ČINJENICA da je predsjednik Republike usred lockdowna, kada niste mogli iz Komiže otići u Vis po gorivo za Tomos 4, bio u opskurnom klubu jer je ostalo hladnog mesa, pretpostavljamo prasetine (janjetinu su valjda pojeli vruću), pa da da se ne baci, može se objasniti samo pretpostavkom da je kod kuće u blokadi bio izluđen dijetalnom kuhinjom supruge Sanje Musić Milanović te da je u jednom trenutku, gledajući u tanjur svježih klica na tankom kruhu i mlijeko od riže u čaši, rekao samom sebi: "Ja više ovako ne mogu!", pokupio sako i viknuo preko hodnika: "Draga, idem, državnički poslovi zovu!"

>> Milanović: U klubu sam bio tijekom lockdowna. Zvao me prijatelj, bilo je viška hrane

Naime, nikakvom racionalnom kombinacijom se ne može objasniti da državni poglavar sjeda u crnu limuzinu i uz najnužniju pratnju od barem još jednog vozila s rotacijom odlazi u opskurni klub gdje se nalazi samozvana elita, kako bi vadio iz ovalne posude komade hladnog mesa, uvaljivao kruh u masni umak, grizao mladu kapulicu i poslije šeretski čačkao zube, dok u pozadini birtije uredno stoji brojač novca za brže dovršavanje raznih poslova. I pritom uleti u mjere policijskog nadzora, jer mjesto je, kao i osobe u njemu, pod već dugotrajnim nadzorom nadležnih službi radi sumnji na milijunsku korupciju. Ne bi se toga ni u Alanu Fordu sjetili.

Skrivanje u rupe lažne elite

Prvo o klubu. Potpuno je jasno da se poslovnjaci, političari i drugi, recimo tako, utjecajniji ljudi žele međusobno družiti - Englezi su za to davno smislili klubove za gospodu, danas već i za dame, u kojima se možete opustiti nakon radnog dana u kožnoj fotelji, uz diskretnu glazbu s klavira, dok vam konobar u smokingu donosi 30-ak godina star viski u kristalnoj čaši. Ako je zima, tu je uz vatru s kamina dobar konjak, tamo negdje iz područja Grande Champagnea ili Petit Champagnea. Sama mjesta gdje se nalazi društvena elita u zapadnim zemljama svojim ugođajem, slikama, tradicijom, ponudom pića, konobarom s crnom leptiricom i bijelim rukavicama, ali i tihim razgovorom gostiju govore da ste ono što želite društveno biti - gospodin ili dama.

No, hrvatska elita samim mjestima gdje se nalazi govori da nije nikakva elita, već hrpa likova koji su došli do novca, ali zato nemaju ništa od onog drugog što ih čini elitom - od navika za stolom do obveze borbe za opće dobro. Jer, u svijetu se zna - noblesse oblige (franc. plemstvo obvezuje), pripadnost višoj klasi stvara i obveze prema zajednici. U nas sve to dobiva obveze nekog mirror universea iz Star Treka, jeftinog, pokvarenog društva iz ogledala gdje korumpirane elite nalazimo u opskurnim klubovima u kojima, umjesto umjetničkih slika, glavno mjesto zauzima brojač novca.

Odakle ta želja da unatoč utjecaju i novcu ostaneš u kakvoj opskurnoj rupi, ambijentu primjerenom ilegalnim točionicama 30-ih ili okupljalištima radničke klase iz romana 19. stoljeća?

Tamo se nije smjelo fotografirati, no na mjestima gdje se smije - vidimo opet sve te samozvane elite uz hrpe mesine na stolu, pjevanje uz narodnjake, brendirane torbice na kojima se s Mjeseca vidi naziv brenda (da slučajno netko ne bi propustio cijenu). Ulaganje novca isključivo u nekretnine nećemo ni spominjati. Mi jednostavno nemamo nikakvu društvenu elitu. Većina naše elite, da pročita white tie event (obvezan frak), došla bi s bijelom pimp kravatom i u niskim mokasinkama. U rangu su legendarnog Srećka Šojića iz već davnog serijala Tesna koža.

Kako je nenormalno normalno - nitko ništa nije rekao Milanoviću

Zato valjda nitko iz pratnje i tajnih službi nije rekao Milanoviću: "Šefe, predsjednik Republike ste, ne idite na takva mjesta!" Jer su takva mjesta u nas uobičajena. Tko zna koliko ih još ima, samozvanih klubova u kojima se potajno nalaze političari i njima bliski, umjesto da su to javni luksuzniji prostori, kafići hotela, gdje vas čeka vrhunski konobar s vrhunskom uslugom i primjerena hrana.

Što se predsjednika Republike tiče, ako baš niste kućni prijatelj, nalazite se u rezidenciji - ona tome i služi. U nas, kada se s državnim poglavarom nalazite po rupama poput kriminalaca u bijegu ili, u boljem slučaju, kopirate zagrebačke komuniste u doba ilegale, nikome to ne izgleda neobično! Naravno, jer u istoj rupi nalazite ministre, visoko rangirane direktore, suce, pa još i vojne zapovjednike. Upravo to cijeli sustav čini nenormalnim. Jedinstvo vlasti na djelu. Svi skupa. Nema stranačkih razlika pred brojačem novca i platom hladne svinjetine. Dodaj kapulicu, oporbo! Evo i rotkvice, o vlasti!

Milanović je ljut ne radi kluba, nego što mu nisu rekli da tamo ne ide jer je prostor pod policijskim nadzorom. Nije mu samom palo na pamet da tamo ne ide niti mu je bilo sumnjivo što tamo nalazi koga sve nalazi. Možda opčinjen hladnom prasetinom ništa drugo nije ni vidio? Mogu oni svi s Balkana, ali neće Balkan iz njih.

Cijela priča oko kluba i likova koji su se tamo nalazili govori kako, unatoč utjecaju, skupim odijelima, još skupljim limuzinama i ostalome, nisu izašli iz cipela provincije, gdje je pojam hladno, masno pečeno prase na stolu. "Ej, predsjedniče, ostalo još malo, dođi da ne bacimo!"

Nisu oni ni nouveau riche, skorojevići, oni koji su se materijalno obogatili pa si žele kupiti društveni status. Nalazili bi se onda barem u kakvom skupom baru kojeg uglednijeg hotela. Oni su jednostavno ništa. Obična šaka jada, o našem trošku. Šaka jada kojoj smo dali da vodi državu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala