Foto: Ilustracija Index

DVADESET šest tisuća tipova u Zagrebu i baš niti jedan koji bi meni odgovarao? Nakon prošlotjednog otkrića o velikom broju potencijalnih mužjaka u zagrebačkim klubovima, odlučila sam testirati svoju izbirljivost. Dvije frendice, od kojih je jedna nedavno prekinula s dečkom, jedva su dočekale malo akcije. Da sve bude fer, imala sam dva pravila:
   
1. Dat ću priliku svakom tipu koji mi uleti (kad kažem dati priliku, mislim na 10 minuta razgovora, što je sasvim dovoljno da se pokaže u koliko toliko dobrom svjetlu)

2. Prići ću sama nekim tipovima

Starke i traperice zamijenila sam malom crnom haljinom, štiklama i dovoljno šminke da bih mogla odraditi jedno pošteno snimanje za modni editorijal. Tea i Martina nisu zaostajale za mnom. Unajmila sam separe u jednom fensi zagrebačkom klubu, a kada smo stigle, na stolu nas je dočekala boca Jack Danielsa (koju smo, naravno, platile). Mislile smo da smo poprilično zgodne, a mene je brinula moja haljina koja je za moj ukus bila prekratka. Deset minuta kasnije, osjećala sam se kao da sam s krizme zalutala na after party porno industrije.

Mladi poduzetnik

Ostavila sam frendice na sekundu kako bih otišla do WC-a. Nakon 10 minuta čekanja u redu, hihotanja maloljetnica koje u trojkama ulaze u WC i piške pa šeraju svoje avanture iz toaleta na Fejsić, napokon sam se izvukla iz Duckface arene i krenula natrag. Na putu do separea dočekao me on: metar pedeset, majica minimalno broj premala (uvijek su me fascinirali tipovi koji misle da ostavljaju dojam nabildanog pastuha ako kupuju dječje brojeve) i kosa zalizana s dovoljno ulja da bi se u njoj mogla spohati kila mesa. Prepriječio mi je put i, gladeći svoj lanac koji je vjerojatno kupio na povoljni kredit za građane (onaj iz tramvaja), rekao: "Bok mala, popij nešto". Iako bih inače odglumila da ga nisam čula ili jednostavno rekla: "Ne" - i pobjegla, moje pravilo broj jedan zahtijevalo je da mu dam 10 minuta vremena. Vrijeme leti kad se zabavljaš, a ovih 10 minuta trajalo je toliko dugo da sam u jednom trenutku nostalgično počela razmišljati o mojoj prekrasnoj skripti koja me otvorena čeka doma. Odjeća i ulje za kosu na stranu, ovaj je tip bio najveći kreten kojeg sam imala prilike upoznati. Njegova prva rečenica, nakon što mi je kupio Jack i okrenuo očima jer ga pijem bez Cole (kao što bi trebala prava žena koja voli biti u kuhinji i radit sendviče), bila je: "Ja ti imam firmu". Ispričao mi je o tome kako servisira bojlere i kako ima novi auto (koji ide brm brrrrrrm), a kada sam mu, po isteku 10 minuta rekla da idem, bio je poprilično iznenađen činjenicom da me nije osvojio svojim, očito već isprobanim uletom. "Daj mi broj" - rekao je dok sam već pripremala taktiku za bijeg, a nakon što sam mu rekla da ne mogu jer imam dečka koji bi se ljutio, mrtav hladan me pitao: "A koju on firmu ima?"

Brončana tigrica

Na putu do separea razmišljala sam o tipu djevojke koja bi pala na tipa samo zato što ima obrt. Kao naručena, na ulazu u separe dočekala me ona: U tigrastoj majici koju je rastegnula taman toliko da glumi haljinu, štiklama toliko previsokim da se morala pridržavati za stup i ekstenzijama koje podsjećaju na onu limenu žicu kojom se riba pećnica, privlačila je pogled svakog tipa. Njihovi pohotni pogledi i vulgarno dobacivanje uvrijedilo bi svaku iole normalnu curu, ali njoj su godili. Geliranim noktima sa dekoracijom od cirkona živčano je pokušavala pogoditi slova na svom touch screen mobitelu, a iako je bila ljuta, usta je cijelo vrijeme držala u savršeno napućenoj pozi. Ako dođe fotograf, ona je spremna, jer ako te nitko nije uslikao, nisi ni bio vani. Iz telefonskog razgovora koji je ubrzo obavila uspjela sam shvatiti što joj se dogodilo: Jedan košarkaš (koji je sjedio stol do našeg) pozvao ju je u separe, malo se zabavljao s njom, i sada, kada se htjela vratiti unutra nakon što je morala na WC, rekao je da ju više ne puštaju. Njena frendica ju je s druge strane telefona pokušala utješiti, i koliko sam shvatila, jasno joj je dala do znanja da će se ona nastaviti družiti s dečkima u separeu. Frendica ili bogati tipovi: Izbor je vrlo lak, zar ne? Sretna što imam frendice koje me nikad ne bi otpilile zbog malo besplatnog šampanjca, stajala sam kraj sponzoruše i pitala se koliko puta tjedno moraš ići u solarij da izgledaš kao narančasti marker za podvlačenje. Sponzi me snimila, odmjerila me od glave do pete i ispustila neki zvuk neodobravanja koji kao da je govorio: "U ovom outfitu ti nitko neće platit cugu". Rekla sam "Samo malo" i ušla u dio sa separeima, po svoj Jack za koji ne moram mrdat guzom pred alfa mužjacima.

Visok, zgodan, crn… seljačina

Kada sam se vratila za stol, shvatila sam kako košarkaš regrutira cure za separe: Kada vidi neku zgodnu koja dobro pleše u blizini, pozove ju unutra. Cure stoje ispred i doslovno se natječu koja će dostojanstvo prodati za čašu šampanjca. Htjela sam im reći da ima jedan poduzetnik na šanku kod WC-a, ali zašto da im olakšam posao? Nakon sat vremena super zabave i nula uleta (izgleda da postojeća boca na stolu oduzima tipovima onaj glavni, šta ćeš popit ulet), do stola je došetao netko kome bi i sama vjerojatno uletila. Fizički, imao je sve što je trebao imati, a nedostatak zlatnog lanca i pečatnjaka bili su sasvim obećavajući početak. Sjeo je za naš stol i počeli smo pričati o svemu i svačemu: Završio je ekonomiju na privatnom faksu, rodom je s Brača i igra tenis - ukratko, tip se činio kao netko s kim bi se dalo koegzistirati. Par Jackova kasnije, spomenula sam gay pride u Splitu i kako mi je drago da ove godine nije bilo incidenata, na što je on, na svom iznenada pojačanom bračkom naglasku, viknuo: "Slušaj! Bog je napravija ljude da se volu muški i ženski, a ne da se guze. Mislin ti da se sad počneš žvalit sa frendicom, to mi je ok, al pederi su bolest" - jedino što mrzim više od gay mrzitelja su gay mrzitelji koji govore: "Lezbe su zakon".

Kurva ili sponzoruša

Zamolila sam ga da ode i uputila se prema WC-u, ovaj put u pratnji frendice Martine. Tea je pronašla tipa s kojim se  upustila u duboku raspravu o Star Warsima, pa smo ju pustile da uživa. Na šanku su nas zaustavila dvojica pastuha, ne starija od 20 godina, sa super originalnim uletom: "Đe'ste butre, štašte pop't?" - nije potrebno reći da smo odmah uklonile svoje oprave i ponudile im svoja mlada tijela na korištenje. "Ništa, hvala" - odgovorile smo najljubaznije što smo mogle i pokušale nastaviti dalje. "A ne seri, aj popi! Aj!" - inzistirali su pastusi, na što smo ih opet ljubazno odbile. Nakon nekoliko pokušaja da utaže našu žeđ, Martina i ja smo oštro odbile i rekle da nas puste na miru. Pastuh broj jedan u tom je trenutku ljutito savjetovao svom frendu: "Ma pusti ove, vidiš da su neke kurve". Evidentno, u današnje je vrijeme moguć izbor između dvije opcije: Ili ćeš piti na tuđi račun i biti sponzoruša, ili nećeš piti na tuđi račun i biti kurva.

Petorica manje

Moja brojka od 26.652 muškarca smanjila se za 5 komada: Poduzetnik, homofob, košarkaš koji preko plesne audicije traži cure i dvije seljačine koje žene kategoriziraju prema spremnosti da popiju piće s njima definitivno otpadaju, što znači da ostaje još 26.647 tipova. Pardon, 26.646, jer Tea sljedeći tjedan ide na kavu sa Star Wars tipom. Na putu do kuće smijale smo se idiotima koji su nam se obratili i razmišljale: Kako bi tipovi reagirali da im cure ulijeću na isti, ljigavi način? Naravno da je pao dogovor: Sljedeći vikend ulijećemo sa najgorim mogućim uletima, tretiramo tipove kao komade mesa i imamo audiciju za separe. To će biti naš mali eksperiment, u kojem ćemo vjerojatno jako uživati.