10 do 14 dana, nakon čega slijedi dva do tri dana odmora.

"I dok sam doma s obitelji, poslodavac me ne uznemirava. U Hrvatskoj me se nazivalo već trećeg dana godišnjeg odmora, a da ne pričam o slobodnim danima, kada me se nazivalo u vrijeme nedjeljnog ručka i slično", prisjeća se Darko.

Plaće se isplaćuju, priča nam, tjedno ili dva puta mjesečno.

"Ne kasne, mogu doći samo ranije. Na primjer, ako datum za isplatu pada na vikend, novac je na računu u petak. Do sad nitko me nije kraduckao ni zakidao na plaći. Tu je novac jako osjetljiva stvar. U Hrvatskoj je bilo 'e, daj, buš se strpel, nisu mi još platili onu turu'. Ili 'stari, kupil sam novi kamion, evo samo da ga regam i pustim u pogon pa bu lova na računu'. Bilo je i da smo se tužakali zbog neisplate pa te sud nakon dvije godine pozove i ispituje detalje, koje si, normalno, zaboravio i već otpisao potraživanje i na kraju imaš sreće ako ne presude u njegovu korist", objašnjava Darko razlike.

U Hrvatsku samo na godišnji

"Ne štedimo previše, ali nismo ni previše rasipni. Imamo normalan auto, hondu civic, kuha se većinom kod kuće, jer je zdravije. Ako nešto obavljamo u gradu, idemo u restoran. To je uglavnom onda kada smo u šopingu. Što se tiče toga da se može uštedjeti kuhanjem kod kuće u odnosu na prehranu u restoranima, razlika je zanemariva", priča Darko o troškovima života u dalekoj Kanadi. Mjesečno im, kaže, ostane četvrtina primanja.

Kaže Darko na kraju da će u Hrvatsku doći samo na godišnji odmor.

"Bilo bi lijepo da se okupi stara ekipa pa da popijemo koju za stara vremena. Ali mimo godišnjeg odmora Hrvatska me vidjeti više nikad neće. U Kanadi sam se našao i ne vraćam se", kaže za kraj.