TOMISLAV IVKOVIĆ dobio je otkaz u Lokomotivi nakon šest poraza i jednog remija u posljednjih sedam utakmica.

 

Klupu četvrtoplasirane momčadi napustio je dan nakon što su njegovi izabranici na Kantridi primili pet komada od drugoplasirane Rijeke.

 

Ivković je klub s Kajzerice preuzeo u ožujku 2013. godine, a iste godine je Lokomotivu odveo do drugog mjesta, finala Kupa i povijesnog plasmana u Europu. 

 

 

''A kako bih se osjećao? Uzeli su ''dite materi''. Eto kako se osjećam. Tri godine sam u Lokomotivi. Dao sam cijelog sebe u stvaranje kluba, u stvaranje njegovog statusa, renomea i rezultata. Sad, s ove distance mislim da je moj rukopis ostao prepoznat. Međutim, shvaćam i upravu. Rezultati u posljednje vrijeme nisu pratili klupske ambicije i rastanak je bio logičan slijed događaja. Ne ljutim se. Štoviše, mislim da je i ovaj potez pokazao da je Lokomotiva pravi klub, klub s ambicijama u kojem nema mjesta za emocije. Rezultat uvijek mora biti u prvom planu. Sad ga nema i rastanak je bio neminovan.''

 

 

''Ponosan sam na sve što smo ostvarili. Od malenog i za mnoge nebitnog kluba postali smo klub s europskim ambicijama, koji je u posljednje dvije tri godine izbacio i nekoliko reprezentativaca. Unatoč očajnim rezultatima na proljeće i dalje smo četvrti, pred vratima smo Europe, što je s obzirom na limitiran kadar koji imamo, fantastičan doseg. Uoči početka sezone gotovo svi su nam predviđali borbu za opstanak.

 

No, ja sam vjerovao u ove momke. Znao sam da imamo potencijal da zakoračimo u Europu i mene naša pozicija na ljestvici ne čudi. Za sve ovo vrijeme stvorili smo klub s imenom, imamo odličnu infrastrukturu i napravili smo fantastičnu bazu za budućnost. Stvorili smo sjajnu kadetsku generaciju. Imamo igrače koji će u budućnosti ginuti za taj dres i taj grb. Na to sam posebno ponosan. Šikić i ja smo 40 godina prijatelji i za mene je Lokomotiva bila puno više od samog kluba. Lokomotivu sam doživljavao kao obitelj i samim tim rastanak mi je još i teži. Ipak, kako sam rekao, sve je ovo sastavni dio nogometa, a ja sam profesionalac i na ovakav scenarij sam bio spreman. Međutim, moram reći i ovo. Niti sam sad loš trener, niti sam lani kad su me proglašavali najboljim trenerom HNL-a bio nešto posebno briljantan. Ovakve stvari su uobičajene u nogometu, i ništa, idemo dalje.''

 

 

''Zaista ne znam. Najprije se moram dobro odmoriti. Morate shvatiti da mi je Lokomotiva bila druga kuća i da me sve ovo potreslo. Ima vremena, pustite me najprije da skupim dojmove i dobro razmislim što i kako dalje.''

 

 

''Upravo kad smo bili najjači, kad smo bili u najboljoj formi, kad smo imali i igru i rezultate otišao nam je Pavičić. U tom trenutku, a to vam garantiram, Pavičić je bio jedan od tri najbolja igrača u HNL-u. Međutim, znali smo da se takva situacija može dogoditi, no ipak nismo bili spremni na to. Riječ je o Dinamovom igraču, a u tom trenutku je ''Modra'' svlačionica bila poharana ozljedama. Nisu ga oni nama uzeli iz obijesti. Povukli su ga jer im je trebao, jer su bili osakaćeni ozljedama i jer se radi o jednom fantastičnom igraču. E sad, koliko je to bilo korisno za sve tri strane – Lokomotivu, Dinamo i Pavičića – to je sad pitanje. Mislim da iz tog poteza na kraju nitko nije imao previše koristi. Mi smo ostali bez ključnog igrača, a ni Dinamo nije s njim profitirao jer se vrlo brzo ozlijedio. 

 

S druge strane, unatoč njegovom odlasku mi smo i tako hendikepirani dobili i Hajduk i Split, no nakon pauze dogodile su se neke stvari na koje nismo mogli utjecati. U kratkom periodu ostali smo bez četiri jako važna igrača (Addy, Šovšić, Andrijašević i Doležal), a za klub koji muku muči s širinom rostera to je bio nenadoknadivi gubitak. Gledajte, Lokomotiva je klub koja u jednoj sezoni ostane bez gotovo cijele momčadi. U godinu dana od 38 igrača ostalo je samo šest koji su počeli sezonu. Ozbiljne momčadi bi trebali imati 30-ak pravih prvoligaških igrača u kadru, a mi smo ih u jednom trenutku imali 12. A sve ostalo su bili juniori. I pitam sad ja vas, kako ostvariti dobar rezultat u takvim uvjetima kad si vezan duplim lisicama. Vidiš da ti dva, tri igrača loše igraju, ne trude se, ne ide im, a ne možeš mijenjati jer nemaš s kim.

 

Međutim, mislim da to nije problem samo Lokomotive. Osim Dinama, istu muku muče i svi ostali klubovi u HNL-u. Pogledajte Hajduk samo. Ili, evo vam Rijeka. Bez Kramarića potpuno su druga momčad. Bez obzira što su za hrvatske prilike jako dobro financijski posloženi, baš me zanima s kim će nadoknaditi eventualne odlaske Leovca, Močinića ili Tomečaka. Hrvatskom klupskom nogometu prijeti katastrofa. Već u kadetskom uzrastu ostajemo bez igrača. Klinci nam odlaze vani kao neafirmirani igrači i Liga nam je iz godine u godinu sve siromašnija. Za reprezentaciju se ne trebamo bojati, ona će uvijek biti jaka jer imamo dobru bazu, no pitam se što će biti s klupskim nogometom. Bojim se, ništa dobro.''

 

 

''Ma kakvi. To vam garantiram životom. Sve su to izmišljene priče koje nemaju veze s istinom. I sad ove budalaštine da smo namjerno gubili da ne bismo igrali u Europi, jer nas kao Mamić ne želi radi UEFA-e. Pa zar nismo i prije par sezona igrali kvalifikacije za Europu pa nije bilo nikakvih problema. Sve su to gluposti koje nemaju veze s istinom. Lokomotiva je možda u prošlosti, kad je bila u nižim rangovima i bila Dinamova filijala, no sad nije. Otkako sam ja u klubu nitko iz Dinama nikad nije došao u klub, nitko nikada nije zvao i tražio nešto. Međutim, i ja i moji igrači smo ljudi od krvi i mesa. Svi smo mi krvavi ispod kože i jasno da su nas te priče pogađale. Možda mene i ne, jer imam dovoljno iskustva, no moji igrači su bili od stresom i uvjeren sam da su te izmišljotine također utjecale na loše rezultate ovog proljeća. Pazite, svi ti momci imaju djevojke, prijatelje, obitelj. I sad zamislite kako je njima igrati kad se vječno sumnja u njihov karakter. Na kraju se ona Goebbelsova slavna izjava da ''tisuću puta ponovljena laž postaje istina'' pokazala točnom.''

 

 

''S osam klubova u HNL-u imamo fantastičan odnos, samo smo s jednim u problemima. Vjerujem da ne moram posebno naglašavati o kome se radi. Međutim, ni s Hajdukom nismo imali nesuglasice dok smo bili ''mali i nebitan'' klub. Sad, kad smo im postali prijetnja, kad se s njima borimo za Europu, e sad smo odjednom postali filijala. Ali mene to ne smeta, navikao sam ja na takve priče. Štoviše, Hajduku želim od srca sve najbolje. Želim da se oporavi, da se vrati tamo gdje mu je mjesto jer bez jakog Hajduka nema ni hrvatskog nogometa.''