Foto: Getty Images / Guliver image 

TURSKA je uspješno arhivirana, reprezentativci i izbornik Čačić postavljeni su na prigodne pijedestale, a čeka se još samo trijumf protiv "ispodprosječne" Češke (18 sati) da novinari prestanu sramežljivo pljuckati kako je Hrvatska jedan od najvećih kandidata za naslov prvaka Starog kontinenta i to svečano objave na naslovnicama svih dnevnih listova.

Prvaci u samozavaravanju, to je najprecizniji opis hrvatske nogometne stvarnosti, jer i oni koji su do jučer tvrdili kako se bez kemije, atmosfere ili Lovrena na Euru ne može napraviti ništa, sada minimalno slavlje protiv 18. reprezentacije svijeta, koja je usput rečeno kao trećeplasirana iz svoje kvalifikacijske grupe prošla dalje, predstavljaju kao čudesan doseg i jednu od najvećih pobjeda u povijesti, dok je Čačić preko noći postao karizmatik.

Hrvati - prvaci senzacionalizma

Talijani su uništili Belgiju, drugu reprezentaciju svijeta, a da nitko nije ni spomenuo naslov prvaka. Mađari su s 2:0 uvjerljivo svladali Austriju, desetu ekipu globusa, a da nijedna tamošnja novina nije istaknula kako se "Laka konjica" nakon pola stoljeća vraća na velika vrata. Iako nam nikada ništa dobrog nije donio, senzacionalizam i dalje poput stočne hrane tako vješto hrani hrvatski puk.

Naravno, nije uopće upitno da Hrvatska ima sjajan kadar i jednu od najboljih veznih linija na prvenstvu, međutim da igraju samo imena, Belgijanci bi doslovce pregazili Azzurre, a ovako nisu praktički stvorili ozbiljniju priliku pred golom Buffona. Nije nevažna ni uloga trenera, gdje na primjeru Wilmotsa možemo vidjeti kako je lako upropastiti najtalentiraniju generaciju u povijesti jedne zemlje.

Neuigranost najveća boljka većina reprezentacija

Čačić je, na stranu što na spomen njegova imena dobar broj ljudi instinktivno pobjesni, za sada odradio solidan posao. Reprezentaciju je pripremao vjerojatno u najgoroj atmosferi u kojoj se ikada dočekivalo jedno veliko natjecanje, konačni popis bio je relativno vjerodostojan, početna jedanaestorka više-manje očekivanja, dok nijedna greška koju je napravio za vrijeme dvoboja s Turskom, što je u trenerskom poslu gotovo neizbježno, nije direktno utjecala na konačni rezultat.

Ono što će Hrvatskoj najviše nedostajati, a s istim problemom susreće se većina reprezentacija, jest uigranost. Nemoguće je u desetak utakmica kroz dvije godine i u svega petnaestak dana intenzivnih priprema stvoriti "stroj" koji će mljeti sve pred sobom, posebice ukoliko nemate sreće da vam igrači dijele klupski dres. Prisjetite se koja je reprezentacija s obzirom na kvalitetu protivnika ostavila najbolji dojam u prvom krugu.

Talijani favoriti Eura: Svi igraju bunker, a oni to rade najbolje

Znate li da su uz Nijemce i Španjolce, jedino Azzurri u početnoj jedanaestorki imali četiri igrača iz istog kluba, Buffona i cijelu posljednju obrambenu liniju Juventusa - Barzaglija, Chiellinija i Bonuccija. Nije ni čudo što im Belgijanci nisu uspjeli zabiti gol, kada ova četiri nogometaša imaju više od nekoliko stotina zajedničkih utakmica u nogama.

Možda ste primijetili kako se Njemačka mučila u prvom susretu protiv Ukrajine, isti onaj Elf koji je prije dvije godine na najbrutalniji način ponizio Brazil. Tada su u udarnoj momčadi igrala čak sedmorica igrača Bayerna - Neuer, Boateng, Lahm, Scweinsteiger, Kroos, Mueller i Goetze. S opadanjem broja igrača iz istog kluba, opala je i kombinatorna moć Nijemaca, ali i uigranost u defenzivi. Identičan je primjer Furije koja se 2012. okitila naslov prvaka Europe sa šest igrača Barcelone.

Najteže je protiv malih, jer oni i nemaju drugih aduta osim uigranosti

Nedavno mi je jedan prijatelj rekao kako su po njemu Talijani prvi favoriti za naslov. Zašto? Zato što na ovom Euru svi igraju bunker, to lajtmotiv turnira, a Talijani to oduvijek rade najbolje od svih, pogotovo kada im obranu drže trojica iskusnih braniča koji se poznaju u dušu, a na golu je klasni veteran, koji će napraviti baš sve da u stilu završi reprezentativnu karijeru.

Odgovor na pitanje koliko zaista može Hrvatska dobit ćemo tek nakon što vidimo do koje je mjere Čačić uspio uigrati momčad i do koje su se mjere uspjeli uigrati protivnici. Kao što ste imali priliku vidjeti, najteže je bilo igrati protiv nominalno malih momčadi koji su, u izostanku zvijezda koje jednim potezom rješavaju utakmice, sve karte bacili na uigravanje jedanaestorke. Albanija, Rumunjska, Island i Češka na stotinu su muka stavile su velikane, a isto u petak čeka i Hrvatsku.