Veliki brat je već pobijedio
Foto: Davor Pongračić/Cropix
KADA se vijest o postavljanju nadzornih kamera prvi puta pojavila, jeza je prostrujala tijelima poštenih građana ove zemlje koji su se s pravom zapitali: "Tko i s kojim ciljem uzima za pravo snimati me i prisluškivati dok bezbrižno hodam ulicama grada".
Paranoja je istog trena zavladala narodom jer i Hrvatska se odjednom našla pod povećalom "Velikog brata", a u samo mjesec dana, desetak postavljenih kamera uhvatilo je ni više ni manje nego 800 prekršitelja i tako je započelo otplaćivanje 20 milijuna teškog projekta nadzora. Nema sumnje da će ovaj "zloglasni" projekt u konačnici polučiti odlične rezultate.
Internet luditi
I dok neki zadovoljno trljaju ruke, drugi su prilično nezadovoljni jer čini se da velik dio nas ne želi biti pod nadzorom. No, kada sve zbrojimo i oduzmemo, valja se zapitati u čemu je najveći problem? Što izaziva ovu paranoju i što nas ustvari najviše muči?
Negdje u glavi prosječnog građanina očito se još uvijek vrzma suluda ideja da se prije postavljanja kamera živjelo slobodnije i da smo ulicama hodali čineći što god nam je palo na pamet. Bili smo slobodni, nesputani, disali punim plućima i bezbrižno tumarali betonskim pašnjacima poput divljih urbanih konja. Odjednom su na vrata zakucale sile mraka, postavile kamere i učinile nas tjeskobnima, paranoičnim i na najgrublji nam mogući način uskratile pravo na privatnost. Zagrepčani će još samo dva mjeseca uživati u slobodi, a kada gradske vlasti u ožujku napokon postave i ostalih dvjesto kamera, pozdravite se sa životom koji ste dosad poznavali - ulazimo u "eru Velikog brata".
Međutim, cijela ova priča o nadzoru, oduzimanju prava na privatnost, praćenju i prisluškivanju djeluje tako nategnuto i ne možete se ne nasmijati kada to čujete od ljudi koji živote vode na internetu, a pričaju poput ludita ili Amiša koji su do malo prije pravili maslac i podizali hambar. Pomirite se s tim, za vas će sve biti isto kao i prije, a jedina stvarna razlika bit će lakši posao za policajce. Mislite da je ovo nečuveno? Probudite se i pogledajte datum.
Facebook - like, kamere - dislike
Naime, sav taj strah i sumnja bili bi razumljivi i opravdani da svaki drugi građanin ove planete nije nepopravljivi "attention whore".
Kao prvo, ako vam stvarno smeta praćenje svakog vašeg koraka, prestanite svaki vaš korak i svaku vašu misao objavljivati na Facebooku i Twitteru kao da ste poznati jer, budimo iskreni, tom znatiželjnom Velikom bratu već odavno ne trebaju kamere da bi znao što radite. Dovoljno je da vas "oprijatelji" na Fejsu i obrati pažnju na vaše statuse. Drage ćete volje s njim podijeliti što ste radili, kada ste to radili, s kim ste to radili i uz sve mu to priložiti nekoliko fotografija na kojima ste "tegali" vaše "suučesnike". Za par godina prodat će vam cjelodnevni nadzor i bit ćete sretni kao da vam je tisuću ljudi lajkalo status. Cijeli će svijet tada imati priliku prošetati vašim domom, prekopati vam ladice i virtualno podići palac zato jer nakon brijanja niste ostavili dlake u umivaoniku.
Isto tako, ako ste već toliko opterećeni zavjerama i muči vas "sav taj džez", prestanite se ponašati kao da ne znate što se događa. Misteriozni i svemoćni svat više vam ni ne mora prijevarom ugraditi čip pod kožu već je dovoljno da vam proda opak smartphone bez koje ne izlazite iz kuće i zahvaljujući kojem vas može pronaći u svakom trenutku. I ne treba se ni posebno truditi da dozna gdje ste, vi ćete taj posao odraditi umjesto njega. Svako malo pritisnut ćete "check in" i prijaviti gdje ste. Kao da ste pušteni na uvjetnu. Ako svi vaši prijatelji znaju da trenutno "đuskate" u nekom trendi klubu, znat će i "Veliki oko". A da stvar bude smješnija, ne samo da se niste bunili i podigli paniku već ste se u sitan sat smrzavali pred trgovinom samo zato da svoj "čip" preplatite i postanete prvi jazavac u društvu koji će svojom super novom igračkom izazivati zazubice.
Naši nam čipovi nisu mimo znanja stavljeni pod kožu - oni su naši statusni simboli.
Kamere su "tako 1984."
Dakle, kamere na ulicama su "tako 1984.", a svi oni koji misle da je to "početak kraja" očito si još nisu priznali u kakvom svijetu žive. Privatnost je postala "mana" starijih generacija i zgodna priča samoprozvanih teoretičara zavjere. Na mladima svijet ostaje, a oni su od malih nogu naučeni da je biti pod nadzorom nešto pozitivno ili poželjno, a samo je pitanje vremena kada će se i starci napokon pomiriti s tim da je dobro to što u svakom trenutku mogu doznati gdje su im djeca. Istina, divno je imati mobitel koji vam u svakom trenutku može pokazati gdje je ulica koju tražite ili najbliži bankomat, ali taj ste luksuz platili gubitkom privatnosti.
I za kraj, jebeš Internet korisnika koji je tek sad doznao da je tehnologija dvosmjerna ulica i Velikog brata kojem u 2012. trebaju kamere da bi doznao gdje ste.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati