DOK GLOBALNO zatopljenje počinje predstavljati ozbiljnu prijetnju životu na Zemlji, na Marsu bi taj isti proces mogao biti ključan, u pozitivnom smislu, za uspješno koloniziranje Crvenog planeta.

"Mars je zapravo najgostoljubiviji planet za život u našem Sunčevom sustavu, poslije Zemlje", rekla je planetarna znanstvenica Laura Kerber iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory.

"Unatoč tome, na njemu sada ne mogu preživjeti mnogi oblici života'', dodala je.

Glavni sastojci za ''kuhanje'' života na Marsu

Postoji nekoliko osnovnih stvari koje su potrebne kako bi se na Marsu mogle osnovati ljudske kolonije, piše Science Alert. Kao prvo, treba zagrijati taj planet i nekako zaštititi buduće stanovnike od ultraljubičastih (UV) zraka.

Kako bi se odmrznule zalihe vode na Marsu, trebalo bi podići temperature tog suhog nebeskog tijela za najmanje 50 Celzijevih stupnjeva, a zatim pokušati uzgojiti biljke.

Biljke su, naime, jedan od glavnih preduvjeta za ljudsku kolonizaciju Marsa. Ako želimo ondje živjeti, piše NASA, moramo nešto i jesti. Stoga je bazična poljoprivreda jedan od glavnih problema s kojima se suočavaju znanstvenici koji promišljaju o dugotrajnom naseljavanju tog planeta.

Imali ideju pa odustali

Već su i prije znanstvenici mozgali kako napuniti Mars s toliko na Zemlji omraženim stakleničkim plinovima. Jedna od ideja bila je mehaničko oslobađanje CO2 iz tla, no ubrzo se pokazalo da na Marsu nema dovoljno zaliha stakleničkih plinova koji bi mogli izazvati globalno zatopljenje ako se oslobode.

Kada su astrofizičari shvatili da nemaju mogućnosti zagrijavanja Crvenog planeta na globalnoj razini, odlučili su se fokusirati na jednu drugu opciju – lokalno zagrijavanje atmosfere.

Naime, znanstvenici su na Marsu već uočili sličnu pojavu, odnosno lokaliziranu izolaciju na polovima, gdje led, sastavljen od vode pomiješane s CO2, djeluje kao izolator pa se u prostoru ispod njega zadržava toplina.

Najlakša kruta tvar na svijetu

Sada su se istraživači dosjetili da bi pri teraformiranju Marsa mogao dobro doći jedan iznimno neobičan materijal - silicijski aerogel koji izgleda kao smrznuti dim kada ga promatrate. Taj se materijal već koristi kao izolacija na roverima koji istražuju Crveni planet, a zapravo ima svojstva koja su savršena za stvaranje stakleničkog efekta.

Naime, on bi se mogao koristiti kao prozirni pokrivač koji bi omogućavao prolaz svjetla, koje bi organizmi mogli koristiti za fotosintezu, ali bi istovremeno služio i kao izolator, odnosno zadržavao bi toplinu na određenom lokaliziranom području.

Kako? Jednostavno iz tog razloga što se aerogel, mada je kruta tvar, sastoji od 98% zraka, što znači da je dobar izolator i slabo prenosi toplinu. S druge strane, taj je čudnovati materijal proziran i propušta svjetlo, a reflektira štetne UV zrake jer se njegov glavni sastojak zrak nalazi među silicijskim vlaknima koja reflektiraju ultraljubičasto zračenje.

Tanke strukture na Marsu

Znanstvenici su utvrdili kako bi im za spomenuto povećanje lokalne temperature trebalo 2 do 3 centimetara sloja tog materijala. Replicirali su površinske uvjete na Marsu u laboratoriju i zaključili da bi im takva zaštitna struktura omogućila povećanje temperatura od 50 stupnjeva, tekuću vodu tijekom cijele marsovske godine, ali i zaštitu od UV zračenja.

Dakle, umjesto da teraformiramo cijeli planet, mogli bismo ugrijati lokalizirana područja koja bi ubrzo postala pogodna za život kakav poznajemo.

"Takav sustav zaštićenih otoka ili oaza omogućio bi nam kontroliranu teraformaciju Marsa", smatra Kerber.

"Idealno mjesto za ispostavu na Marsu trebalo bi biti područje s umjerenim temperaturama i obiljem vode. No Mars je najtopliji oko ekvatora, a najveći dio zamrznute vode nalazi se na njegovim polovima. Izgradnja struktura od silicijskog aerogela omogućila bi nam da umjetno stvorimo toplo okruženje na kojem je već od prije dostupna zamrznuta voda", objasnila je planetarna znanstvenica.

Glavne prepreke

Premda je eksperiment proveden u laboratoriju bio ohrabrujući, znanstvenici su ipak svjesni da bi takav oblik teraformiranja naišao na mnogobrojne prepreke.

Recimo, eksperiment predviđa uporabu velikih količina silicijskog aerogela pa bi na Mars trebalo prenijeti ogromne građevinske konstrukcije tog materijala.

Dodatno, trebale bi najmanje dvije marsovske godine (ili četiri zemaljske) kako bi se ta lokalna područja dovoljno zagrijala da bi mogla nastati regija sa stalnom tekućom vodom.  

Istraživanje naziva Enabling Martian habitability with silica aerogel via the solid-state greenhouse effect objavljeno je u uglednom znanstvenom časopisu Nature Astronomy.