Foto: Arhiva

"PRVU utakmicu sam namjestio 1973. godine. Bio je to meč Tikveš - Makedonija Đorče Petrov, u kojemu je Makedoniji trebala pobjeda da ostane u ligi. Ona je to, zahvaljujući meni, i učinila, što je bilo veliko iznenađenje u to vrijeme. Za uslugu sam dobio 400 tisuća tadašnjih dinara", prisjeća se u razgovoru za srpski Alo Velibor Džarovski.

Lice koje ne treba posebno predstavljati. Ako ima istine u barem 30 posto onoga što balkanski kralj namještaljki propagira, možemo reći da je iza njega uistinu velika "karijera".

Džarovski kaže da se nije bojao ni druga Tita.

"Ma jok. Takve stvari su bile jače od mene. Miljan Miljanić i Šajber su me proglasili za najveće zlo u jugoslavenskom nogometu. Njih dvojica su me teretili za 21 utakmicu, od ukupno 22 koliko sam do tog trenutka namjestio. Ali nisu mi mogli ništa, jer nije bilo dokaza."

Objasnio je Džarovski kako se uspješno obavlja posao;

"Do detalja sam razradio sistem. Pratio sam igrače koji vole kockati, jer gdje je kocka, tu je i dug. Obično sam surađivao s bekovima, stoperom i golmanom. Dovoljna je bila samo jedna njihova greška da se završi posao."

Na upit je li namještao utakmice u dogovoru s trenerom i rukovodstvom klubova odgovorio je: "Treba razlikovati namještene ili dogovorene utakmice od lažiranih. U ovoj prvoj varijanti sudjeluju skoro svi, pa nekad i političari, a u ovoj drugoj samo određeni broj ljudi. Ja sam više volio ovo drugo, jer je manje očito. U mućkama sudjeluje manji broj ljudi i mala je mogućnost da to publika osjeti. Tu spada i suradnja sa sucima."

Džarovski je svoj novi iskaz u srpskim medijima dao povodom posjete Michela Platinija, koji je srpskom predsjedniku Borisu Tadiću prema nekim navodima uručio i dokaze o egzistiranju mafije u srpskom nogometu.

"A gdje nema namještaljki", upitao je novinara i dodao da trenutno ne sudjeluje u namještanju utakmica u Srbiji, što ne znači da opet neće.

Ne boji se ni Michela Platinija.

"Zašto bih se bojao? Pa i on je namjestio izbore na kojima je izabran za predsjednika Uefe. Jasno je kao dan da je kupovao glasove. No, ne vjerujem da je kupio glas srpskog saveza. Tomislav Karadžić (predsjednik, op.a) bi mu sigurno opalio šamarčinu da je probao kupiti FSS-a, što se ne može reći za predsjednika makedonskog saveza. Haralampije Hadžiristevski bi prodao glas i za tisuću eura."

Džarovski smatra da je predsjednik FSS-a čist pred zakonom. "Ima u Srbiji mnogo prljavijih ljudi, ali ne želim im praviti problem. Neka istraga kaže svoje."

Iako su ga zvali Zvezdinim čovjekom, Džarovski to opovrgava. Biranim riječima priča i o vodstvu Obilića, koji je 1998. godine uzeo naslov prvaka uz mnogo kontroverzi, a prema nekima, i mnogo pritisaka...

"Željko je bio moj veliki prijatelj, a danas je to i Ceca. Tvrdim da je ona nevina, baš kao što su i Dragan Džajić i Vladimir Cvetković. Oni su žrtve loše politike u Srbiji. Kad god žele skrenuti priču s ekonomskih i gospodarskih tema, u prvi plan se stave Ceca, Džaja i Cvele. Strašno!"