I kad gube i kad tuku uvijek vjerni svom Hajduku
Foto: Torcida 1950
SPEKTAKULARNE proslave Hajdukovog 100. rođendana održane sinoć u čitavoj Dalmaciji još su jednom potvrdile privrženost jedne čitave regije sa svojim ponosom. Odanost i privrženost kakvu navijači Hajduka gaje prema svom klubu vjerojatno ne postoji nigdje na svijetu, a od osnutka kluba 1911. do danas bili su i ostali njegova velika snaga.
> Video i foto: Dalmacija u ognju hajdučkog ludila: Gore dubrovačke zidine i kninska tvrđava!
Službeno, priča o svemu onom što je Torcida dala Hajduku počinje 28. listopada 1950., kada je dan uoči odlučujuće utakmice za naslov prvaka protiv Crvene Zvezde Torca i osnovana, ali Bijeli su podršku navijača imali i ranije, a malo je poznato da prvi organizirani odlazak na gostovanje datira još iz 1927. - godine u kojoj je Hajduk stigao do svog prvog naslova državnog prvaka. Navijači pristigli iz Splita bodrili su Bijele u velikoj pobjedi nad HAŠK-om (4:0), koja je trasirala put prema tituli. U predvečerje Drugog svjetskog rata, 1937., Hajduk je prvi put osjetio podršku navijača u inozemstvu, kada su na noge Romi otišli zajedno s igračima i klupskim rukovodstvom.
Hajduk iznad svega: Jesen u Zagrebu 1950. - velikoj grupi studenata na pameti je jedino kako skupiti novac za put do Splita
Legendarne 1950.-te, kada je Hajduk postao i ostao jedina momčad koja je bez poraza osvojila naslov prvaka, vojska navijača sjedinjena je u Torcidu. Uoči povijesnog okršaja sa Zvezdom, splitski studenti u Zagrebu stupili su u kontakt s tadašnjim tajnikom kluba Ivicom Grubišićem, preko kojeg su pokušali rezervirati posebne vagone za prijevoz navijača. Molbe su im odbijene, a sve što je direkcija željeznica u Zagrebu uspjela osigurati jest rezervacija mjesta u postojećoj kompoziciji. Rađanje Torcide nastavljeno je prikupljanjem čegrtaljki, trubi, zviždaljki i školskih zvona, a prije odlaska u Split u Štampariji novina tiskano je 400 znački s nazivom Torcida, kako bi se Hajdukov navijački puk što više mobilizirao. Veliki broj navijača prodavao je tada odjevne predmete kako bi skupili novac za voznu kartu do Splita.
Fanatizam Hajdukovih pristaša možda najbolje dočaravaju zapisnici Polibiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske: "Putem su čitavo vrijeme pravili nered, vikali, zvonili, a po dolasku u Split privremeno im je i zabranjeno unošenje navijačkih rekvizita na stadion, sve dok na nagovor Baje Jurjevića, zabrana nije ukinuta... Igrači Hajduka nošeni njihovim navijanjem postajali su se grublji te su uspjeli preokrenuti rezultat i doći do pobjede... Kad je pred kraj utakmice pao pobjedonosni gol za Hajduk, uletjeli su na teren svi ostali navijači, ali ne i Torcida, koja je bila stavljena iza žičane ograde", piše Politbiro.
Naravno, nakon ovakvog izvješća počeli su i unutarpartijski pritisci da se Torcida zabrani, pa je partijska komisija uskoro zasjedala i izašla u javnost s odlukama koje su trebala "popularizirati" sport i sportska nadmetanja. Između ostalog, predloženo je da se kazne svi članovi Uprave koji su sudjelovali u pregovorima oko dolaska Torcide.
Stari plac je bio krcat i kad se Hajduk grčevito borio za ostanak u ligi
U godinama koje dolaze, nakon odlaska slavnog terceta Matošić - Vukas- Beara, Hajduk je bivao sve slabiji, a članovi Torcide masovno su uhićivani, uglavnom zbog optužbi da su zagovarali nacionalizam. Ipak, djelovanje su torcidaši nastavili učlanivši se u Društva prijatelja Hajduka diljem Jugoslavije, koja nikad nisu zabranjena. Bez podrške svojih navijača Hajduk nije bio niti u najtežem razdoblju svoje povijesti - 60-im godinama, kada se nekoliko sezona uzastopce spašavao ispadanja u posljednjim kolima. Pogađate, legendarni Stari plac i u tim je trenucima bio dupkom ispunjen. U 70-im godinama Hajduk se vratio osvajanju trofeja, a u situaciji kad su podno Marjana padali europski velikani (Leeds, St. Etienne, PSV), jasno je da se tražila karta više.
Svoju ljubav prema Hajduku najstarija navijačka skupina u Europi, zajedno s ostatkom fanova Bijelih, nastavila je pokazivati sve do danas. Ne postoji utakmica gdje je Hajduk igrao, a da nije imao podršku Torcide. A igrali su Bijeli zaista svugdje - od čitave Europe sve do dalekog Hong Konga.
Potpora voljenom Hajduku nikad nije jenjavala. Niti neće, jer HAJDUK ŽIVI VJEČNO!
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati