Foto: Press

RADNJU "pravog" partizanskog filma možete otprilike svesti na tri faze: stigli Nijemci, stigao partizan, zbogom Nijemci.

Neki će se možda odlučiti za "antifašističke filmove" jer su "ozbiljniji" i vrjedniji kao povijesni dokument, ali ako ćemo baš iskreno, s odmakom se ipak radije odlučujemo za one najtrešerskije jer su zabavniji.

Puka jeftina propaganda, slijepo idealiziranje i junačenje lišeno nijansi. Ukratko, partizani su junaci, a svi ostali banda i monstrumi vođeni pogrešnim ideologijama. Jedini lijek? Kiša metaka.

Stoga, odlučili smo se prisjetiti "jugoslavenskog vesterna" i izabrati najopakije likove.

Tihi (Vojislav Brajović)

Prle je bio omiljen, ali Tihi je bio centralna figura. Junak. Iako je imao i vedru stranu, on je bio "onaj ozbiljni", glas razuma i mozak operacije. Lik na kojeg se oslanjate kad zagusti.

Štoviše, Tihi je jedini ispravnjak i pravi vođa, a bio je okružen sumnjivom ekipom.

Ali imao je svoju publiku. Kao što je i sam Brajović rekao - djevojke su voljele Prleta, a njihove mame Tihog.

Prle (Dragan Nikolić)

Od svih filmskih partizana, teško je pronaći većeg šarmera od Prleta. On nije ubijao samo oružjem, ubijao je i šarmom... I onim solo oficirskim brkom.

I dok je Tihi onaj razumniji i stabilniji dio dinamičnog dua, Prle je ono što narod stvarno voli. On je hrabar, nepredvidljiv, duhovit, dobar drug i kao što možemo vidjeti u videu ispod - jebač.

Iako je legenda jugoslavenskog filma i jedan od ponajboljih glumaca ovih prostora, kada je Nikolić preminuo mnogi su mediji u naslovu istakli upravo ovu ulogu.

Dimnjačar (Boris Dvornik)

"Kapelski kresovi" zauvijek će ostati urezani u sjećanje generacija koje su uz seriju odrastale, a Boris Dvornik i njegov Dimnjačar bit će prva asocijacija.

Doduše, Dvornika ćemo u prvom redu pamtiti kao Roka, ali to ne mijenja činjenicu da je i Dimnjačar faca.

"Dimnjačаr je po prirodi tvrdoglаv, sаmovoljаn, je li, to je čovjek, koji nа svoj nаčin vodi nekаkаv svoj rаt... Kаd bi gа trebаlo uporediti s nekom životinjom on bi bio spoj jednog dobrog medvjedа i vidre, а otprilike sаm vаm to i jа", rekao je o liku Dvornik.

Mirko (Vladimir Radenković) i Slavko (Dragan Radonjić)

Puno prije nego su Marvelovi junaci žarili i palili, jugoslavenskom stripovskom scenom suvereno su vladali mini partizani sa sada već legendarnim šestim čulom koje predviđa metke.

U redu, ne možemo reći da su "super partizani", ali ako u obzir uzmemo da se radi o partizanskom filmu, valja se zapitati koji partizan nije super.

Radi se o jedinom jugoslavenskom filmu nastalom prema stripu, ali u isto vrijeme i filmu koji se nije svidio autoru Desimiru Žižoviću koji je film nazvao "nerealističnim" i izjavio da je potpuno upropastio strip.

Vlado (Yul Brynner)

O "Bitki na Neretvi" napisalo se sve što se napisati može jer radi se o najvećem partizanskom spektaklu svih vremena.

Nominiran za Oscara, najveći spektakl tog vremena, glume svi, glume domaće zvijezde, glume strane zvijezde, glumi JNA, plakat je radio Picasso, najgledaniji film s ovog prostora, a u glavnoj ulozi je ni više ni manje nego Yul Brynner u ulozi partizana s najnespektakularnijim imenom svih vremena - Vlado.

Ovog rusko-američko-partizanskog super stara moramo spomenuti jer Burton možda jest zaigrao najpartizana Tita, ali Brynner se pojavio u filmu u kojem je pokokano najviše nacista. Njih čak 240.

Petar Horvat (Žarko Laušević)

Petar Horvat iz "Oficira s ružom" možda nikad neće biti ime koje se pamti jer nema litara krvi i tisuća ispaljenih metaka, a i radnja se odvija nakon Drugog svjetskog rata. Ipak, Žarku Lauševiću moramo odati počast jer na listi imamo hrabre partizane, tihe partizane, glasne partizane, duhovite partizane i mini partizane, ali Petar, Petar je romantični partizan koji uspijeva isposlovati partizanski ljubavni trokut sa Ksenijom Pajić i Draganom Mrkić.

Dvije žene u isto vrijeme plus jedna legendarna partizanska lezbijska scena? Ne budimo ludi, ovaj partizan zaslužio je mjesto na listi. Ako zbog ničeg drugog onda zbog jedne divne scene.

Boško Buha (Ivan Kojundžić)

Čak i da nema filma, Boško Buha bio bi jedna od najvećih ikona Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Barem bi tako i dalje pisalo u Wikipediji.

Uglavnom, mitu o 15-godišnjem bombašu iz Gradine samo je pomogao za klasično partizansko stvaralaštvo iznenađujuće kvalitetan film Branka Bauera iz 1978.

Mali bombaš od prave legende pretvorio se u jednog od omiljenih filmskih likova, a sam Kojundžić koji danas radi kao spiker na Hrvatskom radiju, rekao je: "Taj film ima jednu duboko ljudsku, duboko humanu poruku i snimljen je na način koji je pristupačan generacijama klinaca koji sad imaju desetak-petnaest godina, pa i više. Mislim da će tako biti i u budućnosti. Zapravo, poruka filma je potresna, film se najviše fokusira na djecu u ratu, na to kako su odjednom i na brzinu morali postati odrasli, kako su morali postati ljudi, brinuti se o sebi, o svojim obiteljima, prijateljima. Čini mi se da je ta humana poruka ono što ljude privlači i dalje."

Ilija Kapara (Pavle Vujisić)

U potrazi za facom okorjelog partizančine ne treba tražiti dalje od legendarnog Pavla Vujisića koji se, baš poput Bate i Borisa, pojavio u gotovo svakom poštenom partizanskom filmu. Da, mogli smo ga uvrstiti i zbog uloge nezaboravnog Joce koji bi na kraju svake epizode "Otpisanih" bacio po neku mudrost, ali odlučili smo se za "Mačak pod šljemom".

Ipak, Vujisić je ovdje hrabri drvosječa kojeg zovu Mačak, a ako vam već to nije dovoljno, ne možete zanemariti taj element "everymana" koji, kada dužnost pozove, postaje junak.

Rečenica "Mačak sa svojom neobičnom četom hrabro se upušta u ratne operacije pri čemu često upadaju u nevolje, pa i komične situacije" toliko je moćna da je 16 godina kasnije snimljena serija s Miodragom Krivokapićem u glavnoj ulozi.

Valter (Bata Živojinović)

Hajrudin Krvavac je "to" ime. The ime partizanskog treša. A "Valter brani Sarajevo" je njegovo remek djelo. Magnum opus. Ujedno je riječ i o jednoj od najpoznatijoj ulozi legendarnog Bate Živojinovića.

Bata je o ulozi Valtera rekao: "Vidite, kako vrijeme prolazi, sve se zaboravi, ostaje Valter. I kod nas i vani. O Kini da i ne govorimo. Kinezi su se identificirali s Valterom. U vrijeme NATO-ovog bombardiranja SRJ, 1999, kineska televizija je sa mnom radila intervju. Taj novinar mi je kasnije pričao kako su se njihovoj redakciji javili milijuni Kineza koji su htjeli daći u Srbiju i braniti Valtera. A Valter je Bosanac".

Vladimir Perić - Valter stvarno je postojao, ali ako znate bilo što o Hajrudinu Krvavcu, vjerojatno vam je jasno da ta dva Valtera dijele samo ime. Sve ostalo je suludo pretjerivanje bez repa i glave, ali u isto vrijeme mega uspješno pretjerivanje koje je toliko dobro da je nadraslo granice, osvojilo Kinu i ušlo u legendu.

Milijardu i pol gledatelja pogledalo je ovaj film. Treba li još što dodati?