Foto: Čitateljica Indexa

KRAJEM kolovoza na redakcijsku adresu stiglo nam je pismo jedne konobarice iz Hrvatske koja radi u Kanadi, koje je naišlo na brojne reakcije.

A ona je sad odlučila poslati još jedno, kojim je odgovorila na neka pitanja koja su joj upućena te usput pojasnila kako točno izgleda "melting pot" u Torontu. Prenosimo ga u cijelosti:

"Draga Domovino,

Moje prvo pismo nije napisala neka osoba s Indexa (samo ga je kontaminirala svojim slikama i, hvala Bogu, lektorirala). Nije ga napisala ni Andrea Andrassy, a bome ni "debela konobarica Lizla"! Iako, nisam ni ja sitna, ipak imam gene bake Hercegovine…

Stvarna sam i još uvijek prodajem rakiju!

Evo tu sam šest tjedana i vrijeme je da se predstavim, ja sam Daca. Baš čudno, tvoje sam dijete u Kanadi i ne zovem se Ivan - tu ih je toliko da oni misle kako smo svi Ivan, ali stvarno, čak im daju brojeve: Ivan prvi, drugi, peti, petnaesti...ja sam tu kratko pa svojim Ivanima još uvijek dajem titule: gospon Ivan, baby Ivan, Ivan-pripitomljeni Ajvan i, prijatelj kakvog svaka prava Hercegovka ima gdje god da dođe, Ivan-predsjednik zlatne prdeži. Jbg, moraš nekog nazvati kad na drugom kraju grada shvatiš da nemaš više para - tu se ne možeš švercati u javnom prijevozu! I samo da znaš, Domovino visokih standarda, karta košta isto kao kod tebe pa se nadam da će plaća jednom biti kao kod njih...

Nego, vratimo se mi na ovog zadnjeg Ivana, znaš što mi je rekao kad sam ti prošli put pisala?! Moram ti to citirati: 'Iduće pismo će biti: Draga Kanado, vratila sam ti se u domovinu. Jednostavno kao Hrvatica/Hercegovka ne mogu se naviknuti na tolike ljude različitih vjera i nacija'.

Draga Domovino, majko bijele djece - kao što vidiš, tu nas ima svakakvih... Znaš, kad sam tek došla, bilo mi je čudno kako se svi dive mom engleskom. Nikako mi nije bilo jasno kako osobi koja zvuči kao da je jučer završila brzi tečaj u ruskoj školi možeš reći da priča great, awesome, amazing - nije mi bilo jasno dok se nisam prošetala centrom i koji put nekoga upitala za put!

Domovino hrvatskog jezika, tu ih se priča preko 140. Odmah u startu imaš dva službena - francuski i engleski, a ne bih se čudila da uskoro uvedu i kineski ili možda Punjabi. Da, Toronto je grad imigranata! Prema zadnjem popisu, više od 30 posto stanovnika su stranci. Podijelila sam ih u pet, nadam se politički korektnih, skupina.

Imigranti iz Afrike

Oni super pričaju engleski. Ako netko od tvoje djece dođe tu, nek ih slobodno pita za put. U biti, ne treba ih ništa pitati jer će sami početi pričati. Stvarno ne znam što je njima, valjda im moja bjelina djeluje egzotično - svaki put kad iziđem na cestu, obrati mi se barem jedan... I to s onom spikom k'o iz filma, hey suga whats yo numba sumba lumba... Nekad se malo bojim pa mi kažu - ovo je Kanada, neće ti nitko ništa, no moram priznati, u tim trenucima mislim na tebe i kako si sigurna i kako me nitko neće pratiti do kuće da mi da vizitku... Ali inače, ovi imigranti iz Afrike su jako veseli. Oni se uvijek smiju, pjevaju i plešu, što bi značilo da nam nije samo boja koze drukčija.

Imigranti iz Azije

Oni su kako naletiš - ili super pričaju engleski ili ne znaju reći ni dobar dan. Ako baš zagusti, možeš ih pitati za put. Nemam o njima puno za reći, osim da ih je puno.

Imigranti iz Južne Azije

Još nisam upoznala nekog tko zna engleski. U biti jesam, ovog dečka sa slike, ali on je neki poseban primjerak - čak je mirisao po parfemu. Domovino ružmarina, lavande i smilja, čim sam poletjela u Kanadu, mislila sam da ću se pretvoriti u curry. Ne pitaj me kako i zašto, ali ja sam ti tu došla s pola Indije. Osim neljubaznih stjuardesa, turbozačinjene hrane i raznoraznih miomirisa, kad smo sletjeli, to je bio show. Tko si, što si, otkud si, što ćeš tu... Sve su to uobičajena pitanja pri ulasku u zemlju, al budući da oni tu dolaze k'o ose na krafnu, valjda im pokušavaju stati na kraj. Čisto sumnjam da će uspjeti jer kad je imigracija u pitanju, ova skupina zna najbolje. Oni organiziraju seminare o sređivanju papira, navodno imaju najbolje odvjetnike, a sad već svi tu sigurno imaju i rodbinu. Najčešće ih srećem u taksiju, busu i tramvaju (šansa da će te netko drugi voziti je otprilike kao da će kod tebe netko osim Albanca peći kruh). Domovino moja, mogla bih o njima danima pričati, al još uvijek ne znam što je ili nije politički korektno pa bolje da šutim.

Imigranti iz istočne Europe

Rusi, Ukrajinci, Poljaci, Makedonci, Srbi, Hrvati...njima ti je tu sve isto - bijelo, visoko, ima velike cice i naglasak. No bez obzira na to, uvijek nas možeš pitati za put - u najgorem slučaju objasnit ćemo po naški. Što se posla tiče, najčešće radimo kuće i bureke, a dobro nam ide i kukanje...

Priču o stanovnicima Toronta ću zaključiti s Indijancima - oni stvarno postoje u životu, a ne samo na "Dr. Quinn - Žena vrač". Osim što postoje, kao prvi Kanađani nikad ne plaćaju porez na cigarete i alkohol. Ne znam puno o njihovim pravima, ali očito nije dobro ako im daju da jeftinije piju i puše.

Domovino lijepa, to bi bilo to od mene za danas - znam da bi mi mama bila sretna da joj Ivana dovedem doma, al u ovom gradu, nikad se ne zna!".