U SABORNICI će u naredne četiri godine sjediti 152 ili 153 zastupnika, ovisno o tome hoće li dijasporu predstavljati četiri ili pet zastupnika. U konačnici je svejedno, za parlamentarnu većinu bit će potrebno njih 77.

Ivi Sanaderu je dakle za okupljanje parlamentarne većine, uz HDZ-ovih 66 zastupnika potrebno dobiti podršku od njih još 11. Kako je Račan, nakon što ga je u telefonskom razgovoru odbio Tomčić, priznao poraz, na Sanaderu je ostalo samo da upre prstom u «najpoželjniju udavaču».

Kako se čini, to bi lako mogli biti HSS-ovci (10 mandata , od toga jedan manjinski) i tri zastupnika srpske manjine, svi iz SDSS-a. Varijanta je to koju bi s oduševljenjem prihvatila međunarodna zajednica, a vjerojatno ništa protiv nema niti Sanader. Predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović također je izrazio sklonost koaliranju s HDZ-om (Stanimirović zna da bi u toj koaliciji morao biti HSS, dakle nema ništa protiv).

Jedini problematičan faktor mogao bi biti Tomčić, no HSS nije stranka opterećena programskim i ideološkim tričarijama, pa je zapravo jedino pitanje je li Sanader voljan zadovoljiti seljačke foteljaške apetite. Koji zasigurno neće biti toliko veliki koliko se to prema Tomčićevim izjavama moglo očekivati. Naime, bezličnom HSS-u četiri godine u opoziciji vjerojatno bi više štetile nego kompromis s HDZ-om, pa makar taj kompromis zapravo značio popuštanje kod svih ili gotovo svih zahtjeva. Sanader je Tomčiću jasno dao do znanja da neće biti popustljiv poput Račana, već da će u HDZ-ovoj Vladi politiku kreirati HDZ.

Što se zastupnika SDSS-a tiče, radi se o Stanimiroviću, Pupovcu i Gajici. Stanimirović i Gajica hrvatskoj su javnosti poznati od vremena tzv. SAO Krajine, u kojoj su obnašali vlast. Milan Đukić, predsjednik SNS-a koji nije ušao u Sabor, izjavio je kako je «neshvatljivo da će Srbe u Saboru predstavljati ljudi koji su vodili pobunu protiv Hrvatske.» Što će tek reći Đukić, a i što će reći HDZ-ovi i HSS-ovi birači, dogodi li se da «Srbi koji su vodili ponudu» ne budu samo akteri u parlamentu, već i dio nove vlasti.

Umjesto SDSS-ovaca, Sanader se može odlučiti podršku potražiti među tri kandidata koalicije HSLS-DC, od kojih je jedan, Čehok, već izjavio kako «ni u živčanoj histeriji ne bi podržao Račanovu Vladu». Škare-Ožbolt ipak je uzela kakav-takav odmak i izjavila kako je «teško da će podržati Račana, no ne treba žuriti sa zaključcima.» Ostaje vidjeti jesu li Čehok, Adlešić i Škare-Ožbolt skloni koaliciji u kojoj bi bio i HSS.

Ne budu li to nisi HSLS-ovci odnosno DC-ovka, HDZ HSS-u može pridodati zastupnika mađarske manjine Jene Adama, koji je sklon HDZ-u, no ta bi većina (77:76) bila vrlo, vrlo tijesna.

Ne odluči li se Sanader niti za tu opciju, ostaje mu HSP. Najveći problem takve koalicije bila bi činjenica da HDZ u tom slučaju može zaboraviti na prijateljske «poruke iz Europe», koja hrvatskog Heidera nema namjeru tolerirati. Đapić je doduše ublažio retoriku, i jučer po prvi puta izjavio kako postoji mogućnost da sudjeluju u vlasti koja bi, bude li nužno, izručila Gotovinu. Što Sanaderu daje barem nešto više manevarskog prostora.

Špekulacije da će Đapić, ne postigne li dogovor sa Sanaderom, podržati Račanovu manjinsku Vladu, predsjednik HSP-a je demantirao. HSP bi radije u opoziciju, što bi tu stranku vjerojatno čak i ojačalo.

HSP bi, u skladu s predizbornim dogovorom s koalicijom HSLS-DC, u novoj vlasti uz HDZ htio vidjeti zastupnike te gubitničke koalicije, dok su pravaši HSS-u vrlo neskloni, kao što je i HSS nesklon njima. Spomenimo da je HDZ kroz protekle mjesece, uvjeren da će sam moći kreirati novu Vladu, omalovažavao HSP i HSLS-DC, što je ove dvije političke opcije zbližilo..

HDZ je zasigurno razmišljao i o zastupnicima Hrvatske stranke umirovljenika, čija bi im tri glasa dobro došla. Radi se o stranci lijeve orijentacije koju su prije izbora jednako ignorirali SDP i HDZ. Kako je teško da će HDZ imati volje usklađivati program s opterećujućim zahtjevima umirovljenika, ipak je najizglednije da će HSU, a tako kaže i predsjednik stranke Jordan, ostati u opoziciji.

Još jedna opcija, ma što o njoj do sada govorili Sanader i Račan, nije nemoguća. A to je da novu vlast tvore dvije najjače stranke, HDZ i SDP. Nije nezamislivo da bi takva koalicija lakše pronalazila zajednički jezik od dosadašnje, a i od mogućih koalicija HDZ-HSS ili HDZ-HSP. Protiv takve koalicije međunarodna zajednica također ne bi imala ništa, a vjerojatno čak niti Sanader, no pitanje je kako bi na nju reagirali birači HDZ-a i SDP-a. Ona bi u svakom slučaju išla na ruku HNS-u i HSP-u, koji bi bili u opoziciji, ali bi za četiri godine u Sabor ušli osnaženi velikim brojem razočaranih birača HDZ-a i SDP-a.

Sanader ima deset dana vremena za donošenje odluke, a konzultacije s predsjednikom Mesićem započinju nakon 5. prosinca. Nakon toga predsjednik HDZ-a ima 30 dana da sastavi novu Vladu. Ne uspije li, Mesić mu može dati još 30 dana. Ne uspije li ni tada, Mesić će raspisati nove parlamentarne izbore.

Matija Babić