VIDEO Iza ovih naljepnica na sandučićima krije se puno zanimljivija priča

KLJUČNI PODACI
  • Fotka s naljepnicama tek je "vrh sante leda", a priča je daleko kompleksnija, opsežnija i zanimljivija
Piše: H.M.
srijeda, 8.6.2016. 10:00
Smanji veli�inu slova Tekst Pove�aj veli�inu slova

Foto: Facebook

DRUŠTVENIM mrežama posljednjih dana cirkulira fotografija berlinskih poštanskih sandučića oblijepljenih naljepnicama, a ideja je prilično jednostavna.

Naime, riječ je o sustavu trampe koji je sve popularniji u Njemačkoj, a ideja je da na svoj sandučić stavite naljepnice kućanskih aparata ili alata koje ste spremni posuditi susjedima pa svaki puta kad zatrebaju peglu, čaše za vino ili tavu za palačinke, mogu ih posuditi od vas, baš kao što i vi od njih možete posuditi dasku za peglanje, posuđe ili bušilicu.

Iako je fotografija nova, ideja se prvi put pojavila još prije tri godine i umotvorina je dizajnera iz Meteor Colectifa, a namjera je bila stvoriti nedigitalnu društvenu mrežu.

I očito je zaživjela. No, ovo je tek "vrh sante leda", a priča je daleko kompleksnija, opsežnija i zanimljivija.

Ekonomija dijeljenja više nije alternativa

Ekonomija dijeljenja iz dana u dan postaje sve popularnija i danas je daleko od obične alternative, a Berlin je na samom začelju relativno novog sustava koji zbog ekonomskog stanja, ali i praktičnosti, pronalazi sve veći broj pristaša.

Javni frižideri s besplatnom hranom, trgovine u kojima stvari posuđujete i dijeljenje znanja i iskustava samo su dio onog u čemu uživaju stanovnici Berlina.

Okrug Prenzlauer Berg smješten na istoku Berlina pretvorio se u zajednicu ljudi koji su odlučili okrenuti leđa kapitalizmu i prigrliti ekonomiju dijeljenja, a to je posebno oduševilo novinarku Irish Timesa Elizabeth O'Neill koja ih je početkom godine posjetila i oduševila se viđenim.

Sam termin "ekonomija dijeljenja" sredinom osamdesetih skovao je profesor ekonomije Martin Weitzman, a budući da svi u određenoj mjeri osjećamo posljedice ekonomske krize, ideja postaje sve zastupljenija ne samo u Berlinu i Njemačkoj već i diljem svijeta, a ne treba posebno isticati da djeluje kao iznimno zanimljiv model za zemlje kao što je Hrvatska.

Javni frižideri

O'Neill je tijekom posjeta upoznala Maike Majewski, prevoditeljicu i učiteljicu Engleskog koja se u slobodno vrijeme bavi upravo ovim projektima.

"Rekla bih čak da su dijeljenje i održivost životni stil", govori Majewski. Ideja javnih frižidera jedan je od projekata u koji iskreno vjeruje, a putem zajedničke internetske stranice umreženi su brojni volonteri iz Njemačke, Austrije i Švicarske.

Dakle, javni frižideri su mjesta na koja donosite višak hrane i uzimate ono što vam je potrebno.

Uglavnom je riječ o organskim proizvodima, a prije nego krenu negativne kritike i nepotrebne analize, treba samo naglasiti da se ne radi o potezu koji je motiviran ekologijom ili čak altruizmom već jednostavan i ekonomičan način da se spriječi nepotrebno rasipanje hrane, a Majewski tvrdi da sama tjedno spasi i do 800 kilograma hrane što zaista nije mala stvar.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Međutim, nisu baš svi ludi za ovom idejom, a među njima su i sanitarni inspektori koji su u veljači ove godine zatekli "nehigijenske uvjete" zbog kojih tvrde da cijeli projekt treba ukinuti, a organizatori su pak pokrenuli peticiju u kojoj tvrde da "food-share" projekti ne bi smjeli biti u istoj kategoriji kao i ostali.   

Ušteda od preko 1500 eura

Osim javnih frižidera, tu je i model izravnog podupiranja lokalne farme ili farmi što podrazumijeva da određena skupina ljudi (u ovom slučaju njih 80) kupnju dogovara izravno s poljoprivrednicima od kojih uzimaju određene proizvode.

Majewski unaprijed dogovara s farmerima tako da i oni ostvaraju stalne prihode, a ona zahvaljujući ovom modelu godišnje uštedi i preko 1500 eura.

I dok bismo Uber ili Airbnb-a također mogli nazvati klasičnim primjerom izdanaka ekonomije dijeljenja, ne radi se o istoj stvari, a BeWelcome je upravo ono o čemu pričamo, servis koji vodi neprofitna organizacija. BeWelcome pokrenut je 2007., a od rujna 2015. ima više od 80 tisuća korisnika diljem svijeta koji nude besplatni smještaj i pomoć ostalim članovima.

Berlin, grad koji dijeli

No, "flat share" je tek maleni dio onog što Berlin nudi jer na sve valja dodati i dijeljenje auta (uz Car2Go, DriveNow, Tamyca) i bicikala, besplatne igračke na igralištima, javni ormari s alatom ili projekt Leila - mrežu trgovina u kojima posuđujete stvari. Doduše, nije ih u redu nazivati trgovinama, ali to je najbolji način da opišemo "knjižnice stvari" ili radnje u koje ulazite kako bi posudili posuđe, odjeću, alat ili bilo što drugo što vam zatreba.

Osnivač Leile Nikolai Wolfer podsjeća na statistike koje pokazuju da prosječno kućanstvo bušilicu koristi samo 13 minuta za cijelog života. Dakle, ona bušilica koja vam zauzima mjesto u ormaru sve je samo ne isplativa investicija (osim ako niste majstor).

Upravo zato otvaraju se ovakve radnje ne samo u Berlinu već i u New Yorku, Kanadi i Londonu.

Dvjestotinjak berlinskih umjetnika, aktivista, znanstvenika i dizajnera radi na projektu "kućice na drvetu" čija je primarna namjena okupiti istomišljenike ne samo iz lokalne zajednice već i turista kako bi zajednički radili na poboljšanju života u zajednici, ali i svijeta

Ekonomski model budućnosti

Međutim, Majewski je posebno zainteresirana za dva potpuno nova koncepta - dijeljenje znanja i open-source cirkularnu ekonomiju koji u kombinaciji, uvjereni su mnogi, predstavljaju najodrživiji ekonomski model.

Ukratko, pojam cirkularna ekonomija odnosi se na industrijsko gospodarstvo koje je svjesno obnovljivo, nastoji iskorištavati obnovljive izvore energije, smanjuje i nastoji eliminirati upotrebu kemikalija i stvaranje otpada, a Novozelanđanin Sam Muirhead objašnjava što je sljedeći korak: "Cijeli taj proces mora dodatno otvoriti. Open source ne podrazumijeva samo transparentnost već i metodu suradnje u kojoj svi mogu sudjelovati idejom u stvaranju rješenja i iz svega izvući korist".

Ovo se razlikuje od crowd sourcinga gdje tvrtka traži vanjsku pomoć, ali na kraju jedino oni izvlače financijsku korist, a ono što je sasvim uobičajena pojava u IT industriji širi se i na proizvodnju pa diljem svijeta niuču tzv. "fab labovi", radionice male do srednje veličine koje koriste zajednici u kojoj se nalaze kao centri digitalne proizvodnje.

"Fab Labovi su globalna mreža lokalnih laboratorija koji demokratiziraju pristup digitalnoj proizvodnji i omogućuju svakome da izradi bilo što. Fab labovi stvaraju nove fab labove i zajedno kreiraju načine na koje ćemo živjeti, raditi, učiti i igrati se u svijetu u kojem podatak postaje predmet, i predmet postaje podatak", objašnjava Neil Garshenfield s MIT-a koji je jedan od pokretača ove priče.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi

Lajk

GIF Nismo sigurni što je htjela napraviti, no nije joj uspjelo
GIF Nismo sigurni što je htjela napraviti, no nije joj uspjelo
Najnovije
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU