Veliki intervju s ministrom Horvatom: "Zatvaranje rafinerije u Sisku je nacionalna izdaja"

Veliki intervju s ministrom Horvatom: "Zatvaranje rafinerije u Sisku je nacionalna izdaja"

Foto: Index

DARKO HORVAT, predsjednik HDZ-ova Odbora za zaštitu okoliša, energetiku i rudarstvo,  odnedavno je i potpredsjednik stranke koju vodi Andrej Plenković. Podsjetimo kako je Horvat bio ispred stranke zadužen za energetiku, no s postizbornom suradnjom s MOST-om izabran je u Vladu Tihomira Oreškovića kao čelnik Ministarstva poduzetništva i obrta, dok je je Tomislav Panenić iz Mosta kao ministar gospodarstva dobio resor energetike. 

Povod za razgovor s Horvatom bila je činjenica da se većina posljednjih afera HDZ-a veže uz energetiku, ali i najava promjene retorike HDZ-a s novim vodstvom.

Što se dogodilo u HDZ-u? Tomislav Karamarko je do prije dva mjeseca imao podršku od gotovo 100 posto, a sada ga se dosta velik dio članova te stranke javno odriče.

HDZ-u se dogodila odluka da se ide u preslagivanje Vlade i dobivanje nove većine u Saboru jer je procijenjeno da suradnja HDZ-a i MOST-a više nije prihvatljiva. Odluka o preslagivanju bila je prijedlog Karamarka, a kao član predsjedništva HDZ-a glasao sam za tu odluku.

Karamarko je bio pretvrdo desno orijentiran

Nisam bio uključen u same pregovore oko nove većine pa ne znam detalje, no činjenica je da nismo uspjeli. Nakon tog neuspjeha, bez obzira na pet uzastopnih Karamarkovih izbornih pobjeda, bila je logična Karamarkova odluka da se povuče. Nije uspio sastaviti novu Vladu, ponudio je ostavku i mi smo je prihvatili.

Zanimljiva je ta metamorfoza članstva. Od Karamarka kao neupitnog autoriteta, gdje se rijetko čula kritika iz HDZ-ovih redova, do onog što se događa danas. Kako se to dogodi preko noći?

Bio sam Karamarkov suradnik i to je bio relativno dobar odnos. Raspravljali smo o mnogim stvarima iz mog kako stranačkog, a tako i ministarskog resora. Nekada bi se složili, a nekada i ne. Ne mogu reći da sam od Karamarka dobivao zadatke kojima sam se protivio ili obavljao teška srca. Imao sam svoj stav oko energetike u kojoj radim 22 godine, kao i oko poduzetništva gdje sam ministar. Isto tako ne mogu reći da je u HDZ-u bila zabranjena ili onemogućena kritika niti se, kako se smatra u dijelu javnosti, stranka vodila čvrstom rukom.
Karamarka u tom dijelu ne treba stigmatizirati, a niti kritizirati. S druge strane, to što je možda bio pretvrdo desno orijentiran i što je imao pretvrde sugovornike u svojim partnerima o tome se može raspravljati.

HDZ je stranka koja pripada desnom centru, no kod skupljanja glasova skupljali smo ih i na izrazito desnoj strani i oko pozicije lijevog centra kao što je recimo biračko tijelo HSLS-a. No, dolaskom tih partnera u domoljubnu koaliciju mijenjala se i retorika HDZ-a.

Kako gledate na tu tzv. radikalizaciju HDZ-a koju je provodio Karamarko odnosno zaokret u desno? Ta politika HDZ-a dovela je i do saveza s HSP AS, ali i do toga da je danas jedna od najvećih političkih zvijezda u vašoj stranci postao Zlatko Hasanbegović.

Sve analize prije zadnja tri ili četiri izborna procesa pokazivala su da hrvatska javnost želi raspravljati o gospodarskim problemima. Došli smo u situaciju da je ljudima, biračima, dosta više ustaša i partizana. Jednostavno su zasićeni nametanjem tih tema. Od Drugog svjetskog rata, dvojezičnih ploča u Vukovaru pa do ostavštine ustaša i partizana. Mi non-stop imamo implementaciju tih tema, te na njima isprovociranu konfrotaciju političkih vođa. Te teme ponovno postaju dominantne, od prve jutarnje kave pa sve do zadnjih dnevnopolitičkih emisija na nacionalnim televizijama.

Nismo se znali izvući iz radikalne retorike

Krimen i pogreška HDZ-a je što se iz te radikalne retorike nismo znali izvući. Nismo to napravili pravovremeno niti smo uspjeli nametnuti teme gospodarskog karaktera o kojima prosječni birač, ne samo danas već u zadnjih 5 godina, primarno želi razgovarati. To je naša greška. Pred nama je sada novi izborni proces i mi moramo napokon početi govoriti o gospodarstvu, poduzetništvu, gospodarskoj situaciji u zemlji, o perspektivi poduzetništva u zemlji. Ako to ne uspijemo opet ćemo imati konfrontaciju, s jedne strane retoriku Hasanbegovića, a s druge primjerice Stazića.

Oni će doći u pravi plan, a trebali bi, prema ispitivanju javnog mjenja biti preglasani temama gospodarskog karaktera, modalitetima privlačenja novca iz strukturnih fondova, modalitetima privlačenja investicija na prostor Republike Hrvatske, rasterećenjem poreznog sustava te ukidanjem velikog djela neporeznih davanja kojima je opterećeno hrvatsko gospodarstvo.

Ako se vratimo osam mjeseci unatrag onda valja reći da je HDZ pripremao teren za Anju Šovagović Despot. Imao je i stranački Odbor za kulturu koji se iznenadnim imenovanjem Hasanbegovića raspao da se više nikada nije ni oformio. Hasanbegović je došao iz Instituta Ivo Pilar i nije bio vezan za kulturu, a sve što je imao, a to je valjda bila i glavna reference, je radikalna prošlost. Čini se da HDZ-ov krimen nije samo pokušaj da se izađe iz radikalne retorike nego i samo zapetljavanje?

Da smo u domoljubnoj koaliciji umjesto jednostranih radikalnih odluka imali potenciran dijalog sa zainteresiranom javnošću, siguran sam da bi konačne odluke bile drugačije. Odluka o izboru Hasanbegovića za ministra kulture donesena je u samom vrhu stranke i ja sam je, kao član predsjedništva, prihvatio. Na isti način mogli bismo polimerizirati i o mom izboru za ministra poduzetništva, iako sam vodio stranački odbor za energetiku.

Hasanbegović je ulazio u frontalni sukob s javnošću. To je bila greška

Ali vi ste bili šef stranačkog odbora, Hasanbegović nije bio ni član.

Nisam sudjelovao u izboru ministara kulture. Pročitavši njegov životopis, dobivši informacije čime se to sve gospodin Hasanbegović bavio u proteklih 10 godina kao član predsjedništva prihvatio sam njegov izbor za ministra kulture.  Kako je došlo do prijedloga da se gospodin Hasanbegović izabere za ministra kulture, morati ćete pitati gospodina Karamarka i njegov najuži tim suradnika.

Je li Hasanbegovićev izbor bio greška.

Hasanbegović je vrsni intelektualac. Činjenica je da ima pretvrdu retoriku za hrvatsku javnost. Nije to bio samo problem Hasanbegovića jer su i neki drugi ministri sebi dozvolili da ulaze u frontalni sukob s hrvatskom javnošću. Mislim da su u tome griješili. To je bila i greška HDZ-a. Ključno je bilo stvoriti kulturu dijaloga. Da smo ušli u dijalog s dijelom zainteresirane hrvatske javnosti, na tjednoj razini, do nekih stvari, mislim na odluke koje je hrvatska javnost akceptirala kao radikalne ne bi došlo odnosno neke od tih odluka dogodile bi se na drugačiji način.

No, vratimo se na, kako kažete, ključni moment u HDZ-u, odnosno odluci da se krene u preslagivanje Vlade. Čini se da je ipak bitniji moment bilo pokretanje afere Konzultantica jer od tada kreću problemi u Vladi koji su vidljivi široj javnosti. U početku afere rekli ste da ne znate detalje kao i da niste bili u poslovnim odnosima s MOL-om. No, sada ste nakon obrazloženja Povjerenstva za istraživanja sukoba interesa i nakon svih medijskih napisa te događajima u stranci puno informiraniji?

S mađarskim MOL-om nisam nikada bio u nikakvom poslovnom odnosu, a nisam to niti danas. Isto tako, moje mišljenje o Ini, nije se promijenilo u zadnjih pet godina. Što se tiče slučaja Konzultantica, o tome ni danas ne znam sve detalje. Razlog je jednostavan jer poslovni odnos dvije privatne tvrtke ni tada, a ni danas nije bio predmet mog interesa. No, vrijedi istaknuti nešto drugo. Konzultantica je svjesno došla na stol Povjerenstva jer je sam Karamarko to tražio. Ni prije toga, a ni nakon toga ni jedna od državnih institucija nije pokrenula ni jednu aktivnost u cilju raščišćavanja tog slučaja.

O enrgetici znam više od Panenića

Da je bilo sumnje u malverzacije ili nezakonite radnje vjerujem da bi reagirali DORH ili USKOK. Ni policija, ni DORH, a niti USKOK nisu pokrenuli nikakve istražne radnje okok tog pitanja. Zašto? Mislim da je to pitanje upravo za te institucije.

No, to ne znači da neće.

Slažem se. No osude kakve se mogu čuti na "kavama" i neformalne osuđujuće priče nisu dobre. Zašto danas institucije ne razjasne o čemu se radilo kada je predmetni slučaj bio interes hrvatske javnosti. S druge strane dojma sam da je odlaskom Karamarka s čela HDZ-a, afera Konzultantica prestala zanimati hrvatsku javnost i novinare. Navodi me to na zaključak da je to bila prenapuhana stvar.

Očekivalo se da preuzmete ministarstva gospodarstva kao stručnjak za energetiku, no nakon saveza s MOST-om to mjesto dobio je Tomislav Panenić iz MOST-a. U javnosti su često bili prezentirani vaši stavovi koji su bili različiti od Panenićevog koji je bio ministar zadužen za energetiku.

Da je kojim slučajem HDZ sa svojim koalicijskim partnerima iz Domoljubne koalicije mogao formirati vlast, energetika bi imala svoje samostalno ministarstvo, a isto ne bi bilo u sklopu preširokog ministarstva gospodarstva. No, to se, nije dogodilo. Kolegu Panenića nikad nisam provocirao, niti sam mu stvarao problem.

Imam 20-godišnje iskustvo u energetici i skromno znanje za koje smatram da je veće od onog kojeg ima Panenić. Sugerirao sam i predlagao rješenja za koja sam smatrao da mogu unaprijediti energetski sektor, potaknuti investicije u istom i hrvatskim građanima i poduzetnicima omogućiti konkuretniju cijenu energenata.

Neke od mojih prijedloga kolega Panenić je prihvatio dok se s nekima jednostavno nije složio. Negdje su se naša razmišljanja i radikalno razilazila obzirom da su gotovo svi energetski projekti "teški" i djelu hrvatske javnosti neprihvatljivi. Nikada nisam bio populista, uvijek sam pokušao stvari sagledavati realno pa tako i danas smatram da bi realizacijom mojih prijedloga energetski sektor u Republici Hrvatskoj poprimio jednu novu dimenziju, a realizacijom tih projekata iskoračili bismo prema energetskoj neovisnosti Republike Hrvatske.

Razišla su se, vjerujem, oko arbitraže za Inu i MOL. Neformalno je vaša stranka gurala ideju o povlačenju arbitraže, a MOST i premijer Tihomir Orešković bili su protiv odnosno za nastavak arbitraže. U vašim izjavama isticali ste negativni efekt ukoliko arbitražu izgubimo. To su dvije sasvim različite politike oko jedne od možda najbitnijih pitanja.

Arbitražni postupak zaslužuje daleko bolji i veći tretman kod javnosti, struke, politike i medija nego je to danas. Naglašavao sam, i to toliko puta, da se u INI događaju vrlo čudne stvari. Sjetite se travnja ove godine kada Ina objavljuje poslovni rezultat za 2015. godinu kada je prikazan enormni gubitak u poslovanju.

S MOL-om se moralo pregovarati

Tek tada sam shvatio koliko su jake moje sumnje da se u Ini događaju čudne stvari koje su protiv nacionalnih interesa naše zemlje te koje Inu unazađaju u poslovnom smislu. U svakom trgovačkom društvu privatnog sektora nakon takvog poslovnog rezultata donijela bi se odluka da Upravu treba promijeniti. No, to se nije dogodilo. Smatrao sam da hrvatski menadžment u Ini treba promijeniti, osvježiti novim ljudima i dovesti ljude u Inu koji su spremni braniti nacionalni interes.

Dobro, no gdje ste se razišli s Panenićem?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tvrdio sam i to tvrdim danas da do arbitražnog postupka nije ni trebalo doći! Imamo jedan poslovni subjekt u kojem su dva strateška partnera i ako vi arbitražnom idete u definiciju tog poslovnog odnosa onda, vjerujte mi, u tom trgovačkom društvu više nema ni sloge, ni zajedništva, a ni zajedničkog poslovnog interesa. Smatram da su se sporovi trebali riješiti unutar dva partnera.

Za stolom. Bitno je naglasiti da MOL danas nema većinski dio, oni nemaju više od 50 posto Ine i nema nikoga tko tamo može u Upravi i Nadzornom odboru donositi jednostrane odluke.

Prepustiti upravljačka prava Mol-u je nešto što se nije smjelo dogoditi. U tom smislu treba se vratiti natrag i pravljanje Inom svesti u kontekst vlasničkih udjela. Tako se brani nacionalni interes. Pokretanje arbitražnog postupka samo znači da je bilo nespretnosti u pregovorima jer da su pregovori dobro prošli arbitražnog postupka ne bi ni bilo. U javnosti su potencirane samo moje izjave u kojima govorim što ako izgubimo arbitražni spor, no analizirao sam i što ako dobijemo.

Kod Panenića sam se zalagao da paralelno s arbitražnim procesom s MOL-om pregovaramo oko ključih stvari u Ini, da vidimo gdje su glavni problemi, da unutar Ine iste razriješimo te da kao vlada zajedno s Molom izradimo strategiju razvoja Ine u sljedećih desetak godina.

Vi ste za pregovore s MOL-om?

Da. S MOL-om treba pregovarati. Zamislite da smo uspjeli u pregovorima. Sada bi imali poslovni plan za sljedećih deset godina i napokon definiran strateški interes. Trebalo je vidjeti s njima na što smo se obvezali 2003. godine i što smo ostvarili od toga. Isto tako i na ono što su se oni kao strateški partneri obvezali i što su od toga napravili. Došli bi do zaključka. Osnovni ugovor je onaj iz 2003. godine, a ne dodaci koji su dodavani godinama kasnije.

Ali zar nije politička odgovornost za arbitražni postupak na leđima HDZ-a, odnosno konkretno ostavštine Ive Sanadera koji je tada vodio vašu stranku? U slučaju da Hrvatska dobije arbitražu, to bi predstavljalo određeni politički uteg za HDZ.

Ne, nikako. Dobitak arbitraže imao bi pozitivni odjek za interese RH. Isto tako gubitak arbitraže predstavljao bi i financijske i političke probleme, ne samo za HDZ nego svim politikama koje su se usudile u jednom trenutku usudile pokrenuti proces privatizacije Ine. Nikada ne bih krenuo poslovne procese Ine rješavati procesom arbitraže.

U Ini se radi protivno nacionalnim interesima

U vrijeme Zorana Milanovića, slijedi se ona politika iz 2003. godine. Naravno govorimo o IPO Ine kada se otvara ulaz za privatni kapital u Inu. Imali smo tada i poseban Zakon i na kraju su građani, zaposlenici Ine i braniteljski fond prodali dionice. Kome je to HDZ ikad prodao i jednu dionicu?

Gdje je u tom krimen HDZ-a za ovaj zametak problema u Ini? Pa pregovore s MOL-om otvorio je bivši ministar Đuro Popijač u svom mandatu. Taj famozni drugi dodatak Plinskom biznisu imao je četiri preuzete obveze, od kojih su danas ostvarene tri. One su rješene dobro i implementirane su u plinski biznis Hrvatske. Da se nisu tada dogodili izbori u to vrijeme, vjerujte mi da bi ova priča oko plinskog biznisa bila drugačija. Preuzete obveze za preuzimanje prirodnog plina okončale bi se na način da bi imali jednog kvalitetnog dobavljača prirodnog plina za RH. No, uvjeti MOL-a za preuzimanje tvrtke Prirodni plin za Republiku Hrvatsku bili su neprihvatljivi, ali to ne znači da do dogovora nije moglo doći.

Kako je po vama onda došlo do arbitražnog postupka?

Ministar Ivan Vrdoljak lošim pregovarajućim pozicijama na strateškog partnera krenuo je "džonom". Pregovori su ušli u slijepu ulicu. Kada je nestalo ideja oko modaliteta rješavanja problema, kockica je prebačena na arbitražni proces. Ne mogu dva poslovna strateška partnera jedan na drugog ići "džonom", a ako se to već i dogodi, onda moramo biti svjesni činjenice da je koletaralna žrtva Ina i njeno poslovanje. Sada imamo arbitražu, a Ina sa ili bez te arbitraže ne funkcionira sukladno ugovornim obvezama iz 2003. koje su preuzeli strateški partneri. Danas se u Ini ne ostvaruje nacionalni interes jer Ina nije iskoračila u regiju, nije modernizirala svoje rafinerije, padaju joj prihodi i po prvi puta ostvaruje negativni poslovni rezultat. Sve ovo suprotno je preuzetim obvezama iz osnovnog ugovora koji je Račanova vlada s mađarskim Molom potpisala 2003. godine.

Opstojnost rafinerije Sisak je neupitna
 

Hajdemo o tom nefunkcioniranju Ine odnosno konkretno o nekim stvarima. Je li zatvaranje rafinerije u Sisku izdaja nacionalnih interesa? Je li riječ o direktnom pogodovanju ruskim rafinerijama u Brodu i Pančevu te madžarskim. Zašto se, na kraju krajeva, nafta/plin proizvedena kod nas ne obrađuju u našim rafinerijama?

Opstojnost rafinerije u Sisku je neupitna, a o Rijeci da i ne govorim. Rijeka mora postati jedan od najmodernijih rafinerijskih sustava koji će naftnim derivatima opskrbljivati ne samo Hrvatsku već regiju. Na prostoru kontinentalne Hrvatske nalazišta su tzv. "teške" nafte i u riječkoj rafineriji ista se ne može preraditi, ali ta nafta može hraniti Sisak. I druga, nova istražna polja, možda buduća nalazišta mogu doprinijeti tome da rafinerija u Sisku postane profitabilna. Zašto danas Ina naftu pronađenu u panpnskim nalazištima ne prerađuje u Sisku, trebali bismo priupitati upravu Ine. To je jedan od segmenata loše poslovne politike zbog koje sam smatrao, a smatram i danas da se u upravi Ine moraju dogoditi kadrovske promjene.

Ok, tko je to? Tko to po vama gura Inu u gubitak? Tko su ti ljudi?

Oni koji je vode. Mislim da sam bio jasan. Radom u Nadzornom odboru utječete na strukturiranje poslovnog plana, na kontrolu poslovnog plana i u konačnici na kraju poslovne godine donosite odluku jesu li zadovoljeni svi strateški interesi koji ste dali kao vlasnik. Prema poslovnim rezultatima iz 2015. godine menagement nije uspio i trebalo ih je promijeniti na početku ove godine. Treba ih zamijeniti novim, stručnim ljudima koji bi branili strateške interese RH. Rafinerija u Sisku zasigurno je jedan od strateških interesa Hrvatske.

Poznat ste i kao ministar koji je "zaustavio Reuters". Naime, službeno ste opovrgnuli vijest da ste na konferenciji u Sarajevu rekli da Hrvatska želi sufinancirati proširenje mađarske nuklearne elektrane Paks. Riječ je o elektrani zbog čega je Europska komisija pokrenula spor protiv Mađarske zbog netransparentnosti, a iza čega stoji ruski kapital. Konkretno Oksana Dvinskykh. Ako ste i bili krivo shvaćeni, zašto ste uopće spominjali tu elektranu s obzirom na sve ono negativno što prati taj projekt?

Riječ je o međunarodnoj investicijskoj konferenciji u Sarajevu, a na panelu sam govorio o energetskom sustavu Republike Hrvatske. Ključno pitanje panela je bilo kako u energetske investicije uklopiti privatni kapital. To je bila tema panela.

Predstavljajući elektroenergetski sustav Republike Hrvatske spomenuo sam da postoje dvije vrlo stabilne točke napajanja električnom energijom. Spomenuo sam NE Krško i NE Paks. Nije bilo govora o ulaganju u razvoj niti o poslovnim modelima za dogradnju predmetnih nuklearnih elektrana. Uostalom poslovni model Paksa je "zaključan" i danas nitko kao investitor u isti ne može ući. Reuters me krivo interpretirao. Napomenuo sam da Hrvatska uvozi oko 40% električne energije te da istu mora nabavljati tamo gdje se ona proizvodi po konkurentnim cijenama. Danas hrvatski poduzetnik plaća previsoku cijenu energenata samo iz razloga jer je u tim tarifnim stavkama skrivena namjera energetskih subjekata za novim investicijskim ciklusima. Mi se konačno moramo odlučiti: želimo li investicije u konkurentne proizvodne objekte ili smanjenje cijene električne energije za kućanstva i poduzetništvo na području Republike Hrvatske. Svjestan činjenice da se odluke o pokretanju novih investicija u proteklih desetak godina nisu nisu donjele smatram da cijenu električne energije možemo smanjiti i time hrvatskog poduzetnika učiniti konkurentnim.

Priznat će te da je znakovito da pričamo o investitorima iz te elektrane koji su ujedno i donatori HDZ-a. Tako je HDZ-ova Zaklada hrvatskog državnog zavjeta platila njemačkom IFO institutu izradu dokumenta za potrebe stranke novcem iz donacije od Zaklade Nova pokoljenja odnosno Oksane Dvinskykh.

U poslovanje Zaklade nikada nisam ulazio. Dobili smo izvješće, a moj nekakav krimen je što nisam postavljao pitanja niti sam ulazio u samo poslovanje. Uostalom, nikada predmet mog komentiranja nije bilo to na koji su način Mađari zaokružili financiranje dva nova bloka u NE Paks.

Čudni procesi sa zainteresiranom javnošću

Ono što mogu primijetiti da predmetnu investiciju susjedna Mađarska nije ugovorila javnom nabavom već je za pokretanje iste bila dovoljna odluka njihovog parlamenta jer su investiciju ocjenili strateškom za Republiku Mađarsku. U Republici Hrvatskoj i oni projekti koji su proglašeni strateškim za Republiku Hrvatsku prolaze proces javne nabave kao da gradimo obiteljsku kuću. To nije dobro i smatram da bi se strateški projekti trebali ugovarati na jednostavniji način te biti izuzeti iz sustava javne nabave te bismo za takve projekte trebali, sukladno pozitivnoj europskoj praksi, osmisliti posebni model ugovaranja.
     
Tko to obnavlja Kutinu i zašto će ekskluzivno biti opskrbljivana skupim ruskim plinom preko Prvog plinarskog društva (PPD), navodno i uz državne garancije?

Onu informaciju koju ja imam je da je PPD zainteresiran za ulazak u vlasničku strukturu Kutine. Da li će to biti ekskluziva i hoće li to biti skupi ruski plin o tome nemam relevantne informacije. Sve ovisi o tome kako će država oformiti Nadzorni odbor i kakva će biti struktura managementa. Za sada nema odluke na razini Vlade da bi to mogla biti ekskluzivna opskrba i koja bi potvrdila navode iz vašeg pitanja.

Bila vam je suđena energetika, završili ste u Ministarstvu poduzetništva i obrta. Kako ocjenjujete svoj mandat?

Uvijek kada promijenim posao, volim napraviti snimku stanja i identificirati situaciju u koju sam došao što sam napravio i po dolasku u ovo ministarstvo. Mi smo nakon manje od mjesec dana shvatili da osim limita u državnom proračunu imamo i problem neplaćenih obaveza od 62 mi“lijuna kuna. To je bila početna točka, traženje izvora financiranja za pokrivanje tog duga. Nakon što smo svladali prvu teškoću krenuli smo u radikalni zaokret u osmišljavanju potpora za poduzetništvo. Mislim da smo uspjeli jer smo do sada hrvatskom poduzetniku ponudili 1,5 milijardi kuna okvira iz kojeg poduzetnici mogu povlačiti bespovratna sredstva iz strukturnih fondova EU. Na tržište RH smo i donijeli 1,2 milijardi kuna kreditnih aranžmana i prvoklasnih garancija po cijeni kapitala koja ne samo da do sada nije bila pristuna u RH nego je nema ni u zemljama u našem okruženju.

Kroz HAMAG-Bicro u opticaj puštamo dva kreditna aranžmana od kojih je prvi od tisuću do 25 tisuća eura za one najslabije od obrtnika do mikro poduzetnika. Drugi je od 25 do 50 tisuća eura uz državno jamstvo do 80 posto tog kreditnog aranžmana uz cijenu kapitala od 0,5 do 1,5 posto. To je "natjeralo" i banke da krenu u smanjenje komercijalnih kamatnih stopa. Moja je početna želja bila da kamatnu stopu za poslovni sektor koja je bila iznad 6 posto, spustimo za tri postotna poena. Danas je kamatna stopa ispod 3% stvarnost i realnost, a nama satisfakcija da smo uspjeli. O tome nitko danas ne priča. Niti nam prekomjerne priče trebaju jer nam je šutnja dokaz da smo za hrvatskog poduzetnika napravili nešto dobro. Uz to iz strukturnih fondova ove godine sa 250 milijuna kuna finaciramo tzv. E-Impuls koji mikro i malim hrvatskim poduzetnicima donosi bespovratne potpore intenziteta do 85%. Sa dodatnih 50 milijuna kuna, također iz strukturnih fondova, financirat ćemo najugroženije poduzetničke skupine kao što su žene poduzetnici, mladi poduzetnici, invalidi i hrvatski branitelji. Ove smo godine za stipendije učenika u deficitarnim zanimanjima iz strukturnih fondova osigurali sredstva za preko 2000 stipednija što je, uz pribavljenih 35.2 milijuna kuna iznos koji premašuje kumulativno 10 zadnjih godina utrošenih sredstava za predmetne stipendije. Isto tako za promociju hrvatskih poduzetnika osigurali smo gotovo 75 milijuna kuna. U završnoj fazi priprema i su i natječaji za hrvatske inovatore, izgradnju poduzetničkih potpornih institucija i poduzetničke infrastrukture ukupnog iznosa većeg od 500 milijuna kuna. Kada napominjem radiklani zaokret u dodjeli potpora hrvatskom poduzetniku nadam se da ste primjetili da niti jednu kunu potpora u ovoj godini ne isplaćujemo iz državnog proračuna čime doprinosimo smanjenju deficita.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara