BILO je to 11. lipnja 2021. godine. Jenny McCann sjedila je u vrtu svoje kuće u sjevernom Londonu sa svojim bratom blizancem, Johnom Eyersom, njihovim roditeljima, Lyn i Derekom, te svojim mužem i djecom. Slavio se 10. rođendan njenog sina.

John i njihovi roditelji došli su za vikend iz Southporta u Merseysideu na proslavu. Odrasli su razgovarali o vinu, djeca o rođendanskoj torti.

Jenny se  ne može se sjetiti kako je počela svađa oko cjepiva protiv covida: "John je počeo govoriti lude stvari koje nisu imale smisla. O tome kako su se ljudi cijepili samo da bi dobili besplatan obrok u McDonald’su te da je u cjepivu bilo formaldehida". Ostatak obitelji mu je proturječio, izvlačeći svoje mobitele kako bi provjerili što govori. Ali John je bio neumoljiv. "Stalno je govorio kako neće biti zamorac", govori 43-godišnja Jenny za The Guardian.

Savršen vikend uz kratku svađu zbog maski

Na kraju se našalio i promijenio temu, što je bio njegov način da smiri napetost. Izuzevši svađu, bilo je to sjajno druženje. Otišli su potom na večeru u turski restoran i igrali pikado. John je zatvorenih očiju pogodio centar i time se hvalio cijeli vikend.

Dogodio se još samo jedan incident kad je obitelj otišla u lokalni klub. John je odbio nositi masku. Blizanci su se posvađali.

"Rekla sam da stavi masku. Odgovorio mi je da mu nisam ja majka", objašnjava Jenny.

John je na kraju pristao, a zatim se još jednom našalio. Otišli su na kupanje i igrali tenis i zaboravili na to. Savršen vikend. Blizanci uživaju u društvu nakon prisilnog razdvajanja pandemije.

Ni jedno ni drugo nije slutilo da će im to biti posljednji put da su zajedno.

John je uvijek bio sportaš

John i Jenny rođeni su u Southportu 1978. Kao djeca bili su dijametralno suprotni. Jenny je bila odlična učenica; John je bio nestašan, dobar u sportu i nezainteresiran za školu. Unatoč razlikama, bili su bliski. Jenny je otišla od kuće s 18 godina kako bi studirala. John je vrijeme radio u tvrtki za tepihe njihovih roditelja, ali nije uživao, a zatim se pridružio erotskoj plesnoj trupi Chippendales, nastupajući po cijeloj Europi.

Otprilike u to vrijeme dobio je kćer Macey, kojoj je danas 19 godina. Veza s njezinom majkom nije uspjela, ali John je bio predan otac pun ljubavi. Prošli su dani striptiza, vratio se u Southport i počeo raditi kao stručnjak u industriji podnih obloga. Obožavao je sport. John je oduvijek bio nadaren sportaš.

U tinejdžerskim godinama bio je prvak u skoku s motkom i hokejaš. U odrasloj dobi prošao je kroz faze. Neko vrijeme se bavio triatlonom, pa natjecanjima u bodybuildingu, pa planinarenjem. Bio je redovit u lokalnoj teretani, gdje je upoznao svog najboljeg prijatelja, 37-godišnjeg Jonathana Cohena, ovlaštenog geodeta. "Primijetio me u teretani s utezima i tako je počelo naše druženje. Družili smo se svaki vikend", kaže Jonathan za The Guardian.

"Slušao je dezinformacije"

Od siječnja ove godine, John se borio sa svojim psihičkim zdravljem. Ograničenja zbog covida teško su ga opterećivala. Mrzio je što nije mogao ići u teretanu, mrzio je što se nije mogao penjati, mrzio je što se ne može viđati s prijateljima. Živio je sam, prekinuo je s djevojkom na Božić i bio je usamljen. Povjerio se svojoj sestri. "Stvarno sam bila zabrinuta za njega. Morala sam ga zvati svaki dan kako bih se uvjerila da je dobro", kaže Jenny.

U ožujku im je umrla baka. Kad ga je Jenny vidjela na sprovodu, bila je užasnuta, jako je smršavio.

Jonathan misli da je to izazvalo skepticizam njegovog prijatelja prema covidu: "Bio je frustriran zato što nije mogao raditi uobičajene stvari. Nije želio još jedan lockdown. John je smatrao da je covid stvaran, ali da su ga vlasti dramatično precijenile. Nitko koga je poznavao u Southportu nije dobio covid. "Došlo je do točke da odbijao nositi masku", kaže Jenny.

"Pitao sam ga zašto se ne želi cijepiti. Stalno je govorio da želi pričekati. Iz nekog razloga nije htio slušati poruke nacionalne vlade. Slušao je dezinformacije", rekao je Jonathan.

John je bio obožavatelj Tonyja Robbinsa, kojem su motivacijski govori donijeli bogatstvo od 500 milijuna dolara. Iako se klonio izravnih izjava protiv cjepiva, Robbins je tijekom pandemije davao komentare koji umanjuju ozbiljnost covida ili impliciraju da su ograničenja pretjerana. U rujnu 2020. Robbins je objavio poveznicu na članak novinske stranice RT koju financira Moskva, u kojoj se kaže da lockdown nije učinkovit kod covida i da nije spriječen nijedan smrtni slučaj. U rujnu 2021. pojavio se na konferenciji na Floridi gdje je ismijao australska ograničenja, doveo u sumnju učinkovitost cjepiva i poručio publici da ne dopusti da ih strah kontrolira.

"Govorio je da mladima i zdravima neće biti ništa"

"John mi je jednom spomenuo kako smatra da ne bismo trebali živjeti u klimi straha oko covida. Govorio je da mladima i zdravima neće biti ništa", kaže Jenny.

John nije bio u potpunosti u krivu. Bilo je vrlo malo vjerojatno da će umrijeti od covida, jer je bio fizički spreman 42-godišnjak bez ikakvih drugih bolesti i stanja. Stopa smrtnosti od covida za 40-godišnjake bez prethodnih zdravstvenih stanja je otprilike jedna od 1490 zaraženih osoba. Ali njegova računica kada je riječ o razumijevanju omjera rizika i koristi od cijepljenja protiv covida nije bila pravilna.

Ako je zaražen, netko tko nije cijepljen ima 32 puta veću vjerojatnost da će umrijeti od covida nego netko tko je cijepljen. Iako cijepljenje nosi rizik od nuspojava, taj je rizik daleko manji od rizika necijepljenja tijekom pandemije. Od 46.3 milijuna potpuno cijepljenih ljudi u Velikoj Britaniji, 77 ih je umrlo od krvnih ugrušaka za koje se smatra da su povezani s cjepivom protiv covida.

"Postoji velika asimetrija u riziku. Ako se uspijete izvući sa stvarima za koje postoji mala vjerojatnost, ne znate koliko su opasne dok ne bude prekasno", kaže dr. Tom Stafford, profesor psihologije na Sveučilištu u Sheffieldu. Stafford koristi primjer vožnje bez pojasa, većinom je to bezopasno, ali kad jednom doživite nesreću, stvari bi se mogle vrlo brzo pogoršati.

"Isto je i s cjepivom. Mala je vjerojatnost da ćete dobiti virus i da ćete trebati hospitalizaciju. Ali ako to učinite, onda cjepivo pokazuje svoju korist", objašnjava Stafford i dodaje: "Izračun rizika može biti posebno težak u određenim okolnostima. Rizici u kojima ne vidimo uvijek ishod, pa moramo vjerovati ljudima. I novi rizici. Koronavirus nosi obje te stvari".

Zašto je netko poput Johna prihvaćao dezinformacije?

Ali zašto je netko poput Johna bio sklon prihvatiti informacije o pandemiji od influencera na društvenim mrežama, a ne od znanstvenih stručnjaka?

Stafford je koautor rada iz 2009. koji je ispitivao ljude koji su živjeli na nekadašnjim industrijskim područjima koja su mogla biti kontaminirana zagađivačima. Iako je većina ljudi vjerovala znanstvenicima da će im reći istinu o zagađenju, gotovo je jednako vjerojatno da će svoje informacije uzeti od obitelji i prijatelja, unatoč potpunom nedostatku stručnosti. "Nije da nisu vjerovali stručnosti znanstvenika. Samo su mislili da znanstvenici ne rade u njihovu interesu, dok su kod obitelji i prijatelja bili uvjereni da je tako", kaže Stafford za The Guardian.

Internet replicira ovaj temeljni ljudski impuls - vjerovati obitelji i prijateljima gotovo jednako kao što vjerujemo stručnjacima - u velikim razmjerima. "Osjećamo povezanost s ljudima koji nam govore stvari na način koji ne osjećamo kad slušamo savjete stručnih javnozdravstvenih tijela", kaže Stafford.

U doba društvenih medija ne moramo ni upoznati ljude kojima vjerujemo koliko i etabliranim stručnjacima. "Zato su društveni mediji toliko opasni. Zato što ljudi dijele tu emocionalnu vezu s influencerima koje možda nikada nisu upoznali. Ali to je asimetrična intimnost. Možda mislimo da poznajem nekog vlogera i da se on obraća nama. Ali zapravo se obraća milijunima ljudi i oglašivačima koji im donose prihod", kaže Stafford.

Neistine koje je John ponavljao svojoj obitelji i prijateljima u mjesecima koji su prethodili njegovoj smrti uobičajeni su u antivakserski krugovima i lako ih je pronaći: cjepivo ima opasne razine formaldehida u sebi; cjepivo je eksperimentalno...

"Najbolje što ljudi mogu učiniti jest shvatiti da su platforme društvenih medija u osnovi nesigurna okruženja za prikupljanje činjenica o pandemiji koja bi vas mogla ubiti. Društveni mediji sadrže ogromne količine dezinformacija koje se neprimjetno miješaju s kvalitetnim informacijama. Dezinformacije bi vas mogle ubiti. Oni ne žele da pronađete istinu. Žele da nastavite surfati. Ako pronađete istinu, ne morate više tražiti. Žele da nastavite pretraživati i svađati se i tražiti još sranja", kaže Imran Ahmed, izvršni direktor Centra za suzbijanje digitalne mržnje.

U svega nekoliko dana postao je teško bolestan

John je bio pozitivan testu na covid 29. lipnja. Do 3. srpnja bio je ozbiljno bolestan. Njegova djevojka Amy morala ga je prisiliti da nazove hitnu pomoć. Istog dana odvezen je u bolnicu Southport&Ormskirk. Jonathan je svom prijatelju poslao poruku čim je čuo vijest: "Rekao je da ne može tipkati, ali da je u bolnici s upalom pluća. Nije želio priznati da je dobio covid".

John je imao visoku temperaturu i poteškoće s disanjem. Liječnici su ga stavili na uređaj kako bi mu olakšali disanje i umotali ga u rashladne deke. Sljedeću noć je probdio i povraćao krv. Sljedećeg jutra poslao je Jonathanu glasovnu poruku.

"To je najgori glas koju sam ikada čuo u životu. Briznuo sam odmah u plač. Traje minutu i pol. Za to vrijeme John je izgovori oko 12 riječi. Čuo sam strah u njemu. Doslovno hvata zrak, a prije toga mogao se popeti na planinu bez muke", objašnjava Jonathan.

"Nemoj dopustiti da odustanu od mene"

Dana 6. srpnja, Jenny je bila u supermarketu kada ju je obuzeo osjećaj panike: "Imala sam osjećaj da nešto nije u redu s Johnom". Otišla je kući ne obavivši kupovinu. Tog poslijepodneva primila je telefonski poziv. John je bio na intenzivnoj. Odmah je stigla vlakom u Southport, jecajući cijelim putem. John je 11. srpnja trebao dobiti respirator.

Jenny je razgovarala s njim telefonom prije nego što je dobio sedativ. Rekla mu je da ga voli. Nije mogao odgovoriti, ali joj je poslao poruku: "Nemoj dopustiti da odustanu od mene." Bila je to posljednja poruka koju je dobila od svog brata blizanca.

Ujutro 27. srpnja, Johnova obitelj primila je poziv kojeg su se svi pribojavali. Umirao je, trebali bi odmah doći. Otrčali su u bolnicu, ali John se stabilizirao do njihovog dolaska. Osoblje im je reklo da idu kući i rekli da će im se javiti ako bude promjena.

Svi su plakali, bio je mlad i nisu ga mogli spasiti

Otprilike sat vremena kasnije, ponovno su zvali iz bolnice. Obitelj se nagurala u auto i velikom brzinom krenula prema bolnici. Sestre su stalno zvale, govorile im da požure. Odjurili su do jedinice za intenzivno liječenje. Jenny je mogla čuti alarme u bratovoj sobi. Kad su konačno navukli zaštitnu opremu, utrčali su u njegovu sobu. Bila je puna osoblja, svi su bili u suzama.

John je upravo umro. Jennyn očuh se srušio na pod. Njena mama je plakala. "Svi su plakali. Liječnik je plakao. Osoblje je plakalo. Zato što je bio tako mlad. I nisu ga mogli spasiti", rekla je Jenny.

Zašto je fizički zdrav muškarac umro od bolesti koja obično pogađa starije?

Kako objasniti da je fizički zdrav 42-godišnji muškarac umro od bolesti za koju se obično smatra da pogađa starije ljude ili one s teškim prethodnim stanjima?

"Genetika ima najviše smisla kao odgovor", kaže dr. Guillaume Butler-Laporte, genetski epidemiolog sa Sveučilišta McGill. Butler-Laporte član je globalnog istraživačkog programa za analizu genoma više od 100.000 ljudi s covidom, u nastojanju da se shvati zašto su neki ljudi teže oboljeli od drugih.

Kad je u ožujku 2020. godine započeo svoje istraživanje, Butler-Laporte nije očekivao da će pronaći mnogo: "Mislili smo da će covid utjecati na sve, ali da će biti pogubniji za starije, a ne tako strašan za mlade. Ali kako smo uključivali više pacijenata, vidjeli smo kako se razvija jasna slika. Bilo je iznenađujuće".

Butler-Laporte i njegovi kolege otkrili su da su ljudi s varijantama na do desetak mjesta u ljudskom genomu izloženi većem riziku od razvoja teškog covida ako se zaraze koronavirusom.

Ljudi s varijantama samo na području kromosoma 3 imali su do dva puta veću vjerojatnost da će razviti teški covid od onih bez te genetske mutacije. Mutacije kromosoma 3 ima oko 10 posto ljudi europskog podrijetla, što znači da takvi ljudi imaju 10 posto šanse da budu dvostruko osjetljiviji na tešku infekciju covidom.

"Nema sumnje da za to postoji genetska podloga. Što se tiče toga je li genetika važnija od drugih čimbenika, poput dobi, ne bih želio to komentirati. Ali jasno je da postoje i druge determinante teške bolesti i genetika je jedna od njih", kaže Butler-Laporte. Gotovo je siguran da John odgovara profilu nekoga s genetskom varijacijom koja ga je učinila ranjivijim na teški covid: "Nemoguće je točno znati koje je gene nosio, ali vrlo je vjerojatno da je nosio tu genetsku predispoziciju".

John nije znao da će njegovo tijelo maksimalno reagirati na covid. Budući da je bio dovoljno nesretan da udahne zaraženi zrak koji nosi beskonačno male čestice virusa, njegovo tijelo postupno je slabilo.

Da je bio cijepljen...

"Da je bio cijepljen, možda bi razvio sterilizirajući imunitet, što znači da bi virus u njegovim nosnicama pokupila antitijela i nikad ne bi izazvao infekciju. Da je imao nižu razinu imuniteta od cjepiva, imao bi nesterilizirajući imunitet, što znači da bi virus počeo inficirati stanice, ali bi se njegovo tijelo borilo protiv toga i bilo bi u stanju očistiti virus prije nego bi se stanje pogoršalo", kaže dr. Tom Lawton, liječnik intenzivne skrbi.

Ali John nije bio cijepljen. Virus je zarazio njegove stanice, replicirajući se u njegovom tijelu. Naposljetku je njegovo tijelo uspjelo ukloniti virus, ali njegov je imunološki sustav reagirao pretjerano. Prvo su mu zahvaćena pluća. "Dolazi do stvaranja krvnih ugrušaka, kao i do zadebljanja membrane koja odvaja zrak i krv u njegovim plućima", objašnjava Lawton. Kao rezultat toga, krv nije mogla prenositi dovoljno kisika u Johnove organe.

Njegovo tijelo bilo je bez kisika i iscijeđeno, umro je

Liječnici su ga liječili steroidima, kako bi prigušili njegov imunološki odgovor. Ali ti imunosupresivi učinili su Johna ranjivim na bakterijske i gljivične infekcije. Razvio je infekcije u plućima.

Njegova jetra i bubrezi počeli su kvariti, zbog čega se otpadni proizvodi nakupljaju u krvi. Liječnici su Johna stavili na dijalizu kako bi očistili toksine, ali do tog trenutka mnogi su mu organi otkazali i imao je neizdrživo niske razine kisika. Uložio je nepojmljivo ogroman metabolički napor da bi ostao živ.

"Iako izgleda kao da netko samo leži i spava, količina posla koji obavlja je stvarno impresivna", kaže Lawton. Uspoređuje to s hodanjem maratona svakog dana hospitalizacije. Na kraju je John iscrpio svoju fiziološku rezervu. Njegovo tijelo bilo je bez kisika i iscijeđeno. Srce mu je prestalo kucati i umro je.

Prije nego što je umro, John je liječniku rekao koliko mu je žao što nije primio cjepivo. "Doktor je rekao da se kajao prije nego što su ga stavili na respirator. Govorio je: 'Zašto se nisam cijepio? Zašto to nisam učinio? Zašto nisam slušao?'" rekla je njegova sestra Jenny.

Upravo je iz tog razloga njegova obitelj pristala podijeliti njegovu priču.

"Vjerojatno ne bi bio mrtav da je primio cjepivo. Donio je lošu odluku. Svi mi stalno donosimo loše odluke. I platio je najveću cijenu za to", izjavila je Jenny, naglasivši kako samo želi ljudima prenijeti poruku da se cijepe te da savjete potraže kod liječnika, a ne na internetu.