NAZIV Križarski ratovi obuhvaća niz sukoba između europskih sila i Arapa koji su se dogodili na Levantu između 11. i 13. stoljeća. Uspjesi križara bili su ponekad bolji, a ponekad lošiji. Kada je muslimansko vodstvo preuzeo Saladin u 12. stoljeću, pale su vrlo važne križarske utvrde Akra i Jeruzalem. Križari su ponovo preuzeli Akru, no ona će pasti 100 godina kasnije čime će napokon završiti period Križarskih ratova.

Glavni razlog zašto je papa Urban II. pozvao na križarske pohode bio je taj što je kršćanski svijet bio zabrinut muslimanskim osvajanjima na Bliskom istoku. Saraceni su počeli pljačkati kršćanske brodove još u 9. stoljeću, a sad su se pojavili i Turci u Anatoliji koji su prijetili Bizantu. Papa je uputio javni poziv svim dobrim kršćanima da se pridruže ekspediciji.

Na njegov poziv odazvali su se mnogi vitezovi, plemići, a kasnije i kraljevi koji su željeli ostvariti ugled i bogatstvo osvajajući muslimanska uporišta. Talijanski ekonomski tigrovi srednjeg vijeka poput Genove i Venecije iznajmljivali su brodove za križare i silno se obogatili, a križari bi se obogatili ako bi opljačkali neki sveti grad poput Jeruzalema.

Dolazak Mongola je sve promijenio

Akra je bila važna utvrda tog vremena, prvenstveno radi svoje pozicije na obali Sredozemnog mora. Grad je više puta osvojen tijekom ovog vremena, ali je pao čvrsto u ruke križara krajem 12. stoljeća. U 13. stoljeću situacija se mijenja u Europi. Sve više europskih srednjovjekovnih monarhija nosi se s novim izazovom s istoka – Mongolima. Politika se sve manje fokusira na osvajanje nekog egzotičnog Levanta i okreće se prijetnjama bliže doma. Pape tog vremena nastavile su tradiciju pozivanja na križarske pohode, no oni nisu bili više toliko masovni.

To su znali i muslimanski vođe kojima je bilo dosta dvjestogodišnjeg pljačkanja i opsada njihovih gradova. U Egiptu vlast preuzimaju Mameluci, ratni zarobljenici turskog porijekla koji su vrlo brzo nanijeli poraz Mongolima i dokazali se kao vješti ratnici. Odmah se su bacili u osvajanje križarskih uporišta i do kraja 13. stoljeća ostala im je još samo Akra.

Dvotjedna opsada počela je 4. svibnja 1291. godine. Muslimanska vojska bila je značajno veća od broja križara u gradu. Križari su se nadali pregovorima u kojima će se spasiti, no Mameluci im to nisu dopustili. Opsada je završila s velikim brojem civilnih žrtava, a padom Akre pale su i sve nade o kršćanskoj Svetoj Zemlji.