Foto: Facebook/Željko B.

PRIJE 160 godina, točnije 8. ožujka 1857., pojavila se ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena. Tog su dana tekstilne radnice u New Yorku izašle na ulice i protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Protesti 8. ožujka događali su se i sljedećih godina, a najpoznatiji je bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Obilježavanje Međunarodnog dana žena 8. ožujka u UN-u se službeno obilježava od 1975.

Danas, punih 160 godina kasnije, kad pogledamo što se sve događalo po pitanju ravnopravnosti spolova možemo reći da su napravljeni neki pomaci, ali ono osnovno ostaje. Žene su u Hrvatskoj i dalje manje plaćene za iste poslove koje rade i muškarci i to u prosjeku za 10 do 11 posto.

Iako danas biraju i mogu biti birane, imaju pravo nasljeđivanja i vlasništva nad imovinom, mogu birati rad u bilo kojoj profesiji, mogu birati vlastite bračne i izvanbračne partnere i planirati obitelj, pokrenuti vlastiti posao, još uvijek nisu ravnopravne s muškarcima.

Jako malo žena u Saboru, Vladi...

U Saboru i Vladi sjedi jako mali broj žena, na čelu bolnica, tvrtki, raznih Uprava, nadzornih odbora i dalje sjede muškarci.

Žene u politici i na mjestima odlučivanja i dalje su znatno podzastupljene, žene čine većinu žrtava nasilja u obitelji, a manjinu kao poduzetnice i rukovoditeljice te članice/predsjednice nadzornih i izvršnih odbora. U isto vrijeme, žene čine preko 60 posto onih s visokim obrazovanjem i većinu među upisanima i diplomiranima u posljednjih 35 godina.

Statistike pokazuju da su žene na tržištu rada suočene s raznim oblicima diskriminacije samo iz jednog razloga - jer su žene.

Prema podacima ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova žene čine većinu nezaposlenih (56 posto), većinu onih koje rade na određeno vrijeme te većinu onih koje su seksualno uznemiravane na radnom mjestu.

Jedino se žene prilikom zapošljavanja pita namjeravaju li zatrudnjeti odnosno imaju li malu djecu. Po povratku s porodiljnog često ostanu bez posla ili ih degradira premještajem na manje plaćenu poziciju.

Kako poboljšati položaj žena?

Što se može učiniti da se ova slika promijeni, pitali smo pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić.

"Položaj žena su pozvani i obvezni poboljšati i svi oni muškarci koji bi trebali u većem broju od postojećih 4% koristiti zakonsku mogućnost korištenja rodiljnih i roditeljskih dopusta i ravnopravno preuzeti odgovornost za brigu o djeci, obitelji i kućanstvu, zatim poslodavci koji im ne bi trebali stvarati probleme ako žele ići na rodiljni, odnosno roditeljski dopust, kolege koje ih zbog toga neće ismijavati. Boljem položaju žena će pridonijeti i mediji koji će prestati s praksom prikazivanja žena kao bezglavih seksualnih objekata, koji će izvještavati o ženskom sportu u većem postotku od 6% (a o ekipnom u većem od 1%).", kaže pravobraniteljica.

"Boljem položaju žena će pridonijeti i odgojno-obrazovni materijali u kojima više neće biti spolnih stereotipa, javne osobe koje se u svojim izjavama neće služiti seksizmom, poslodavci koji više neće žene zapošljavati ovisno o tome jesu li rodile ili namjeravaju li uskoro ostati trudne, upravljačke strukture koje neće onemogućavati ženama napredovanje ili sudjelovanje u izvršnim i nadzornim odborima, političke stranke koje će kandidirati jednaki broj žena i povjeravati im najviše funkcije u Vladi", rekla nam je Ljubičić.

Zakone ne provodi ni izvršna vlast

Istaknula je kako se zakoni koji se donesu, moraju učinkovito provoditi, za što su, naglasila je, odgovorne izvršne strukture vlasti, ali ni drugi društveni čimbenici pa i pripadnici/e društva nisu oslobođeni/e svog dijela odgovornosti.

Tek kad svi budu odrađivali svoj dio posla i preuzimali svoj dio odgovornosti, moći će se, kaže, nešto učinkovito i postići.

"Jer možete imati odličan zakon ili mjeru za zapošljavanje žena, ali ako ona nema partnera s kime ravnopravno dijeli sve poslove oko djece i obitelji, ako nema jaslica, vrtića, cjelodnevnog boravka u školi, pouzdanog prijevoza, doma za starije i sl., onda je njezina startna pozicija i dalje nepovoljnija od pozicije muškarca, neovisno o zakonu ili mjeri. Upravo zato je rodno budžetiranje ona važna pretpostavka ili temelj iz kojeg svaka učinkovita promjena položaja žena ili uklanjanja neravnopravnosti spolova proizlazi", rekla je Ljubičić.

Politička podzastupljenost žena je također jedan od pokazatelja postojeće neravnopravnosti spolova u našem društvu. Za takvu podzastupljenost odgovornim smatra stranke koje ne rade dovoljno na privlačenju žena u svoje redove, a pogotovo na tome da im pruže jednake mogućnosti pri kandidiranju na kandidacijskim listama.

To su kaže, pokazali i ovi posljednji izbori čiji je rezultat bio nikad manji postotak izabranih žena za Hrvatski sabor. Objasnila je kako izgovor da žene nisu zainteresirane za politiku nije točan, jer su istraživanja pokazala da su jako zainteresirane, čak više od europskog prosjeka, ali su i prepreke koje pred njima stoje da se ravnopravno s muškarcima mogu angažirati u politici, itekako stvarne i postojeće.

Nema ravnopravnosti spolova

"Te prepreke treba uklanjati želimo li više žena u politici, ali i na tržištu rada i na drugim mjestima odlučivanja. Primarno se tu radi o dvostrukoj opterećenosti, ali i nedostatku javnih usluga poput dovoljnog broja jaslica i vrtića s prilagođenim radnim vremenom ili dovoljnog broja domova za starije i bolesne članove obitelji. Veći broj žena u politici sigurno bi mijenjao politiku jer bi uzimao u obzir sve ono što ženama predstavlja prepreku u angažiranju u javnom životu. Međutim, isto tako ne znači da su sve žene rodno osviještene, kao što ni svi muškarci nisu rodno neosviješteni.

Ako gledamo općenito, žene i muškarci u RH imaju ista prava na obrazovanje, na zapošljavanje, na plaću i sl., ali ako analiziramo zasebno svako područje vidjet ćemo da puna ravnopravnost još nije postignuta. Mogli bismo reći da su se žene izborile za prava, ali da i dalje imaju iste stare obaveze što ih dvostruko opterećuje čime se stvara temelj neravnopravnosti jer su startne pozicije žena i muškaraca nejednake. U pogledu dvostruke opterećenosti žena i percepcije da je njihova primarna uloga, za neke i jedina, da budu vezane uz dom i obitelj, malo se toga promijenilo unatrag i nekoliko desetljeća. Na tom području bitka se neprekidno vodi", zaključila je Ljubičić.

U pogledu zaštite od nasilja u obitelji doneseni su zakoni i protokoli i politike što je smatra ona, utjecalo na bolju zaštitu žrtava obiteljskog nasilja, ali navodi i kako tu i dalje postoje problemi koji još nisu riješeni.

Bernardić i biranje zastupnika

Poznata aktivistica koja je gotovo cijeli život posvetila borbi protiv nasilja nad ženama, Sanja Sarnavka, u razgovoru za Index kazala je da 78 posto žrtava nasilja čine žene.

"Kad žena želi ostaviti partnera još uvijek se često čuje da će je on radije ubiti, nego da ga ona ostavi. Nasilje proizlazi iz toga tko je glava u kući. Imamo jednu shizofrenu situaciju u Hrvatskoj. S jedne strane imamo sve više obrazovanih žena, a s druge strane sve više neosviještenih žena koje ne promiču rodnu ideologiju. Imamo žene na nekim visokim funkcijama koje su potpuno neosviještene. Hrvatska ima veliki ultrakonzervativni pokret u kojem ima puno žena, a upravo taj pokret žene gura u prošlo stoljeće, žele im oduzeti pravo na odlučivanje o svom tijelu. Najgore je upravo to što još uvijek imate puno žena koje podržavaju patrijarhalne vrijednosti i koje su potpuno neosviještene, koje će prve kritizirati žene.

Što možemo očekivati kad stranka koja bi trebala biti bar na strani žena, koja nije konzervativna, također gura žene u drugi red. Bernardić je odlučio da Milanovića u Saboru zamjeni muškarac, iako je na to mjesto, po listama, trebala doći žena. Čak su dvije žene bile na listi ispred tog muškarca, a Bernardić je njih zaobišao i saborsku stolicu dao muškarcu jer je eto branitelj s troje djece", rekla je Sarnavka.

Noćna mora svake žene - reći poslodavcu da je trudna

Razgovarali smo i s Brankom Mrzić, iz Udruge Roditelji u akciji (RODA) koja je za Index kazala kako je položaj trudnica, a posebice majki male djece iznimno nepovoljan.

"U udruzi smatramo kad bi se regulirala nesigurnost na tržištu rada da ne bi bila potrebna ni demografska obnova jer bi se žene lakše odlučivale na obitelj. No s najavama demografske obnove ta regulacija tržišta rada se ne spominje. Jedan od preduvjeta za poboljšanje žena u reproduktivnoj dobi je uključivanje očeva u skrb za djecu i brigu za obitelj. Tu prvenstveno mislim na Korištenje roditeljskog dopusta. Broj očeva koji ga koristi je iznimno nizak, manje od dva posto očeva u Hrvatskoj ga je koristilo. Žene se diskriminira i na razgovorima za posao, ako žena traži posao i poslodavcu na njegovo pitanje odgovori da planira ili da ima djecu, onda joj se to bilježi kao negativna osobina. A muškarcu podatak da ima obitelj, daje prednost, pokazuje da je situiran i stabilan jer ima obitelj koju treba prehraniti.", rekla nam je Mrzić.

"Kad pogledamo statistiku prekida trudnoće, vidimo da se na to najviše odlučuju žene koje već imaju dijete, koje su iskusile nesigurnost. One ne osjećaju da imaju siguran posao, da su zaštićene pa se teže odlučuju na još djece. Ove vatrogasne mjere koje pojedine stranke obećavaju neće dovesti do dugoročnih promjena. Ta obećanja o ne znam kakvim svotama za djecu su besmislena. U najavi demografske obnove se ne spominje regulacija tržišta rada, posebno u dijelu ugovora na određeno. Kad bi se to reguliralo, žene bi se lakše odlučile na obitelj", zaključila je Branka Mrzić.

Kad sve skupa pogledamo, iako mogu sve što i muškarci, žene zapravo i dalje to ne mogu. Prednost pri zapošljavanju imaju muškarci, oni su ti koji i dalje drže najbolje pozicije. A sama činjenica da žena na poslu, ako ga ima, mora reći da je trudna - predstavlja joj noćnu moru. Jer u većini slučajeva - zna se što slijedi.