Index Mame
Super-mama

Mama, hvala i oprosti za sve!

M.T. / NEDJELJA, 10.05.2015 12:00 Kada sam svoju malenu štrucu prvi puta primila u naručje shvatila sam da ti dugujem ispriku do neba • Pojam ljubavi poprimio je neko novo značenje • Više ništa na svijetu nije postojalo • I tada je započela moja avantura... Avantura u kojoj te se svakih nekoliko minuta sjetim • A pravi dio tek je pred nama... • Prvi koraci, prve riječi, prvi pad s bicikla, prva vrtićka ljubav, prva jedinica u školi, prvo sve
  
Foto: Shutterstock
 
Draga mama, mnogo toga se promijenilo od prošle godine kada smo se upravo na današnji dan okupili na druženju u mom dragom dvorištu. Majčin dan činio mi se idealno prilikom za razveseliti obitelj viješću koju su iščekivali cijelo desetljeće. Trudna sam. Histerija, suze, smijeh i potpuni šok. Iako se na tvom licu vidio tračak sjete. Isti onaj koji se pojavljivao svaki put kada sam odrastala.
 
Kada sam maturirala, diplomirala, odselila, stavila zaručnički prsten na ruku i udala se. Svaki put si plakala od sreće i sve mi se to činilo pomalo bizarno. I prije godinu dana kada sam obznanila trudnoću, dok si me okretala kao vrtuljak da vidiš moj nevidljivi trudnički trbuh. Svaki put bih u sebi okrenula očima. 
 
Kada si bila zaboravljiva, kada si bila naporna i kada si "kukala" da te nešto boli, svaki put sam pomislila da preuveličavaš i da nikada neću biti takva. U vrijeme kada su izlasci do jutra bili moj glavni prioritet, svojim pozivima usred noći i čekanje budna činili su se kao pokušaj da me osramotiš pred društvom ili ispadneš žrtva koja noću bdije. Toliko toga me smetalo kod tebe, no to je bilo do prije 3 mjeseca. Onda se u 6 sati sve promijenilo. 
 
Trudovi su započeli, a mene je uhvatio strah. Ne onaj strah od bolova. Ne strah hoće li sve biti u redu, već pravi životni strah. Hoću li moći odgojiti dijete da izraste u kvalitetnu i dobru osobu? Kako se to radi? Kako i kada postaviti granice ljubavi i pokušati biti autoritet djetetu?
 
Kada sam svoju malenu štrucu prvi puta primila u naručje shvatila sam da ti dugujem ispriku do neba. Pojam ljubavi poprimio je neko novo značenje. Više ništa na svijetu nije postojalo. I tada je započela moja avantura... Avantura u kojoj te se svakih nekoliko minuta sjetim. A pravi dio tek je pred nama... Prvi koraci, prve riječi, prvi pad s bicikla, prva vrtićka ljubav, prva jedinica u školi, prvo sve.
 
Sve su to stvari kojima se veselim. No, na kraju priče dolazi onaj bolniji dio, onaj dio na koji sam uvijek okretala očima... Ta malena štruca će jednog dana biti odrasla žena koja će poželjeti otići... Kako ju pustiti da bude sretna, a pritom dati krila ptici koju godinama čuvaš u svojoj znatnoj krletci? 
 
Oprosti za svaki put kada sam pomislila da mi želiš zlo. Za svaki put kada sam tjerala svoj inat, iako sam znala da si u pravu. Priznat ću ti jednu tajnu... Već oko 20. sam shvatila da doista vrijedi ona stara da je majka uvijek u pravu. Al, tko bi to u tim ludim godinama priznao na glas....
 
Novi život pretvorio je moje tijelo u tijelo mame. I to uopće nije lako kao što je izgledalo tijekom odrastanja. Bez obzira na svoje mane kojih sam i sama svjesna, smatram da sam izrasla u dobru osobu. Upravo zato više nikada neću odbiti tvoj savjet. Iako sam mnogo puta u pubertetu bijesna vrištala kako jedva čekam da odem od tebe i da nikada neću biti kao ti ipak sam bila u krivu.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
 
Hvala za svaki savjet u trudnoći!
 
Hvala za svaku pomoć koju mi uvijek pružaš!
 
Hvala za pomoć u odgoju, za svaku minutu baka-servisa!
 
Hvala što nisi zaboravila kako je tebi bilo kada si imala malu bebu u kući!
 
Kada smo stigli na posljednji obiteljski ručak baka je sjedila čuvajući svoj štap. Mjerkala je hranu koju ja i mama iznosimo na stol. Mrgodila se što je mama izmijenila njezin stari recept za kruh. Kada smo sjeli jesti baka je pogladila mamu po kosi. Tužnim staračkim pogledom punim ljubavi i drhtavom rukom kojom je hranu jedva prinosila ustima. Odjednom se baka trgnula i viknula na mamu: Pogledaj se, leđa su ti gola!
 
Tada mi se sve bilo jasno... i s godinom dana i s 55 godina, svi smo mi nečije dijete. To se nikada ne mijenja. I tako treba i biti... Dok je sve ostalo u životu vrlo često prolazno, dobro je znati da se uvijek možeš stisnuti mami u zagrljaj i spavati joj u krilu dok gleda sapunice i prepričava ti radnju. 
 
Mame, hvala vam za svaki sekundu brige o nama, svaku suzu, svaki osmijeh, za sve....
 
I sretan vam vaš dan!
Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU