Hrvatska košarka živi i umire od šuta
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Hina
NAKON što su u prvom polufinalu kvalifikacijskog turnira u Torinu, u jednoj posve ludoj i neobičnoj utakmici svladali Grčku sa 66:61, hrvatski su košarkaši izborili plasman u finale kvalifikacijskog turnira u Torinu za mjesto na Olimpijskim igrama, a posljednja prepreka za vizu za Rio bit će nikad jača reprezentacija Italije.
Hrvatska je protiv Grčke odigrala ludu utakmicu u kojoj su igrači Ace Petrovića na samom startu furioznom igrom i na krilima fantastičnog šuta iz minute u minutu podizali prednost. Kruno Simon, Bojan Bogdanović i Dario Šarić u početnim su minutama pogađali odakle su god htjeli i razlika se samo penjala. Kao primjer, Hrvatska je nakon četiri minute igre zabila 20 poena, a nakon 12 čak 37, kad je imala i najveću razliku na susretu od 24 poena prednosti.
Na stranu to što je ova Grčka najgora Grčka još od 1987., Hrvatska igra u prvih 12 minuta bila je impresivna
S druge strane Grci lišeni pomoći ključnih igrača protekle dekade Spanoulisa, Zisisa, Printezisa i Sloukasa, igrača koji su sve ove godine bili nositelji grčke košarke, u prvih četvrtinu i pol nisu se mogli sastati sa suvislim i smislenim napadom. Hrvatski napad kažnjavao je svako kašnjenje na šut iz vana, a obrana je bila granitna. Svi pokušaji Grka svodili su se na soliranje talentiranog, atletski moćnog, ali košarkaški nedefiniranog NBA superstara Giannisa Antetokounmpa te bezbrojne pokušaje šuta za tri poena. U fazi napada posebno je očajan bio inače jako dobar igrač PAO-a Nick Calathes, koji je jučer odigrao valjda jednu od svojih najslabijih partija u dresu nacionalne momčadi.
U 12. minuti na semaforu je stajalo nestvarnih 37:13 i malo je tko u tom trenutku vjerovao da ćemo do kraja susreta gledati dramu nam dramama, no kad su u pitanju hrvatski košarkaši, i taj scenarij bio je i više nego moguć.
Klasična priča hrvatske košarke: Živimo i umiremo od šuta
Godinama hrvatska košarkaška reprezentacija živi od šuta i kad šut ide, onda nema protivnika na svijetu (osim naravno Amerikanaca) kojeg ovi igrači nisu sposobni iznerediti, međutim, problem nastaje onog trenutka kad šut stane i kad je momčad prisiljena igrati pet na pet na postavljenu obranu.
Nevjerojatno je da ova reprezentacija Hrvatske, čiji igrači uz neke sitne korekcije manje-više godina igraju zajedno iz turnira u turnir, neovisno tko je izbornik, vječno dokazuju da kad im šut stane da ostaju potpuno izgubljeni u vremenu i prostoru. Nedopustivo je da jedna ozbiljna momčad, a Hrvatska to sigurno je, ako ništa, onda zbog tradicije i super kvalitetnog igračkog kadra, već godinama nema uigranih nekoliko akcija u fazi napada, koji naravno ne moraju dovesti nužno do koša, ali barem do situacije za izrađen šut, s perimetra ili reketa. Pobjedi nad Grčkom ne treba se gledati u zube, no zabrinjavajuća je činjenica da ova reprezentacija već jako dugo živi i umire od vanjskog šuta i da puno toga ni jučer nije bilo dobro. Možda dovoljno za najgoru Grčku u posljednjih desetljeće dva, no sigurno ne dovoljno dobro da bi se pobijedio jaki domaćin s moćnim kadrom na parketu, majstorom na klupi i domaćinskim suđenjem, kojeg sigurno možemo očekivati.
Kad krene voda u uši, sve stane i traži se Bogdanović
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ono što također nije dobro, to je da nemamo istinskog vođu na parketu. Naravno, Bojan Bogdanović, koji je sve tri utakmice u Torinu odigrao fantastično, doslovce je prisiljen uzimati svaku loptu kad se rezultat lomi i za njegov učinak, posebice kad je zdrav i raspoložen, plašiti se ne moramo, no brine letargija i strah kod ostatka momčadi. Kruno Simon je protiv Grčke odigrao jednu od svojih klasičnih partija u dresu reprezentacije. Kad šut ide, kad je momčad u pozitivnom tonusu, onda je Kruno najbolji igrač na parketu. Šut, ulazi, asistencije, sve prolazi. Međutim, kad se igra raspadne, kad momčad upadne u ''crnu rupu'', što je inače već desetljećima trademark ove reprezentacije, onda Simon praktički popuno nestane s terena.
Šarićeva volja i želja su za svaku pohvalu, no jedna stvar brine - gdje je u posljednje dvije godine izgubio kreativnost?
Dario Šarić, koji je iza Bogdanovića nominalno drugo ime ove momčadi, na svakoj partiji u obrani će dati sve što može. Šarićev voljni moment nikad i nije bio sporan, a protiv Grčke je u trenucima kad se lomila utakmica pogodio i nekoliko izuzetno teških šuteva. Međutim, ono što brine, činjenica je da Dario već neko vrijeme stagnira u fazi kreacije. Od igrača koji je do nedavno bio predodređen da bude naš Kukoč, dakle igrač koji jednako kvalitetno može odraditi svih pet pozicija u momčadi i lider koji će iz ničega stvarati nešto, Šarić se u fazi napada jako muči. Protok lopte mu je spor, nesiguran, a u nedostatku ideje, nerijetko se bez ikakvog košarkaškog racija, na silu zabija u protivnički obrambeni zid pod obručem, što u konačnici donosi velik broj izgubljenih lopti. Ako mislimo nešto napraviti u budućnosti i biti ponovno konkurentni svjetskom vrhu, taj gorući problem pod hitno se mora rješiti. Bez pravog Šarića, ova reprezentacije nema šanse.
Aco ponavlja Repešine greške i marginalizira Hezonju
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ako i prihvatimo da su pripreme za Torino bile kratke, a da cijeli ovaj cirkus pod kodnim imenom ''Hrvatska traži izbornika pet do 12'' nije donio ništa dobroga reprezentaciji, štoviše,samo se nastavila praksa neshvatljivog improviziranja gdje ceh hohštapleraja HKS-a plaća isključivo A reprezentacija, neshvatljivo je da se potencijal i talent Marija Hezonje u potpunosti marginalizira. Kad je igrač Orlando Magica prije dvije godine na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj kod Jasmina Repeše dobio svoje prve minute na velikoj sceni, bilo je jasno da na taj turnir temperamentni Dubrovčanin treba gledati isključivo kao na neku vrstu ''maturalnog putovanja'' gdje će učiti i stjecati za budućnost neophodno iskustvo.
Kako stvoriti vođu momčadi, ako mu ne dozvoljavaš da igra?
U međuvremenu su prošle dvije godine, Hezonja je dobio status NBA igrača s korektnim učinkom, no u reprezentaciji ništa se promijenilo nije. Kad je kao ''vatrogasno rješenje'' smiješnog HKS-a i još smješnijeg Stručnog savjeta Aco dobio u ruke reprezentaciju, Aco je obećao da će u sve ovlasti vođe dati Šariću, a da će Hezonja dobiti priliku da bude jedan od nositelja momčadi. Nažalost, to se nije dogodilo. Hezonja je protiv Grčke minute skupljao na kapaljku, a njegova agresija, pozitivan bezobrazluk, pa na koncu i ona ukradena lopta i strašno zakucavanje, bili su posljednji čavao u lijes ambicijama Grka da mogu do senzacionalne pobjede. Šteta, jer ako će Hezonja izlaziti iz igre svaki put kad promaši otvorenu tricu, koju na koncu i ne mora pogoditi, posebice nezagrijan, onda je jasno da Aco, barem u napadu zaista nema viziju što i kako kad šut stane, a protivnik se stisne u obrani kao Grčka jučer sredinom utakmice.
Ako Aci netko ne kaže da nije Greg Popovich, a da Hrvatska nema renome Spursa, njegove bi tehničke mogli skupo platiti
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Što se tiče Ace, obranu je postavio jako dobro, taktički je to izgledalo odlično i bilo je krasno gledati koprcanje u nemoći Antetokounmpa i Bourousisa, posebice u prvom dijelu. No što vrijedi, kada Aco nije u stanju dokučiti što napraviti kad momčad upadne u zamku napadačke stihije i kreativne blokade. Također, tko makar i površno prati košarku poznaje karakter starijeg brata Petrovića – agresivan, prgav, uvijek na rubu tehničke. Vjerovat ćemo mu da pritisak na suce radi u dobroj namjeri, no tehnička koju je dobio protiv Grčke bila je na plus 20 za nas i upravo nakon toga, Grci su krenuli igrati i topiti minus. Zašto provocirati i tražiti kavgu kad imaš ogromnu prednost, to je valjda samo Aci jasno, a nejasno je i zašto je Petrović u dramatičnoj završnici cijelu posljednju minutu utakmice proveo valjda metar u parketu dok je utakmica trajala. Suci su mu mogli, štoviše, trebali su mu opaliti još jednu tehničku, što nas je moglo koštati pobjede. Stara je fora da iskusni lisac na klupi zna provocirati tehničku da bi mu suci u kasnijoj fazi igre ponekad i progledali kroz prste, no Aco mora shvatiti, da niti Hrvatska nema onaj ugled kakav je imala prije dva desetljeća, a da on nije Greg Popovich, koji takve stvari radi s jasnim ciljem.
Što je pozitivno iz pobjede protiv Grčke: Muda, karakter i Darko Planinić
Ipak, neke stvari koje smo vidjeli protiv Grčke bile su jako dobre. U prvom redu karakter momčadi. Nakon što su se Grci vratili iz ponora i poveli, malo tko je vjerovao da se nećemo, po tko zna koji put raspasti, barem su takvi scenariji obilježili povijest hrvatske košarke još od sedmog lipnja 1993., no začudo, to se jučer nije dogodilo. Dapače, nakon što su Grci prešli u prednost, dojma smo da je Hrvatska tek tada odigrala najzrelije. Bogdanović i Šarić su preuzeli odgovornost u napadu, a obrana je postala beton. Takvu Hrvatsku, onu s mudima, nismo davno gledali i to je ono što veseli.
Druga stvar što nas raduje je ''izum'' Darka Planinića. 211 cm visoki centar Baskonije protiv Grčke je odigrao poput pravog rutinera. Čak i košarkaškom laiku jasno je da je Miro Bilan u fazi obrane igrač manje i da je Aco nužno trebao izmisliti toranj pod obručem koji će zaustaviti Bourousisa, inače klupskog kolegu. Dok je Bilan bio u igri, Bourousis je početkom treće četvrtine trpao odakle je stigao, ulaskom Planinića slavni centar se više nije mogao sastati s košem, a kad sjajnoj obrambenoj roli pridodamo i neke ključne koševe, Planinić je bio jedan od tri junaka velike pobjede.
Hoće li to sve biti dovoljno protiv ambicioznih Talijana, predvođenim fantastičnim Danilom Gallinarijem i uz Obradovića najboljim europskim trenerom proteklog desetljeća Ettoreom Messinom, teško je procijeniti. Igrački, Talijani koliko god bili dobri i jaki, igrački vjerojatno nisu ništa bolji od nas, no tisuću puta smo se uvjerili, a nažalost nerijetko i na svojoj koži, da skup vrhunskih igrača ne znači nužno i vrhunsku reprezentaciju. Talijani su večeras lagani favoriti, ako ništa onda i zbog domaćinskog suđenja na koje Aco mora biti spreman, no sport na sreću nije matematika i bilo koja egzaktna znanost. Ne pobjeđuju uvijek nominalno bolji i skuplji. Ako Aco uspije pronaći kemiju i igru iz prve i posljednje četvrtine protiv Grčke, Rio je jako blizu.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati