Ima predaje!
TKO BI NAKON bezobrazno nonšalantnog nastupa rekao da je Dinamo na Maksimiru točno prije deset godina, na današnji dan, igrao jednu od najvećih utakmica u svojoj povijesti? Celtic je tada isprašen sa 3:0, također u trećem pretkolu Lige prvaka.
> Rinat Ahmetov: I danas žalim što mi Mamić nije prodao Modrića i Eduarda
> Šahtar održao Modrima lekciju elementarnog nogomta
> Ivanković: Nismo mogli očekivati da ćemo Šahtaru stvoriti pet prilika
Dobro, bila je to Croatia, ali kad već i Dinamovi navijači pribrajaju titule i europska postignuća iz vremena Tuđmanove Steaue, zašto da se i novinari u svom zdvajanju nad Dinamovom boljom prošlošću po tko zna koji put ne dohvate dana kada je Maksimir bio neosvojiva tvrđava, a ne samoposluživanje za bogate, bilo da dolaze po desnog beka ili po laganu pobjedu za podizanje morala i rutinski plasman u Ligu prvaka.
Šahtarov "lagani aquatrening" u Zagrebu
Jer ako su se tih godina "članovi Croatijine uprave grlili i ljubili kad bi Viduka primio loptu u šesnaestercu" (kako je pisao jedan vječni kolega), tako ove godine teško da netko može biti sretniji ždrijebom 3. pretkola Lige prvaka od živopisnog "biznismena" Ahmetova i rumunjskog nomada Lucescua, pored kojeg Ivanković djeluje otprilike jednako kao Cibalijin trener kada mu Profesor poslije šest komada u njegovoj mreži stisne ruku i kaže "Sretno Srećko".
Deseti Dinamov poraz u deset utakmica 3. pretkola Lige prvaka - peti u Maksimiru
Od dana kad je Maksimir s podsmjehom ispraćao Henrika Larssona, a Edo Mujčin se poigravao s Atleticom koji je godinu prije uzeo duplu španjolsku krunu, prošlo je dosta vremena, stiglo se još jednom i službeno vratiti Sveto ime, a upravo od tada krenuti će "veličanstveni niz", koji od San Sira do Olimpiyskyog znači samo i jedino poraz. To i nije za veliku pokudu, ali nešto drugo svakako jest: Šahtarova šetnja Dinamovim travnjakom uokvirila je domaću katastrofalnu seriju na pet domaćih utakmica, pet poraza i gol razliku 3:14!
Ipak, nijedan od tih poraza nije kao ovaj recentni pružio takvu igru bez igre momčadi kojoj očigledno ništa ne znači pojam "domaći teren" i prava i obaveze koje to sa sobom nosi.
Srna nije u pravu: Šahtar može dati gol jedino ako mu Dinamo to dozvoli
Nema se što zamjeriti Dinamu na iskazanoj gostoljubivosti, jer puštali su potpuno neambiciozne goste u šesnaesterac kako im se prohtjelo i od samog početka se vidjelo da Šahtar utakmicu odrađuje, dok je Dinamo "naumio proći" kombinacijom straha i nezainteresiranosti.
Domaćini nisu niti pokušali prijeći centar, kao da čuvaju "aktivni rezultat" iz Donjecka, a nakon što su Mikić, Chago i Bišćan zaredali s poklonima, naravno da su se gosti poslužili.
Tako su i jedine prilike za Šahtar u prvom dijelu stvorili Dinamovci, i to oni koji su dosad u sivoj momčadi bili jedini svijetli primjeri postojane forme: Drpić je promašio loptu poslije kornera, a Bišćan je bio suradnik za prvi gol gostiju.
Tužno je da je nonšalancijom naročito imponirao vođa momčadi, a iako se za prvi gol Šahtara sva krivnja svalila na Chagu, njemu također ide dio zasluga.
Mandžukić kopirao Tadićevu ukrajinsku partituru
Brandaov gol je pokazao koliko je nezainteresirana i dezorganizirana Dinamova obrana: ravno šest Dinamovih igrača nije stiglo zaustaviti dva napadača gostiju. Ševčuk se sjurio po desnoj strani Dinamove obrane i zavrnuo povratno za Brazilca koji je deset sekundi prije telefonirao što će učiniti viseći na petercu, gdje je sam samcat i poentirao.
Na drugoj strani Balaban je majstorski pogodio rašlje i nešto manje vješto odglumio pad, ali se opet istakao nestašni Mario Mandžukić. Ovaj put je ponovio izdanje njegovog dosadašnjeg suigrača iz napada, koje je mladi Tadić prikazao u Donjecku: potpunu odsutnost sluha za lekcije iz početnice: primanje i zaustavljanje lopte, pozicioniranje i suradnja sa suigračima.
Badelj i Mikić nisu prošli detektor
Već je nepodnošljivo ponavljati evidentno: protivnici su "dobro stajali na terenu", a našoj momčadi je i taj aspekt statike ostao nedokučiv. Opet se Hubschmann i ekipa čistili sve što je podsjećalo na pokret prema njihovom golu, najčešće dijagonalnim proigravanjima. Posebno su smiješni bili pokušaji najpostojanijih karika u Dinamovom lancu grešaka: bočnih jurišnika Mikića i Hrgovića kojima nijedan centaršut sa strane nije otišao dalje od leđa ili stražnjice Šahtarovih nogometaša.
Mladi Badelj je u večerašnjem nastupu bio uvjerljivo najlošiji i logična je bila Ivankovićeva odluka da ga zamijeni s novim tragičarem, a najveća propusnost je bila na desnoj strani Dinamove obrane gdje se i pod stare dane neprirodno kali ubojica dječjeg lica Mihael Mikić. Upravo su s te strane stigla sva dodavanja i ubačaji za Šahtarove golove.
Loši Mirko Hrgović je opet nagazio Srnu i neće moći nastupiti u prvom kolu Kupa Uefe, ali zato kapetana Šahtara nismo pretjerano viđali. Sve ove nabrojane boljke Dinamove igre najbolje svjedoče u kakvom je stanju momčad i koliko vrijedi protiv imalo ozbiljnog europskog suparnika: nesazrelu zvijezdu u usponu na superosjetljivom mjestu u momčadi mijenja čovjek koji je posljednje dvije godine bio više na štakama nego u kopačkama.
Ettoa, koji je potpuno izvan forme dublira igrač kojem to nije prava pozicija, a progonjenog Hrgovića će u još jednoj važnoj utakmici mijenjati zloglasni Carlos.
I dalje se u Ligu prvaka ulazi "uz malu pomoć prijatelja iz Dinama"
U Bremenu je Mandžukić dodao za Werderov izjednačujući gol, Ajaxu je prednost podario već zaboravljeni Šifo. Sada se "potrudilo" više njih, što je dokazalo (kao i nastavak Dinamove "igre" do kraja) da je psihološka priprema momčadi ispod ništice, a momčadski duh nepoznat pojam čak i nakon grupnog brčkanja u deluxe resortima.
Zvonko Alač
Foto: Kristijan Horvat
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati