Vrhovni sud razmotrio žalbu s. karana osuđenog na 13 godina zbog ratnog zločina

Peteročlano kazneno vijeće Vrhovnog suda razmotrilo je na današnjoj javnoj sjednici žalbu Svetozara Karana iz Korenice osuđenog na jedinstvenu kaznu od 13 godina za dva kaznena djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Vijeće je razmotrilo izvješće o dosadašnjem tijeku postupka kao i žalbene navode, odluku o žalbi donijet će na zatvorenoj sjednici, a o presudi će pismeno obavijestiti stranke i javnost.

Žalbu osuđenog podržalo je državno odvjetništvo u djelu kojim se traži ukidanje presude i vraćanje na ponovni postupak zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog i postupovnog prava te zbog visine kazne.

Karanov odvjetnik traži da Vrhovni sud prvenstveno preinači presudu i njegovog branjenika oslobodi odgovornosti jer navodi da nisu dokazana djela koja mu se stavlja na teret.

Na sjednici su bili promatrači OESS-a i Srpskog demokratskog foruma, a Karanov branitelj Toni Vukičević nije stigao iz Splita iako se na njegov dolazak čekalo gotovo sat vremena.

Slučaj Svetozara Karana izazvao je zanimanje javnosti nakon što je u medijima u srpnju objavljena provostupanjska presuda gospićkog Županijskog suda u čijem se obrazloženju optuženika tereti i da je vršio genocid nad Hrvatima sa svojim sunarodnjacima " ne samo u zadnjem ratu , već više od 500 godina " i da su optuženik i njegovi preci došli zajedno s Osmanlijama kako bi uništili Hrvatsku".

Karan je osuđen na 13 godina zatvora jer je prema presudi tijekom 1991. kao pripadnik rezervnog sastava milicije tzv. SAO Krajine u Korenici, i tijekom 1995. kao pripadnik vojne milicije u zatvoru u Farkašićima tukao i nečovječno postupao s ratnim zarobljenicima kršeći time odredbe Ženevske konvencije o žaštiti ratnih zarobljenika. Osim što je to osobno činio Karana se smatra odgovornim i po zapovjednoj odgovornost kao "komandira milicije".
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Karan je sve optužbe porekao tvrdeći da nije bio na ta dva mjesta u vrijeme u kojem su prema optužnici zatvorenici maltretirani. Rekao je da je vidio da su neki zatvorenici pretučeni, ali da ih on nije tukao, da ne zna tko je to počinio, da nije davao drugima ključeve zatvora, te da nije imao bradu niti je nosio crnu kapu.

Upravo na kontradiktornosti iskaza svjedoka o izgledu optuženika obrana tvrdi da kaznena djela nisu dokazana. Također smatra da dvojbe oko identiteta prvostupanjski sud nije mogao otkloniti nepotkrijepljenim obrazloženjem da je optuženi "imao veliku sposobnost prerušavanja".

U žalbi se navodi da gospićki sud nije prihvatio svjedočenja koja idu u korist Karanu bez obzira radi li se o iskazima pripadnika vojnih ili policijskih snaga tzv. SAO Krajine ili bivših ratnih zarobljenika. Svjedočenja prvih su isključena kao nevjerodostojan dokaz jer su i ti svjedoci bili osumnjičeni za slične zločine, a ona ratnih zarobljenika zato jer su, po mišljenju suda, oni još u strahu od optuženika.

Obrana smatra da se taj strah svjedoka od Karanove bahatosti i njegova navodna pozicija vođe ne može dokazivati samo time da je Karan tijekom postupka svjedoku koji mu je upao u riječ rekao - ćut' dok ja govorim.

Kako je izvijestio sudac Kos obrana smatra neprihvatljivim i obrazloženje suda da se Karan vratio u Hrvatsku 2000. da bi nastavio živjeti na hrvatskoj grbači, da bi je gospodarski oslabio i vodio u propast i nestanak radi ostvarenja memoranduma SANU (Srpska akademija nauka).

(Hina) ggrb sšh

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara