Kolumna Petre L.: U Pelinu je spas
Foto: Mango
U PONEDJELJAK se Marko pojavio na poslu. Još uvijek nisam bila provarila ni činjenicu da će T. dobiti dijete i oženiti se, a već me hvatala dodatna muka od situacije s Markom. I što je najgore, došao je prije mene na posao. Nisam mislila da će doći i kad sam ga ugledala, nisam znala što bih. Samo sam kimnula glavom i produžila u svoj ured. Nisam sigurna da je uopće reagirao. Pa sam se odmah spojila na chat s Vedranom.
Ja: tu je
Vedran: tko?
Marko?
uh, jebote
kako si?
Ja: jebeno
ne znam jel bolje sta se bivsi zeni ili sto ovaj ne reagira
Vedran: cek
sta ni dobar dan, nista?
Ja: hahahaha
usrala sam se kad sam ga ugledala
nekako mlitavo sam kimnula glavom
on nista
barem mi se tako cini
Vedran: auuuucccccchhhhhhh
i sta ces sad?
Ja: aj mi ti reci pametnice
nista, sta cu?
sjedit i plakat
povraca mi se
Vedran: ljubavi
znam da ti je tesko
ali kvragu
morat ce u jednom trenutku nesto reci
Ja: a zasto bi morao?
ne mora
moze me ignorirat do kraja zivota
ponijela sam se ko obicna krava
ne zasluzujem bolje
Vedran: ma ti si naj naj naj
nekad poprilicno izgubljena
ali slatka J
Ja: ma jebi se
ali tako je lijep
ko slika
morat cu navuci neke zavjese
ovo nema smisla
kad dignem glavu
samo njega vidim
mogu doci kod tebe radit?
uzmes me?
Vedran: ne
ne mijesam posao i prijateljstvo
heheheh
Ja: ne kuzim kako mu uspijeva?
nijednom nije podigao pogled
kako moze biti tako okrutan?
vedraneeeeeee
Vedran: ma glumi
tesko mu je
srce mu se slama
falis mu
ne zna ni sam sto bi
ok?
Ja: malo bolje
dobar si prijatelj
cek
dize se
ide negdje
jebote
dolazi tu
Vedran: sta tu?
kod tebe?
petraaaaaa
Ja: aha
cek
Vedran: sta se dogada?
petra?
Ja: evo me
umrijet cu
Vedran: sta je bilo?
govori!
Ja: rekao je
mrzim te sto si mi ono napravila
i to u najtezem trenutku u zivotu
to je sve sto ti sada mogu reci
Vedran: i to je to?
nista drugo?
a ti?
Ja: sta ja?
jebote
sta da kazem?
sjedila sam za stolom
i sutjela
a on je otisao
nije ni cekao odgovor
ajmo na kavu
molim te
u nasu birtiju
Vedran: aj
Ja: za 20 min
Vedran je došao za 10 minuta, a ja sam već pila treći Pelin. "Dobro, koji k sam ja skrivila? Stvarno ću poludjet. Momak, daj mi još jedan Pelin.", vikala sam za konobarom dok sam dovršavala onaj koji sam još imala na stolu. "I dupli, molim te. Dva dupla, ok?" Konobar se samo nasmijao i nestao. "Jebote Petra, nije još ni 12, a već si pijana. Uspori malo.", molečljivo me gledao Vedran.
Nisam bila spremna prestati, baš sam se htjela napiti. I otupjeti skroz. Jer, bilo mi je previše svega. "Jesi li uopće pojela nešto jutros?" "Gledaj Vedrane, molim te prestani. Ne trebam te sad da mi glumiš mamu, ok? Znam i sama da je glupo napiti se ujutro i još na radni dan i još na prazan želudac. Nisam kreten, barem ne toliki. Ali daj me pusti sad s propovijedima. Trebam te da mi budeš frend sada, ok?". Objašnjavajući mu u bijesu sam prolila dva dupla Pelina. Konobar je odmah donio nove. "Vidiš, on mi je sad bolji frend od tebe.", rekla sam pokazujući na konobara. Nakon stotog Pelina sam se malo smirila, alkohol me lagano umrtvio. "Molim te pričaj mi o suncu, o čemu god, samo ne o mojim sranjima, može?", rekla sam mu pomirljivim tonom. Pa smo ostatak kave i Pelina proveli ogovarajući dvije cure koje su sjedile za susjednim stolom. Odmah mi je bilo malo bolje.
"Puno te volim, znaš? Najdraži si mi prijatelj na svijetu. I oprosti što nekad vičem, ali stvarno sam luda zadnje vrijeme. Popravit ću se, obećavam.", šapnula sam Vedranu u uho dok sam ga grlila i pozdravljala. "Ajde mala, bit će sve ok. Samo da stigneš tako pijana u ured u jednom komadu." Skužila sam da mi treba još malo zraka, pa sam otišla prošetati po centru. Misli su mi letjele, malo T., malo više Marko, ali nekako sam svoju pijanu glavu nagovorila na time out. Kad sam se vratila u ured, Marko je bio tamo.
Sjela sam za svoj stol, uzela veliki papir iz printera i napisala: Znam da sam te povrijedila. Znam da sam se ponijela kao zadnje smeće, a ti si bio uvijek samo dobar prema meni. Znam da zaslužujem ovakav tretman, vjerojatno i gori. Znam da možda nikad više nećeš htjeti progovoriti ni riječ sa mnom. Sve znam. I jebeno mi je žao. Žao mi je što sam te povrijedila jer ti zaslužuješ najbolje. Još više mi je žao zbog tvog tate i nadam se da će mu biti bolje. Sve što mi kažeš ili ne kažeš, ja ću prihvatiti. Ništa te neću pitati, ništa neću objašnjavati i tražiti. Shvatila sam jednu veliku stvar u ovih nekoliko dana, a to je da te volim i da mi jako nedostaješ. Svejedno, svjesna sam da sam te vjerojatno izgubila.Još jednom ti želim reći da mi je žao zbog svega. Ne želim da patiš zbog mojih sranja. P.
Ne znam kako sam skupila hrabrosti, ali uzela sam papir, ušla u njegov ured, stavila papir pred njega, okrenula se i izašla van. Do kraja dana nisam nijednom pogledala u njegovom smjeru. Znala sam da je možda sve gotovo, ali po prvi put nakon dosta vremena, osjećala sam nekakvo olakšanje.
Prethodne kolumne Petre L. pročitajte ovdje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati