Hrvatska reprezentacija

Hrvatski nogomet: Javna stvar ili HNS-ova prćija?

Piše: G.I., Toni Gabrić/H-Alter
subota, 15.3.2014. 18:20
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Hina

JE LI hrvatski nogomet privatna ili javna stvar? Tim su se pitanjem pozabavile kolege s portala H-Alter, uz čije dopuštenje objavljujemo sljedeći tekst. 

Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.

Hrvatski nogomet: HNS-ova prćija? (1. dio)

Čija je hrvatski nogomet stvar: privatna ili javna? Prema ocjeni vodstva Hrvatskog nogometnog saveza, radi se o njihovim privatnim poslovima. Dakako, samo kada im tako odgovara, a odgovara im uglavnom onda kada je lova u pitanju. Povjerenica za informiranje Anamarija Musa pokvarit će im raspoloženje.

Kada se, pak, radi o mobilizaciji nogometnih konzumenata i njihovu utjerivanju na tribine i pred televizijske ekrane - i oni vole isticati kako nema dvojbe da se radi o prvorazrednom nacionalnom interesu. Navijači su tu važni zbog proizvodnje odgovarajućih količina politički korektne ili nekorektne buke koja bi navodno mogla pomoći tzv. Vatrenima da podignu količinu adrenalina, podmažu linije napad-obrana, prikriju sve nedostatke i zbune protivnike. Navijači su tu još važniji zbog svega ostaloga što ide uz profesionalni nogomet: prodaje ulaznica, boljih sponzorskih ugovora, povoljnijih televizijskih aranžmana, popijenog piva, riječju, zbog love koja se tu vrti.

Ali kada se postavi pitanje love, nogomet naglo prestaje biti javna stvar i postaje - privatna. Pred sam Badnjak, 23. prosinca 2013. godine. HNS-ov predsjednik Davor Šuker i vlasnik Agrokora Ivica Todorić potpisali su sponzorski ugovor, na osnovu kojega će, navodno, hrvatska repka dobiti značajnu financijsku injekciju, koja će joj pomoći u pripremama za Svjetsko prvenstvo. HTV-ov novinar koji nas je o tome izvijestio u sportskom prilogu Dnevnika, slavodobitno je poentirao da je "ugovor, naravno poslovna tajna", i točka, demonstriravši urbi et orbi svoj novinarski senzibilitet. Zašto bi uopće ugovor između Todorića i Šukera bio poslovna tajna "i točka"? O kojem se iznosu radi, kako će ti novci biti potrošeni, kakve su obaveze HNS-a, kakvu će Todorić od svega toga imati korist, kakvu Šuker, kakvu Mandžukić i Modrić, a kakvu svekolika hrvatska javnost?

H-Alter se "napravio lud" i zatražio je od Šukerove "momčadi" koja zasjeda u Vukovarskoj uvid u taj dokument, pozivajući se pritom na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Odgovor je uslijedio sredinom siječnja i glasio je da Hrvatski nogometni savez, kao privatna organizacija, ne smatra sebe obveznikom prava na pristup informacijama. "Uzevši u obzir da HNS nije 'tijelo javne vlasti', nismo Vam u obvezi dostaviti Premda stav Povjerenice za informiranje neće utjecati na rezultat hrvatske ("muške seniorske") reprezentacije u Brazilu - on je za hrvatski nogomet izuzetno važan, jer ga smješta u društveni kontekst objašnjavajući njegovim mandarinima i budžama okvir HNS-ovih javnih obaveza zatražene podatke koji među ostalim čine i poslovnu tajnu", stajalo je u kratkom pismu koje je potpisao HNS-ov glasnogovornik Tomislav Pacek.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Dakle, frigajte se, novinari, nogometni vlastodršci smatraju se privatnicima. Nije bitno što u Statutu HNS-a, koji je registriran kao jedna od pedesetak tisuća udruga u Hrvatskoj, piše, vjerovali ili ne, da je HNS "jedini nacionalni športski savez koji potiče, promiče i skrbi o hrvatskom nogometnom športu, skrbi o nacionalnim nogometnim ekipama te ga predstavlja u međunarodnim odnosima", i to na području "nogometa, malog nogometa i nogometa na pijesku". Kako bi bilo moguće da nadležne državne službe dopuste nekoj od tisuća udruga da se registrira kao jedina u obavljanju neke djelatnosti, ako to ne bi značilo da je upravo njoj, dakle u ovom slučaju HNS-u, povjerena neka javna ovlast? Što bi trebao napraviti, recimo, Transparency International Hrvatske, da od države ishodi status jedine organizacije koja se bavi problematikom korupcije?

Kada se radi o javnosti vlastitog poslovanja, nogometnim poglavarima nije bitno što različita državna tijela, od Sabora do Vijeća za elektroničke medije, ističu baš hrvatski nogomet kao najvažniju, nimalo sporednu stvar na svijetu. Tako je, recimo, Sabor 7. srpnja 2005. godine donio "Deklaraciju o hrvatsko-mađarskoj kandidaturi za organizaciju Europskog nogometnog prvenstva UEFA EURO 2012." kojom je dao "podršku zajedničkom nastojanju da se Hrvatski nogometni savez i Mađarski nogometni savez zajednički kandidiraju za stjecanje prava organiziranja završnice UEFA EURO 2012". Podršku, Sabor je obrazložio "značajnom ulogom" sporta "u Kada se radi o javnosti vlastitog poslovanja, nogometnim poglavarima nije bitno što različita državna tijela, od Sabora do Vijeća za elektroničke medije, ističu baš hrvatski nogomet kao najvažniju, nimalo sporednu stvar na svijetuodgoju mladeži, u formiranju njihove osobnosti, kao i u jačanju kohezije među pojedinim članovima i skupinama društva", te tvrdnjom da organiziranje UEFA-turnira "za zemlju domaćina donosi prestiž, razvoj infrastruk­ture te gospodarski i socijalni napredak".

Vijeće za elektroničke medije sastavilo je 2008. godine poseban "Popis značajnih  događanja" kojim je utvrdilo "događaje značajne za javnost Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije ili države potpisnice međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku". U njemu su, kao događaji značajni za javnost, navedeni "finala Svjetskog i Europskog nogometnog prvenstva, sve utakmice u kojima sudjeluje hrvatska nogometna reprezentacija, kao i utakmice kojima ti događaji počinju", te "sve utakmice hrvatske (seniorske muške) nogometne reprezentacije, kod kuće i u gostima", dakle redom događaje koje organizira isključivo HNS. Svejedno, u HNS-u smatraju da je njihova udruga - privatna organizacija!

Na stranu to što u VEM-u drže da su muške seniorske noge javno značajna, a ženske javno beznačajna stvar: stigao je još jedan odgovor od povijesne važnosti za hrvatski nogomet. Napisala ga je Anamarija Musa, odnedavno povjerenica za informiranje, što je relativno novo, neovisno državno tijelo za zaštitu prava na pristup informacijama.

Po njezinu mišljenju, iz Zakona o sportu nedvojbeno proizlazi da je HNS tijelo s javnim ovlastima. To proizlazi iz niza članaka Zakona o sportu, koji sport definira kao djelatnost od posebnog interesa za Republiku, pri čemu sustav natjecanja u pojedinim sportovima uređuju nacionalni sportski savezi. Oni također potiču i promoviraju sport, i to u skladu s Nacionalnim programom sporta, organiziraju Navijači su tu važni zbog proizvodnje odgovarajućih količina politički korektne ili nekorektne buke koja bi navodno mogla pomoći tzv. Vatrenima da podignu količinu adrenalina, podmažu linije napad-obrana, prikriju sve nedostatke i zbune protivnike nacionalna sportska prvenstva, brinu o nacionalnim sportskim ekipama, uređuju uvjete koje sportski klubovi moraju zadovoljiti da bi stekli profesionalni status itd. Ukratko, budući da su na HNS i druge sportske saveze prenesene javne ovlasti, Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se i na njih, i obavezna su javnosti pružati informacije iz područja svojega rada, zaključuje povjerenica za informiranje.

Premda njezin odgovor neće utjecati na rezultat hrvatske ("muške seniorske") reprezentacije u Brazilu - on je za hrvatski nogomet izuzetno važan, jer ga smješta u društveni kontekst objašnjavajući njegovim mandarinima i budžama okvir HNS-ovih javnih obaveza. A to je važan doprinos političkoj kulturi u ovoj turbonogometnoj zemlji, čijem porastu ovlašteni organizatori i akteri najvažnije (sporedne) stvari na svijetu u pravilu stoje na braniku.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije