BROD Galeb - koji bi se jednog dana trebao otvoriti kao plutajući muzej - svakako je najpoznatije plovilo u Hrvatskoj i zemljama bivše Jugoslavije. Galeb je simbol 20. stoljeća u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, materijalni svjedok povijesti iz vremena fašizma, socijalizma i današnje Hrvatske koji, kao poput drugih sličnih ikona, izaziva i javne kontroverze.

Stari trgovački, ratni, školski i rezidencijalni brod polako se pretvara u muzej koji će sačuvati kulturu sjećanja na presudna povijesna razdoblja, na najvažnije državnike koji su na njemu boravili i radili te na burno stoljeće koje je promijenilo društvena uređenja od Balkana do Afrike i Azije.

Galerija

"To je prije svega muzej Josipa Broza Tita. Naglasak nije na osobnim predmetima Josipa Broza, njih muzej u Rijeci i nema, nego je naglasak na brodu, putovanjima, životu na brodu, fenomenima i ambijentu u kojem su svi ti ljudi boravili," kaže za Index povjesničar Ervin Dubrović, nekadašnji ravnatelj riječkog gradskog muzeja.

Brod je sagrađen počekom 1930-ih godina u Italiji za potrebe tamošnjih trgovačkih poduzeća. Bio je namijenjen prijevozu banana i drugog južnog voća iz talijanskih afričkih kolonija. Nazvan je RAMB III.

Brod je mobiliziran u Drugom svjetskom ratu. Postao je dio ratne mornarice Kraljevine Italije kao pomoćna krstarica i transportno plovilo te je 1941. godine torpediran u libijskom Bengaziju.

Nakon popravka i kapitulacije Italije, 1943. godine preuzima ga vojska nacističke Njemačke i preimenuje u Kiebitz. U sjevernom Jadranu je kao minopolagač podmetnuo tisuće mina, da bi ga 5. studenog 1944. potopila saveznička avijacija u luci Rijeka.

Ploveća rezidencija Tita

Nakon što je 1947. izvađen s dna mora, Galeb je ušao u povijest. Obnovljen je u pulskom brodogradilištu Uljanik i postao školski brod ratne mornarice. Ubrzo nakon toga, imena promijenjenog u Galeb, postaje ploveća rezidencija predsjednika tadašnje FNRJ Josipa Broza Tita.

Povjesničari Galeb najčešće spominju kao "brod mira" odnosno instrument tadašnje diplomacije. Nakon 1953. Tito je Galebom obišao cijeli svijet, ponajviše zemlje Afrike i Azije kao jedan od osnivača pokreta nesvrstanih. Prvo putovanje bilo je u Veliku Britaniju.

Nakon toga, Galeb kreće na put po svijetu. Godine 1954/55 stiže do obala Egipta i Etiopije.

Putovanja su učestala između 1958. i 1961. godine u procesu stvaranja pokreta nesvrstanih zemalja, danas marginaliziranog bloka od stotinjak država koji je tijekom Hladnog rata vodio politiku između Istoka i Zapada.

Tijekom godina brod je ugostio više od stotinu državnika i brojna poznata imena iz kulture i politike.

Najvažnija putovanja bila su u Afriku, gdje je uz Egipat i Etiopiju Tito posjetio Tunis i Alžir, dok je u Aziji posjetio Jawaharlala Nehrua u Indoneziji te predsjednika Sukarna u Burmi, današnjem Mjanmaru. Ta putovanja povezivala su Jugoslaviju s azijskim državama koje su izlazile iz kolonijalizma.

Na Galebu su putovali i najistaknutiji intelektualci tog vremena, među kojima su bili Miroslav Krleža i Antun Augustinčić. U dnevnicima "S Krležom iz dana u dan", novinar Enes Čengić zabilježio je riječi velikog pisca: "Na tim brodovima i rezidencijama sve je djelovalo kao kulisa velike predstave. Bijele uniforme, srebro, protokol - a iza svega neka čudna samoća."

O Krleži na Galebu postoje i filmski zapisi:

Godinama guta milijune

U 1990-im godinama Galeb je ruina na vezu u Crnoj Gori. Nakon što je prodan grčkom brodovlasniku Johnu Paulu Papanicolauu, koji je od njega namjeravao urediti luksuznu jahtu, otpremljen je u riječko brodogradilište Viktor Lenac, ali nije preuređen jer je vlasnik bankrotirao početkom 2000-tih godina.

Prva dražba za kupnju Galeba organizirana je 2006., a grad Rijeka je otkupila brod 2009. godine za oko osamsto tisuća kuna. Galeb je postao zaštićeno kulturno dobro koje je obnovljeno sredstvima Europske unije - oko četiri milijuna eura - te grada Rijeke - oko jedanaest milijuna eura. Obnova je ukupno dosad stajala 22 milijuna eura.

Planirano je da taj muzej na vodi bude otvoren još 2020. godine, kada je Rijeka bila imenovana jednom od europskih prijestolnica kulture, ali to se još nije dogodilo.

"Na osnovu mog uvida, smatram da odgovornost zbog toga što Galeb još nije otvoren kao muzej pada na neorganiziranosti grada Rijeke. Treba spomenuti i objektivne okolnosti, poput nedavne havarije, kada ga je oštetio turski brod pa Galeb mora ponovno u brodogradilište.

Postoje potrebe za novim atestima slično, ali za sve to nisu odgovorni djelatnici gradskog muzeja u Rijeci. Galeb se neće moći otvoriti do kraja ove godine, iako muzealci imaju spreman postav na brodu. A planirano otvorenje je bilo 2020," potvrđuje za Index Ervin Dubrović.

Predviđeno je da Galeb bude trajno privezan uz riječki Molo longo i otvoren za posjetitelje kao muzejski brod.

Hoće li muzej ikad biti otvoren?

Budući posjetitelji imat će priliku vidjeti obnovljene prostore na kojima su boravili Tito i njegovi gosti, povijesnu priču o nesvrstanima te tehničke podatke i strojarnicu broda. Tehnički orijentirane posjetitelje zanimat će stari Fiat pogonski stroj kojeg je ta tvrtka željela otkupiti za svoj muzej. Zanimljivi će biti originalni dokumenti, fotografije susreta sa svjetskim liderima te interaktivne karte putovanja.

Ervin Dubrović opisuje: "Brod je skromno uređen. Apartmani Tita i Jovanke pokazuju moderan dizajn iz onog doba, 1950-ih godina, ali može se reći kako je to "srednja klasa", a ne raskoš nekog kralja ili bogataša. Ti saloni i cijeli brod su udobni, ali ne osobito luksuzni. Dvorana za sastanke je lijepa, modernog, rigidnog i dobrog dizajna 1980-ih, no to je dobro odmjereno. Te tri prostorije, apartmani i dvorana za sastanke, najzanimljiviji su dio broda. S tehničke, mornaričke strane zanimljiv je komandni most, strojarnica i drugo."

Muzejski postav je podijeljen u tri cjeline. Prvi je sve oko Tita i pokreta nesvrstanih, drugi dio je mornarički dio, a treći je pogonski stroj, Fiatov.

"Predmeta doista nema mnogo, trudili smo se dobiti nešto od Muzeja Jugoslavije iz Beograda, no oni su bili dosta rezervirani. Uvijek je tako kada je riječ o prekograničnoj suradnji, bolje uspijevaju povremene izložbe i suradnja. Ipak, moguće je stalna suradnja, oni imaju predmete iz cijelog svijeta koje je Tito dobivao. Kupili smo prava na fotografije i filmsku građu, to će se koristiti u muzejskom prostoru na brodu", kaže nekadašnji ravnatelj riječkog gradskog muzeja Dubrović.

Kada će Galeb spustiti most za posjetitelje danas se ne može točno pretpostaviti. Očekuje se da bi ulogu svjedoka povijesti mogao preuzeti sljedeće godine. "Treba reći kako nema izlike i opravdanja da se brod ne završi. Sve drugo bilo bi preglupo," naglašava povjesničar Ervin Dobrović.