TO SPADA u najveća dostignuća domaće književnosti: vijest je dobila zavidno mjesto u centralnim informativnim emisijama, a nisu izostale ni naslovnice novina. Očekuju se još samo veliki jumbo plakati, radijske i televizijske reklame, banneri na svim relevantnijim portalima, fanfare i obraćanje predsjednika republike.

Čim to završi, svi ćemo znati da Dino Drpić, muž poznate europske spisateljice/kolumnistice (možete li to vjerovati), starlete, žene nogometaša i čovjek koji će otkriti "sve tajne nogometa", namjerava napisati i izbaciti novu knjigu. Knjigu u kojoj će otkriti sve ono što ste oduvijek htjeli znati, ali se niste usudili pitati. Svojevrsni "1000 zašto, 1000 zato" hrvatskog nogometa. Pikanterije, tajne, zakulisne igre, orgijanja, kosturi iz ormara i još cijeli niz podataka bez kojih ne možete napokon će ugledati svjetlo dana i pronaći mjesto ne samo na policama svih boljih knjižara već i svih domova kojima je do kvalitetnog štiva.

Ne znam primjećujete li apsurd, ali ovakvu pompu oko neke knjige na ovim prostorima nismo vidjeli otkako je objavljena fatva na britanskog književnika Salmana Rushdiea (a nedavno smo imali prilike pročitati da je ista na snazi već punih 20 godina)… Ili, otkad je Nives Celzijus napisala "Golu Istinu". Bilo kako bilo, u oba slučaja riječ je o spisateljskim veličinama... Barem na ovim prostorima.

Čime je točno Dino Drpić zaslužio ovakav književni status? Oke, potpuno je razumljivo da ovakva vijest završi na naslovnici nekog showbiz magazina jer Drpić je taj kalibar. Oženio je ženu koja je poznata kao žena koja voli nogometaše i sad je poznat kao suprug žene koja je poznata kao žena koja voli nogometaše.

Ne treba tu pametovati, svaka knjiga ima svoju publiku, a knjige ovog tipa često imaju daleko veću čitanost od knjiga koje tretiramo kao ozbiljnu književnost

Zanimljiva je to priča i isplati se podrobno je proučiti, a ako ste se ozbiljno zaželjeli čitati o takvim i sličnim temama, na raspolaganju vam je njena uspješnica od prije par mjeseci "Gola istina". Ili samo otvorite dnevni tisak i malo prošvrljajte po "žutim stranicama".

I možemo iščitati i kako Dino baš i nije pretjerano zagrijan za pisanje. To je njemu li-la. Kao, napisao je majstor petnaestak stranica nekih brljotina i pitanje je kad će se to uopće objaviti. Nema sumnje, ovo je svakako vijest za naslovnice.

No, kada se ovakva vijest pojavi u "Dnevniku" pomislite da je riječ o nekom uistinu relevantnom književniku u čije novo djelo polažemo velike nade, a ne čovjeku čiji je dosadašnji doprinos pisanoj riječi činjenica da je uspješno svladao "baš cijelu abecedu". Tim više što nije riječ ni o kompletnoj knjizi već nekim pizdarijama koje je bračni par našvrljao u trenucima dokolice. Dakle, nalazimo se korak dalje od naslova "Nogometaš ili pjesnik? - Dino Drpić napisao prostu pjesmicu na zidu javnog WC-a!". Jedva čekam da "Ovdje su se usrali i najhrabriji" završi među obaveznom literaturom za peti razred osnovne škole.

I nitko ne osporava da i nogometaši trebaju "širiti riječ" i da definitivno postoji krug ljudi koji će knjigu smatrati zanimljivom. To je nedvojbeno. Čak štoviše, očekujemo da će biti pravi mali bestseler. Na kraju krajeva, zašto i ne? Ne treba tu posebno pametovati, svaka knjiga ima svoju publiku, a knjige ovog tipa često imaju daleko veću čitanost od knjiga koje tretiramo kao ozbiljnu književnost.

Ali pokušajte se prisjetiti kada ste prošli puta čuli da se knjiga nekog domaćeg književnika najavljivala u ovolikoj mjeri.

Nije moguće da svih ovih godina nije napisana knjiga koja zaslužuje mjesto u "Dnevniku". Stvara se dojam kao da je stvaranje skandala jedini način na koji ćete svoje djelo strpati na naslovnice. I jedine dvije knjige koje su ovih dana pod lupom javnosti, Drpićeva je "Gola istina 2" i homoseksualna slikovnica.

Nogometaševa knjiga i slikovnica!?!

Isplati se razmisliti o ovome.