Njegova strana priče: Da sam ja žena
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Siniša Uštulica, Ilustracija Index
KADA se na jutro Nove godine probudiš s luđačkom inspiracijom, znaš da nešto ne štima. Prvo, zato što je praznik i nitko normalan ne bi trebao raditi taj dan. Mozak including. Drugo, baš zato što je noć prije bio doček, odmah moraš posumnjati u kvalitetu iste, kao i u tekst kad ga završiš. Inspiracija 1.1., netko tu nekog jebe. A to nisam ja. Nijedan od to dvoje, nažalost.
"Deane, više si ti učinio za žensku emancipaciju, da nam dođe u glavu koliko vrijedimo, nego sve one feministkinje skupa. Hvala što podsjećaš na to!" – kaže jedan komentar na mom Facebooku i isti mi izmami osmijeh na lice, ali me istovremeno i zabrine. Jesam li ja zapravo feministikinj?! Muška, dakle, verzija feministkinja, ali bez a, naravno. Ne, zaista, jesam li ja zapravo feministkinja?! Volim li žene ipak malo previše? Više nego što one vole mene. Više nego što one vole same sebe. Jesam li ja zapravo lezbijka?! Tim bitnije, jesam li ja žena?! Slušaj pozorno, Beyonce.
Da sam ja žena, naravno bila bih pravi komad. To uopće nije upitno. Komadina, točnije. Od metar i 88, velikog dlana, jačeg bicepsa, nešto slabijeg tricepsa. Sve bi mi moje koke govorile kako sam divna. "Draga, ovo ti fakat stoji presavršeno." Da, slušala bih i govorila pre, jer niti jedan superlativ nije super, ako u sebi nema pre. Če-če. Da sam ja žena, samo bih se smijala i govorila im: "Hvala, draga". Jer to je ono što žene danas jedna drugoj govore. I onda kada to ne misle. I onda kada ih baš boli kurac za onu drugu. I ona kada ne misle ništa lijepo o onoj drugoj. I onda kada misle da je ona druga bezlična kuja koja misli da je najjebenija treba u društvu, a zapravo je stara fukara s tatinom kreditnom karticom. I onda kada misle gle kaj je ova navukla na sebe, ja to ni mrtva ne bih obukla, a kamoli prošetala špicom i još čekala na hladnoći tamo satima da me Goran primijeti i slika pa da kasnije mogu ići lajkati i veličati svoju možebitnu slavu. I onda kada joj ona kaže da je on sigurno voli, a zapravo misli, kako si glupa, sigurno jebe okolo, a tebi se javi kada nema kome. I onda kada... Joj, daj kaj briješ. Presavršena si. Hvala ti, draga. Fakat.
Da sam ja žena, zajebavala bih se pošteno. Još bolje, zajebavala bih pošteno. Ne, i poštene. Više one samoprozvane. Muškarce. Ne, ne muškarce. Frajerčiće. Pune sebe. Samodopadne. Ulickane. Trbušne. "Šta bih ti radio" likove. Izbila bi im zadnju kunu iz novčanika. Do te mjere da bi im se starci zapitali: "Nema li možda mali curu kad traži toliki džeparac?" Do te mjere da bi molili šefove da im daju da rade prekovremene i noćne svaki vikend, ne bi li udovoljili mojim prohtjevima. Ličim li ti ja na nekoga tko ljetuje u Crikvi? Na nekog tko jede salatu i kupuje gdje piše popust? Ličim li ti ja na nekoga tko se vozi u autu na kredit? Gotovina, dragi. Utjehe nema u ratama. Da sam ja žena, digla bih sidro i rukama veslala pa i puhala u jedra ako treba, samo da pobjegnem od takvih. Samouvjerenih. Samo sebi dovoljnih. Ma koga ja zajebavam. Naredila bih da odlazimo ranom zorom. Posadi. Jahte koju on je kupio. Meni, naravno. Budi muško, udovolji ženi. Da sam ja žena, bila bih možebitna kuja. Prema takvima. Bitna svakako. Sebi. Baš kao što je to i on.
Da sam ja žena, provodila bih dane u najboljim salonima, gdje idu sve najpoznatije iz časopisa o najpoznatijima, gdje onda pričaju s drugim poznatima koji su isto naj. Duh! Pa naravno da znam da je ovaj nju izbacio iz stana. Pa on ti već neko vrijeme izlazi s najboljom prijateljicom od najbolje prijateljice ove druge prijateljice koju ja isto znam. Ali, nismo najbolje. Mislim nismo ni prijateljice. Jedino ju znam ovak' s kave. Mislim iz priče na kavi. Ali, to ti je totalno istina. Oni ti više nisu zajedno. Da sam ja žena, malo bih više voljela sebe nego druge. Do te mjere da bi mi bilo važno jedino ono što doista i jest važno. Meni. I za mene. Do te mjere da bih salone posjećivala isključivo iz razloga koja im je i namjena. Do te mjere, da bih časopise u kojima piše tko je koga, i kako, te na koji način, propustila. I prepustila tamo gdje i pripadaju. Reciklaži. Do te mjere da bih se s kave vraćala... Nikada, jer na iste ne bih odlazila. Ne zbog tebe, ne zbog nje, nego zbog svih onih o kojima slušam, a koji nisu ni ona, ni ti, ni ja. Samim time, nebitni. A ja bih sebi ipak bila bitna. Puno bitnija nego što mnoge sebi jesu. I dok pričaju o nekome drugome, ne shvaćaju da jedino što bi trebale jest pričati o sebi. Jer kad bi svaka žena bila sebi bitna kao što im jesu neke druge, kava bi bila tako dosadno mjesto. Nebitno. Za one bitne.
Da sam ja žena, rekla bih jebi se. Tebi, njima i svemu što me čini nesretnom. Kolegici s posla koja je u kurcu od jutra do kraja radnog vremena, svaki radni dan, čak i kad nije u PMS-u. Rekla bi jebi se frendici s faksa koja me uvijek žica savjet, koji nikada ne posluša, a kada meni nešto treba, trenutno ima neke obaveze. Rekla bi jebi se, liku kojem treba nekoliko sati da mi odgovori na poruku, a kada je sa mnom stalno ima mobitel u ruci. Jebi se, liče, koji si uvijek pun finih, slatkorječivih rečenica, koje kao da znaš napamet. Znam da iste koristiš višestruko, s drugim jadnicama. Ali, to ti ne prolazi. Ne danas. Ne kod mene. Ja nisam jedna od njih. Jebite se raznorazni časopisi u kojima plaću veću od urednika ima retoucher. I onda si isti daju za pravo govoriti što jesti, a da se ne vidi, kako izgledati, a da se ne primijeti, kada prdnuti, a da se ne osjeti. Ne smiješ. Mogu. Ali, ne smiješ. Baš zato i moram. Jebite se svi ljubavni savjeti žena koje pišu o muškarcima i što on misli kada kaže da misli da je rekao. Jebite se, jer upravo zbog vas mi žene očekujemo princa, a dobijemo budalu. Budalu koja i nije toliko loša, budalu koja je iskrena, nesavršena i koja nas voli više nego što ijedan princ ikad hoće. Ali, zbog vas žena koje ste po struci muškarci, mi uvijek očekujemo nešto nemoguće, nešto što ne postoji, nešto što ste izmislile. I onda nam ta budala sjedne kao šamar. A trebalo bi biti obrnuto. Trebalo bi nam biti lijepo. I treba nam biti lijepo. Zato kažem vama ženama samoprozvanim muškarcima, ne trebate mi. Kažem, jedna je Njegova strana priče. Sve ostalo su samo priče.
Da sam ja žena, skinula bih puder s lica, jer možda se poznajemo. Jer bih znala da šminka radi čuda. Na čudan način. Kao što je i čudan izraz lica frajera ujutro kada te prvi put ugleda nakon što je sa tebe skidao satima. Šminku, ne odjeću. Jer bih znala da frajeri vole prirodne djevojke. Znala bih da im nije bitno imam li savršenu šminku, dok god je ono ispod nje savršeno. Njemu. Ma koliko nesavršena bila. Znala bih da mu nisam ništa bolja kada se pojavim u vrućim hlačicama ili u širokoj pidžami. Znala bih da seksi nije nešto što odjeneš na sebe. I znala bih da on to zna. Postojane frizure ili s prljavom kosom zavezanom u rep. Definiranog trbuha ili mlohavog, jer nisam pazila što jedem za blagdane. Da sam ja žena, molila bih, volila, ali bome i jela. Obilno. Sve ono što želim. Sad. U ovom trenutku. Bez obzira što je moj trener napisao da ne smijem. Bez obzira što mi se neće vidjeti žile na trbuhu do ljeta. Bez obzira što ću odustati od jedine odluke nove godine, koja je tek počela. Zbog koje ću morati pojačati treninge ovaj tjedan. Neću. Jebi se, posni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Da sam ja žena, ne bih si dozvolila suze. Ne sada. Ne danas. Nikada. Ne zbog nekog tko ih ne zaslužuje. Ne zbog nekog tko nudi najljepšu priču za laku noć i onda tu istu priču priča drugoj prije spavanja. Ne zbog nekog tko mi nudi pune ruke skupih darova. Ne želim biti sponzoruša. Želim nešto što će trajati, a ne nešto čime ćemo se zabavljati. Oboje. Ja poklonima, on sa mnom. Igračke brzo dosade: kad imaš jednu, želiš još jednu. Nove dolaze na tržište, a stare se bacaju. Da sam žena, bila bih žena, a ne igračka. Ne treba mi to. Ne bih si to dozvolila. Tim bitnije, ne bih si takvog nekog dozvolila. Da sam ja žena, zajebavala bih takve pošteno. Rekla jebi se i otišla daleko. Skinula puder s lica i provela se nepobitno. Bilo bi mi savršeno. Toliko jednostavno. Fakat, presavršeno. Hvala ti, draga.
Da sam ja žena...
Ali, ti si samo muškarac. Ti to ne možeš razumjeti.
Pssst! Ostale Deanove kolumne pročitajte ovdje!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati