Index Rouge
Lifestyle

Dnevnik gradske cure: Ljubav je na cesti

A.AS. / UTORAK, 05.11.2013 14:00 Da se razumijemo, ja o sebi ne mislim da sam neka ljepotica koju treba zaustavit na cesti • "Nemoj pričat sa strancima na cesti, kozo" - kaže meni frend tu večer na Facebooku. "Pa nisam luda, kaj ti je, ne bi nikad otišla s njim na cugu" - odgovorim ja full važno i ponosno jer sam odgovorna
  

Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

HOME sweet home. Vratila sam se u Zagreb. Sve je tak malo. I usporeno. Znam, naviknut ću se, ali trenutno se osjećam kao da sam došla u neko komunističko odmaralište gdje svi pričaju o Titu ali nema ni mora ni sladoleda za 100 dinara po kuglici. I još jedna novost koju sam saznala otkad sam se vratila - Sanader je kriv za sve što se ikad dogodilo u povijesti svemira. Sljedeći put kad me ZET-ovac pita zašto se švercam, reći ću da me Ivo natjero, to očito pali ovih dana.

Kad smo već kod muškaraca koji ti ukradu (srce), vratimo se na londonske ulice. Tamo su me u zadnjih tjedan dana boravka zaustavila čak dvojica muškaraca. Nasred ceste, usred bijela dana, u hrpi ljudi na Oxford streetu. Jer sam im bila zgodna (kažu oni).

Da se razumijemo, ja o sebi ne mislim da sam neka ljepotica koju treba zaustavit na cesti. Ne zato što pokušavam bit lažno skromna i isfuravat neku priču "ja ne znam da sam lijepa i to me čini lijepom i ovo je pjesma od One Directiona", nego zato što sam se vidjela ujutro, bez šminke i Dizdarovog fotošopa. Neću reć da sam ružna ujutro, ali da se sad održavaju audicije za Gospodar prstenova, ja bi bila Smeagol. Jbg, nisam senzualno lijepa kad se probudim, ali srećom, ne ganjam ni karijeru manekenke ni bogate dečke, tako da nije bed.  Al opet, nije da nisam imala neki daydream o tome da me netko zaustavi na cesti jer me primijetio u masi. I znam da sam si u tom trenutku govorila: "Pa da mi uleti lik na cesti, lik koji ima muda to napravit, otišla bi s njim na cugu, kakav god bio." I još sam ukomponirala da negdje u pozadini svira Michael Buble: Haven't met you yet. Daydream za 5. Ovo se slučajno rimuje(t).

I onda se dogodi.

Nema Bublea, nema romantičnih pogleda, al znaš čeg ima? Ima lika koji se zove Chip. U svijetloplavom puloveru, tako da prvih 30 sekundi vašeg susreta provedeš objašnjavajući da već uplaćuješ Unicefu na mjesečnoj bazi. Onda ti Chip kaže: Ne, ne, ne, ja sam tebe samo htio zaustavit da ti kažem da si ti meni lijepa. E sad, jbg, znam minimalno 2 cure koje bi na to rekle: "Znam, nema na čemu" - i otišle, al ja se u tom trenutku počnem crvenit i tražit neku adekvatnu riječ po desnoj strani mozga - radnja koju pratim očima pa izgleda ko da imam mali uvod u anafilaktički šok. Seksi. Uglavnom, Chip meni ispriča zanosnu priču o tome kako je on mene ugledao, i pomislio da baš lijepo izgledam i da je morao pričati sa mnom, ja njemu na to kažem: Oooook. On meni kaže: Nemoj se brinuti, izgledaš zabrinuto, sve je u redu, sve je pod kontrolom. Ja sad više ne znam jel pričamo o romantici ili upravljamo svemirskim brodom kad je sve pod kontrolom, kažem Chipu da se žurim, i odem. Jer sam romantična.

Četiri dana kasnije, novi ulet. Bio je prekrasan dan u Londonu - 20 stupnjeva, 5 popodne, taman sam pojela triple-chocolate cookie iz Ben's cookies-a (jer kad već skupljam celulit, želim da je trodimenzionalan i da ima osobnost). Sunce na zalasku, i počinje padati nekakva topla kiša. Sitna, ali dovoljna da ljudi na Oxford streetu počnu mahnito jurit u zaklon. Ja na sugar rushu, sretna jer je cookie bio fin, laganini hodam po ulici bez kišobrana, i baš mi je lijepo. I osjećam se lijepo. Smireno, nemam kaj za radit danas, još ova lijepa kiša… "Ja sad sigurno baš zračim nekom lijepom energijom" - pomislim, "zamisli da me sad zaustavi neki lik i da se zaljubimo…" Skrenem u Soho, i ni pet koraka dalje, evo njega.

Tamnoput, u odijelu, crne kose… Zvuči lijepo? Ok, ajmo detaljnije: Metar i… šta je malo? Metar i hrvatska plaća. Lakirane špic cipele, odijelo, zalizana crna kosa u kovrčavom repiću. Prva pomisao: Šef midget  mafije. Ili to, ili ide sa vlastite krizme i ima full jaku bradu za svoje godine. "Hello" - kaže on meni, senzualnim glasom ko da je doručkovao Enriquea Iglesiasa. Aj hed tu stop ju, ju luk bjuutiful (let me be your hero). Jebeš me - moja prva reakcija (u sebi). Prvo Chip, sad ti? Al ajde, idemo vidjet. Pričali smo 10 minuta. I kad kažem pričali, mislim on me ispitivao stvari tipa di si, šta si, kolko imaš kila (ne baš, ali da je imao ekstra 5 minuta, ne garantiram da ne bi izvadio blokić i zapisao kolko deva može dobit za mene). Za kraj, kada me pokušao pozvat na cugu, pružio mi je ruku, još uvijek blejao u mene ko Drakula kad pokušava hipnotizirati, i rekao: "Aj em Yusuf." E sad, možda ja malo pretjerujem, ali: Trgovina ljudimaaaa! Zbrisala sam, jer sam gledala film Taken, i jer nemam tatu koji će nazvat nekog i reć mu: "I will find you, and I will kill you", a Yusuf izgleda i zvuči ko lik koji bi ti uzeo putovnicu. Mislim možda je dražesni princ koji ti radi čaj od unicorna kad te boli nožni palac, al vjerojatno je ovo prvo. Ili to, ili je lik koji ti ukrade srce, doslovno. Aj hed tu stop ju, ju luk sooo… healthy.

"Nemoj pričat sa strancima na cesti, kozo" - kaže meni frend tu večer na Facebooku. "Pa nisam luda, kaj ti je, ne bi nikad otišla s njim na cugu" - odgovorim ja full važno i ponosno jer sam odgovorna. Nisam ja od jučer, i gledala sam Taken, i znam da je opasno i bla… "A da ti je uletio neki Matthew McConaughey, otišla bi istog trena" - reče momak i ostavi me bez teksta.

Eeee da. Problem sa Chipom i Yusufom je to što su bili relativno neatraktivni, tako da je ne-odlazak s njima bio no-brainer. A da je bio zgodan? To je već druga priča. Mislim vjerojatno ne bi otišla jer sam zbunjeni shit-for-brains idiot koji nikom ne vjeruje, ali opet, moja teorija o tome da želim da mi netko uleti pada u vodu. Ne želim da mi uleti netko, bilo tko, želim da mi uleti netko tko je zgodan, i pametan, i ostale stvari s popisa (da nema mačku i da nije vegetarijanac).

A vjerujem da se većina žena slaže, barem negdje duboko u sebi, tamo gdje si priznaješ stvari, tipa da još uvijek voliš bivšeg i da ponekad poslušaš Justina Biebera. Što znači da sve kolektivno seremo kad pričamo o uletu na cesti. Licemjerne? Malo da. Selektivno raspoložene za ljubav? Aha. Lažemo - što sebi, što drugima.

Al dobra vijest - nismo mi krive, kriv je Sanader.

P.S. Netko mora javit ekipi iz Divljih jagoda da ipak nije krivo more.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU