VJERODOSTOJNOST i stabilnost. Ta dva pojma je na početku svojeg premijerskog mandata lansirao Andrej Plenković kao niti vodilje svoje politike, kao credo od kojega ne namjerava odustati. Tri godine kasnije uživo svjedočimo konačnom krahu stabilnosti Plenkovićeve vlasti i vjerodostojnosti samog premijera.

>> Plenković satima sastanči u vladi, večeras će se znati koga će smijeniti?

Plenković je prošli tjedan pomalo neočekivano, nakon višesatnog sastanka u središnjici HDZ-a, najavio “ambicioznu rekonstrukciju vlade”, no umjesto toga dobili smo osipanje Plenkovićeve vlade. Neki ministri pod pritiskom javnosti i svojih beskrajnih afera daju ostavke i, znakovito, aktiviraju svoje saborske mandate, drugi se, pak, noktima drže za ministarske fotelje i povlače sve moguće veze da u njima ostanu, dok treći pred novinarima doživljavaju živčani slom, psuju, vrijeđaju i redom pucaju kao kokice.

Apsurdistička komedija na Markovom trgu

Markov trg se ovih dana, a naročito danas, pretvorio u pozornicu raspada Plenkovićeve vlade, a ta drama sve više prerasta u komediju. 

Glavnih tajnik HDZ-a i predsjednik sabora Gordan Jandroković, Plenkovićev najbliži suradnik, izvodi nevjerojatne transportne akrobacije kako bi s jedne strane Markovog trga prešao na drugu, čak se vozi i službenom limuzinom tih 50 metara da bi izbjegao novinare i ušao na stražnji ulaz u vladu. Stvar počinje izgledati kao apsurdistička drama u kojoj cijela vladajuća koalicija - u kojoj se junior partneri međusobno javno koškaju i pljuju - čeka tu “ambicioznu rekonstrukciju” kao Vladimir i Estragon Godota. Kao što znamo, Godot se nije pojavio, kao što ništa neće biti od najavljene “ambiciozne rekonstrukcije” koja u najboljoj verziji može ispasti sklapanje nove ministarske ekipe štapom i kanapom. 

Za komentar cijele situacije obratili smo se političkom analitičaru Žarku Puhovskom.

“Ovo je očajnički pokušaj premijera da se spasi stabilnost jer se jučer pokazalo da nema nikakvog rezervnog izlaza koji bi se našao u Europskoj uniji. Prema tome, ostalo je sve na domaćem terenu i sad se mora hitno krpati stvar. Osnovna pretpostavka stabilnosti nije bila program, nego autoritet premijera, a on je sada načet. Plenković više nema taj tip autoriteta kakav je imao”, kaže Puhovski.

Puhovski: Plenkovićev paradoks je da je on stvorio privid kako novinari vode vladu

“Plenkovićeva velika sreća je što oni koji su protiv njega u HDZ se ne mogu međusobno usuglasiti. Od toga on živi već neko vrijeme jer se Stier i Brkić ne mogu dogovoriti da idu zajedno protiv Plenkovića”, ističe Puhovski.

Kada je riječ o današnjem histeričnom ponašanju ministara na Markovom trgu, Puhovski ističe da dio odgovornosti za to imaju i mediji. “Mediji su kao ključni kriterij uveli tko ima koliko skandala, a ne tko je kakav ministar. Meni se čini da je to loš kriterij za procjenjivanje vlade jer sada ispada da je ministar kakav nam treba samo onaj bez skandala, a nije važno što radi ili ne radi. To je za zemlju loše i dovodi do moralne panike u kojoj se svi prave da bi političari trebali biti moralni uzori, što je demagogija. Prigovara se ministrima da nisu natprosječno moralni, što nitko od njih i nije trebao tražiti. Nada Murganić mi se čini kao najbolji primjer toga. Sada dolazi netko iz Šibenika za koga nitko nije čuo, ali, eto, nema nikakav skandal”, objašnjava Puhovski.

Repliciramo mu da je to rezultat i toga kako je u javnosti postavljen cijeli proces rekonstrukcije i komunikacije vlade s javnošću pa sada imamo to da novinari trče po Markovu trgu i traže izjave, pa tako cijela stvar tom dinamikom eskalira.

“I za to je odgovoran Plenković, on je zapravo postavio stvari tako da čeka da se nekim ljudima koje je ionako htio maknuti, prvo otkriju tri skandala. Tako je stvorio privid da novinari vode vladu, a ne premijer. To je Plenkovićev paradoks jer on se uvijek prema novinarima ponašao von oben i nepristojno, kao i skoro svaki drugi premijer, ali je zapravo novinarima dao moć kakvu nikad nisu imali samo zato što on sam ništa ne smije riješiti”, odgovara Puhovski.

"Mali partneri postaju sve manji"

A što je s malim partnerima u vladajućoj koaliciju u svemu ovome, pitamo Puhovskog. 

“Mali partneri postaje sve manji. Oni su se prikopčali uz tu vladu do gorkog kraja i od toga ne odustaju. To nema nikakve veze s principijelnošću. Oni će vladu podržavati, ali je neće poštovati. Najbolji primjer toga je Milorad Pupovac, koji na svakom zasjedanju sabora održi najbolji oporbeni govor, ili barem pametniji od onih iz oporbenih redova, i završi rečenicom da on podržava vladu. Njegov koncept je da podržava Plenkovićevu vladu pa ma što bilo. Ovi drugi mali koalicijski partneri su i manje pametni pa se intimiziraju s vladom koja propada jer im se sve drugo čini riskantnim”, smatra Puhovski.

Može li Plenkovićeva rekonstruirana vlada - pod pretpostavkom da novi ministri prođu u saboru - izgurati svoj mandat do kraja?

“Plenkovića još jedino zanima predsjedanje Europskom unijom. U tom pogledu se to može odraditi iako sve dosta ovisi o novom ministru ili ministrici vanjskih poslova. No vlada je i dosad imala tu sreću da su ekonomske prilike relativno dobre. Oni su stalno išli nizvodno, njih je vukla šira ekonomska situacija, ali oni nisu znali što bi s time napravili”, kaže Puhovski i dodaje da on ne vidi kako bi Plenković odjednom mogao sastaviti funkcionalnu vladu, pa čak i da nađe dobre ministre. Podsjeća da se “SDP vratio u život” i da nije isključeno da ćemo imati parlamentarne izbore u listopadu. 

Tko bi htio biti ministar u vladi koja je potonula?

Vladin brod tone, a kapetan Plenković se zatvorio u svoj ured - poput kapetana Titanica - i uvjerava se da je taj brod nepotopljiv iako se već odavno udarilo u santu leda, odnosno u kombinaciju fijaska na europskim izborima i dosad nezapamćenog obima ministarskih afera i pripadajuće nesposobnosti cijele te ekipe da išta pozitivno učini. Plenković sada pokušava iz stranačkog šešira izvući ministre koji još godinu dana, koliko je vladi ostalo da završi svoj štetočinski mandat, neće previše talasati. I koji će biti spremni potonuti s Plenkovićevom kriminalnom vladom. 

Nije ni čudo što stvari ne idu jednostavno jer čak ni ministarskih pozicija uvijek pohlepni HDZ-ovci nisu spremni počiniti političko samoubojstvo s predumišljajem i ukrcati se na Plenkovićev brod luđaka. Zato je i dosad jedino poznato ministarsko “osvježenje” posve nepoznati HDZ-ovac Ivan Malenica, dekan provincijskog veleučilišta koji je u prvim javnim istupima jasno dao do znanja da nema nikakve velike ambicije ni nove ideje za resor uprave koji treba preuzeti.

Katastrofalna komunikacija s javnošću premijera i ministara

Zbog premijerove katastrofalne komunikacije s javnošću, “ambiciozna rekonstrukcija” se pretvorila u cirkus u kojemu se sa svih strana plasiraju informacije u medije, od kojih većina ne ide u prilog ni Plenkoviću, ni vladi u cjelini. 

Ministri za koje se pretpostavlja da su otpisani, premijera sada anonimno opisuju kao “ludog, zbunjenog, nenormalnog”, piše se o tome da jedna duboko kompromitirana ministrica EU fondova Gabrijela Žalac premijeru prijeti da će njenu moguću smjenu zažaliti te odbija dati ostavku, ministar zdravstva Kujundžić svoje frustracije, pak, ispucava vrijeđajući pred vladom okupljene novinare, dok ministar okoliša i energetike Ćorić psuje pa tvrdi da se toga ne sjeća, ali se za to ipak ispričava, ministrica obrazovanja Divjak sarkastično odgovara na pitanja novinara, od kojih, pak, ministar poljoprivrede Tolušić panično bježi. 

Današnji cirkus na Markovu trgu je toliki da se u svemu tome, prvi put otkako je ministrica, baš nesposobna Nada Murganić učinila kao normalna među luđacima. To je možda i najveći preokret u današnjem teatru s Markova trga, ostalo se odvija po inerciji gledanja prometne nesreće u slow motionu. Gledamo vladu na rubu živčanog sloma.

Reality show raspad Živog zida sada izgleda decentno

Vrijedi se prisjetiti kada je prije par godina u saboru tada naoko nedodirljivi Plenković žestoko napao Živi zid i borbu protiv populizma istaknuo kao svoj važan politički cilj, a sada mu se vlada raspada na takav način da se nedavni reality show o krahu Živog zida čini decentno i građanski pristalo. Pobogu, pa Pernar, Sinčić i Palfi su svoj javni raskid izveli s više dostojanstva od ovoga što danima izvode “uglađeni europejac” Plenković i njegovi živčani ministri.

Nakon zakašnjele ostavke ministra uprave Kuščevića još se činilo da bi Plenković možda mogao iznenaditi i provesti urednu “ambicioznu rekonstrukciju”, ali stvari su skroz otišle s tračnica kada je ministar državne imovine Goran Marić u ponedjeljak javno podnio neopozivu ostavku, ljutit na medije koji su otkrili njegove nekretninske muljaže poput razmaženog djeteta. No taj potez bio je i srednji prst premijeru koji je Marića, kojeg nikad nije simpatizirao, na jedvite jade ugurao u svoju vladu i izmislio mu ministarstvo.

Ostavka Gorana Marića

Dok je Marić podnosio tu ostavku, sa scenografijom ruševne građevine u pozadini poput prizora iz Mrduše Donje, pored njega je sjedio ministar infrastrukture Butković i zapanjeno se pitao što se to kvragu upravo događa. Kasnije je Butković priznao novinarima da uopće nije znao da će Marić u tom trenutku javno objaviti svoju neopozivu ostavku, a premijer je kasnije istog dana u bizarnom priopćenju pokušao uvjeriti javnost da je on za sve to znao i da tu nije bilo nikakvog soliranja.

Nakon cjelodnevnih špekulacija u medijima poslao je i pred novinare svojeg predstojnika ureda Frku Petešića da još jednom pokušao javnost uvjeriti u taj narativ, no ovaj je počeo baljezgati o “ostavci Gorana Granića” umjesto Marića pa je svima bilo jasno da je Plenković izgubio kontrolu i nad ozlojeđenim ministrima i nad cijelim procesom “ambiciozne rekonstrukcije”.

Svi sada peru ruke od Plenkovića

Znakovito je da su svi koji ovih dana cirkuliraju po Markovu trgu, uključujući i Plenkovićeve najbliže suradnike poput Jandrokovića i predsjednika kluba HDZ-a Bačića, suglasni u jednome: odluka je na premijeru. Time je i sva odgovornost na njemu. Ono što je nekad moglo zvučati kao klanjanje neupitnom autoritetu lidera sada ispada kao pranje ruku od cijelog Plenkovićevog cirkusa.

S obzirom na to da HDZ ipak previše voli vlast da bi Plenkovićeva vlada otišla s nje prije kraja mandata, sve govori u prilog tome da će se uz tešku muku i sramotu ova “ambiciozna rekonstrukcija” privesti svom kraju, kako god bilo moguće. Do tada se pred očima javnosti odvija spektakularna dekonstrukcije vlade, premijerova autoriteta i njegove sveukupne politike. Vlastitu političku vjerodostojnost je Plenković odavno proćerdao, a sada je nepovratno nestala i fama o stabilnosti.

Jer ako je ovo stabilnost, a sve zajedno podsjeća na raspad bizarne vlade Tima Oreškovića, kako onda izgleda nestabilnost?