Tekst: Dea Redžić
Video: Tomislav Brđanović

JADRANSKO MORE prednjači kakvoćom, ali jedno je od najonečišćenijih u Europi. Tvrdi to Kristijan Curavić koji je zaronio u sva svjetska mora, čak i pod Sjeverni pol. Upravo ga je ta nimalo ugodna činjenica potaknula na pokretanje akcije sustavnog čišćenja jadranskog podmorja, koju pokušava organizirati od jeseni prošle godine.

Na tom je putu naišao na mnoge prepreke, a ona najveća su odgovorne institucije koje bi među prvima trebale podržati projekt koji bi osim buđenja ekološke svijesti te konkretnih pomaka u čišćenju podmorja, trebao rezultirati i promidžbom naše zemlje u svijetu.

Akcija se prve godine trebala održati u pet hrvatskih gradova: Zagrebu, Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku, gdje bi simultano tisuće ljudi u svakoj od baza na obali te kontinentu, izvadilo prema procijeni i do stotinjak tona smeća. Jasno je da tako velika akcija za koju je planirano da postane i jedan od zaštitnih znakova Hrvatske u svijetu, zahtijeva i veliku potporu, što u ljudstvu i edukaciji istog, što u novcu.

"Turistima prodajemo samo sunce, more i naše otoke. Hrvatska živi od toga, a ne postoji nijedna plaža, luka ili greben gdje turist može zaroniti, a da ne nađe stare gume, frižidere, boce... Što mi dakle prodajemo turistima? Prodajemo im smeće. Sve što se do sada radilo po pitanju čišćenja našeg mora bilo je zanemarivo, tim tempom stanje se neće promijeniti narednih sto godina", smatra Curavić, koji je za akciju zaintrigirao ronioce iz cijelog svijeta, mnoge eminentne medije, prijatelje okoliša, Hrvatsku vojsku, ali i lokalno stanovništvo, od ribara preko studenata i osnovnoškolaca.

Svi su se digli na noge, osim, čini se, onih koji su najpotrebniji da ova akcija uspije. Od rujna prošle godine Curavić pokušava dogovoriti sastanak s ministrom turizma Damirom Bajsom, ali odgovor iz njegovog ureda uvijek je isti - "Ministar je na sastanku".

"Iza Inine brige o okolišu ne stoji ništa djelotvorno, samo reklama"

"I bivši predsjednik Stjepan Mesić imao je razumijevanja, dao nam je pokroviteljstvo Predsjedničkog ureda. Ne razumijem da Ministarstvu turizma u ovom projektu ne vidi korist. Turisti nam svake godine spašavaju sezonu, a mi im nudimo smeće. Nemamo toliko vremena da telefoniramo gospodinu Bajsu 500 puta dnevno, samo kako bi dobili termin sastanka. Podsjetit ću dotičnog da riječ ministar na francuskom jeziku znači sluga i on mora prepoznati značenje ove akcije."

"Ovdje se ne radi o gospodinu Bajsu niti o njegovoj fotelji, već o onome što zajedno možemo napraviti za našu Hrvatsku i turiste koji nas hrane", revoltiran je Curavić koji se neugodno iznenadio i inertnošću Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti koji ih je obećao pomoći sa smještajnim jedinicama te dodatnih 30 tisuća kuna.

"Kasnije su počeli izbjegavati naše pozive", kaže Curavić o instituciji koja u vladinom programu investicija za narednu godinu drži visoko mjesto, s čak pola milijarde kuna. Logično, Curavić se pita gdje ide taj silan novac.

"Također, jako nas je razočaralo što od HRT-a nismo dobili medijsko pokroviteljstvo. Vjerovali smo i da će među velikim hrvatskim tvrtkama, koje bi trebale educirati svoje eko timove i svake naredne godine biti ekološki skrbnici nekog mjesta na jadranskoj obali, INA biti među prvima koji će se priključiti. Naime, ako pogledate njihove medijske kampanje kroz posljednjih pet godina, one se temelje isključivo na zaštiti okoliša. No, čini se da iza toga ne stoji ništa djelotvorno. INA pod isprikom velikih troškova nije željela ući u naš projekt, a u narednih par tjedana oglasili su se reklamama na naslovnicama naših dnevnih tiskovina. Znamo koliko to košta. Uz sve, mi ih nismo tražili novac, već uključenje kroz edukaciju njihovog tima ronioca", zaključuje Curavić.