Foto: Antun Čajkovac/Antena Zagreb

LOLA, Kaja, Frankie, Marli, Tal i Bo znaju kako je to biti nekome "središte svemira". Ovi preslatki psi imali su sreće pa su dospjeli u ruke ljudi kojima je uistinu stalo do njih. No, ima i onih kućnih ljubimaca koji od svojih vlasnika ne dobivaju onoliko pažnje i ljubavi koliko zaslužuju, posebice u ljetnim mjesecima kad je scenarij "obitelj na more - pas na ulicu", nažalost, česta priča. Stoga su Barbara Kolar, Irina Čulinović, Nives Čanović, Tamara Loos, Zlata Muck, Ivana Mišerić i Frano Domitrović s Antene Zagreb odlučili putem radijskog etera senzibilizirati javnost i posvetiti ove ljetne mjesece borbi za prava životinja koje nemaju tu sreću da svojim vlasnicima budu središte života.

Barbara Kolar o Loli: Nas dvije smo zapravo usavršena verzija moruzgve i raka samca

"Za jednu nesuđenu veterinarku prvog sam psa nabavila prilično kasno - dobna razlika između Lole i mene je 40 ljudskih godina (i 1 dan, ako ćemo cjepidlačiti). No, ovako barem mogu odgovorno tvrditi da to nije bila ishitrena odluka", kaže Barbara Kolar o svojoj ljubimici te dodaje kako zahvaljujući izvjesnom "čistokrvnom hrvatskom dvorištaru" Hondi nije oduvijek bila ljubiteljica pasa, jer joj je kao djetetu utjerao strah u kosti.

Veterinarska znanja na Loli ne primjenjuje kako joj se ne bi zamjerila: "Ona ima svog čovjeka u bijeloj kuti koji smije čačkati, pikati i raditi sve ono što mu je u opisu posla. Moje su zadaće voljeti, maziti i paziti. Toga se čvrsto držim, pa smo nas dvije zapravo usavršena verzija moruzgve i raka samca. Simbioza na nešto višem evolucijskom stupnju". Kaže i kako često u potrazi za smještajem na moru mora objašnjavati kako je Lola puno bolja gošća od nje - "ne laje, ne ostavlja razbacanu odjeću, a k tome se i manje linja".

Nives Čanović: Moj pesek je meni najbolji prijatelj, moj hormon sreće i nikad mi ništa neće biti teško napravit za njega

Irina Čulinović o svojoj Frankie kaže: "Vjerojatno je jedini mops u Zagrebu koji hoda uz nogu, poslušna iznad svega (odgojne metode nisu uključivale pendrek, garantiram) sa šarmom koji ostatak psećeg svijeta baca na leđa. Najveća mopserska šminkerica može optrčati dva kruga oko Jaruna kao od šale, a za nagradu obično odabire skok u jezero - što ćete, voli se kupati".

Nives Čanović oduvijek je voljela životinje i kaže kako joj se često zamjera kad kaže da ih voli više od ljudi. O svom prekrasnom ljubimcu Marliju kaže: "Život mi se promijenio potpuno i ne mogu vjerovat da sve, ali baš sve što mu ja dam, on meni vrati stostruko. Nikad neću shvatiti nekoga tko živi neko vrijeme sa psom i onda ga napusti. To je isto kao odreći se člana obitelji. Moj pesek je meni najbolji prijatelj, moj hormon sreće i nikad mi ništa neće biti teško napravit za njega. Meni je dovoljno vidjet sretnu njušku mog Marlija i veseli repić i samo mi dođe da mu kažem - `Hvala što te imam!`".

Tamara Loos: Često čujem da sam ja spasila Kaju. Ljudi, potpuno ste u krivu, Kaja je spasila mene

Preslatko štene engleskog pointera po imenu Bo topli dom je pronašlo kod Zlate Muck, a Tamara Loos je svoju ljubimicu Kaju pronašla u skloništu za napuštene životinje. "Tada toga još nisam bila svjesna, ali taj trenutak mi je promijenio život. Upoznala sam svoju buduću najbolju prijateljicu", priča Tamara i dodaje: "Kaja je jedno od najpametnijih stvorenja koje poznajem i nije fer reći da je ona moj pas. Ne. Ja sam njezin čovjek. Često čujem druge kako kažu da sam ja spasila Kaju. Ljudi, potpuno ste u krivu. Kaja je spasila mene. Dopustite sami sebi slično iskustvo. I ne ostavljajte svoje pse, jer oni nikad ne bi ostavili vas".