ANALIZA gotovo tisuću ljudskih kostiju iz triju špilja u Granadi potvrđuje da je kanibalizam u neolitiku bio raširena praksa na jugu Iberijskog poluotoka. Istraživanje ostataka s lokaliteta Malalmuerzo, Carigüela i Majólicas omogućilo je precizno datiranje i pokazalo da se kanibalizam prakticirao u različitim razdobljima i društvenim okolnostima, piše Euronews.

Međunarodni tim stručnjaka ponovno je ispitao ostatke, više od pedeset godina nakon što su nalazišta postala ključna za razumijevanje prapovijesnog kanibalizma.

Primjenom radiokarbonskog datiranja i novih tafonomskih analiza utvrdili su da kanibalizam na Iberijskom poluotoku nije bio izoliran događaj, već praksa koja se ponavljala, što se podudara s nalazima iz drugih dijelova Europe. Studija je objavljena u časopisu Journal of Archaeological Science, a na njoj su radili znanstvenici sa sveučilišta i instituta iz Španjolske, Austrije, Brazila i Argentine.

Tri špilje, različiti konteksti

Znanstveni tim pregledao je gotovo tisuću ljudskih ostataka iz triju špilja i tražio dokaze namjerne obrade. Pod mikroskopom su proučavali tragove rezanja, lomove i otiske zuba, a podatke su kombinirali sa statističkom analizom, strojnim učenjem i radiokarbonskim datiranjem kako bi rekonstruirali što se i kada događalo s kostima.

Iako sva tri lokaliteta sadrže dokaze kanibalizma, poput tragova rezanja, kuhanja i ugriza, svaki nudi uvid u drugačiji scenarij.

Malalmuerzo upućuje na nasilje, Carigüela na ponavljanje kanibalističkih epizoda i specifičnu obradu lubanja, a Majólicas na moguće ritualne prakse. Antonio Rodríguez-Hidalgo, istraživač s Instituta za arheologiju u Méridi i jedan od autora, objašnjava da se desetljećima kanibalizam tumačio kao jedinstven fenomen.

Nova studija, međutim, pokazuje da slične prakse mogu imati različita društvena značenja, koja se moraju analizirati s obzirom na kronologiju, arheološki kontekst i dokaze na samim kostima.

Masakr, kanibalizam i ritualne posude

Najdramatičniji nalazi potječu iz špilje Malalmuerzo. Ostaci sugeriraju da se ondje oko 5000. godine prije Krista dogodio masovni nasilni čin, nakon kojeg su pojedena tijela žrtava različite dobi.

U špilji Carigüela podaci potvrđuju nekoliko kanibalističkih epizoda tijekom neolitika, a među najzanimljivijim nalazima su dvije lubanje prerađene u posude. Najmlađi slučaj zabilježen je u špilji Majólicas oko 3800. godine prije Krista i ne pokazuje znakove nasilja. Pronađene su kosti obojene crvenim pigmentom, vjerojatno cinoberom, što upućuje na mogući ritualni karakter.

Europski kontekst neolitičkog kanibalizma

Tri nalazišta iz Granade uklapaju se u širi europski obrazac. Kanibalizam u neolitiku nije bio stalna pojava, već se javljao u određenim razdobljima i regijama. Znanstvenici su utvrdili da su se kanibalističke prakse najčešće događale u tri vala: krajem šestog tisućljeća, sredinom petog tisućljeća te krajem trećeg tisućljeća prije Krista, što već pripada brončanom dobu.

Iako nije utvrđen jedinstven uzrok, istraživači pretpostavljaju da su ti događaji povezani s promjenama u društvenoj organizaciji, odnosima među zajednicama i tadašnjem poimanju smrti i nasilja.

Vrijednost starih zbirki i novih tehnika

Ovo istraživanje ujedno ističe znanstvenu vrijednost starih arheoloških zbirki. Pokazuje kako primjena novih tehnika može otkriti dosad nepoznate informacije iz materijala koji je iskopan prije više desetljeća. Među autorima studije je i Miguel C. Botella, nekadašnji direktor Laboratorija za forenzičku arheologiju Sveučilišta u Granadi, čiji je rad bio presudan za proučavanje ovih ostataka.

Francesc Marginedas, jedan od autora, zaključuje: "Njegov je rad pomogao da Malalmuerzo, Carigüela i Majólicas postanu referentne točke za proučavanje kanibalizma u kasnoj prapovijesti Europe."