Foto: AFP

GIGI BUFFON u karijeri je osvojio sve individualne, klupske i reprezentativne nagrade, velikim dijelom zato što je mogao i znao zaustaviti sjajne napadače koju su pri tome našli na putu, ali pod stare dane naišao je na nekoga protiv koga nema lijeka i tko mu zabija nogom i glavom.

Svjetski prvak, najbolji golman SP-a i član idealne momčadi Prvenstva, što je dva puta bio i na Euru, jedini golman u povijesti kojeg je Uefa izabrala za najboljeg klupskog igrača godine, rekordnih devet puta proglašen najboljim golmanom Serie A, višestruko biran u idealnu momčad godine Uefe i kojeg je IFFHS proglasio "Golmanom 21. stoljeća", nemoćan je kad se ispred njega nađe čovjek koji je imao 11 godina kada je on debitirao za seniorsku reprezentaciju Italije, za koju je od tada skupio 126 nastupa.

Prošlog ljeta, 14. lipnja 2012., u 121. utakmici na vratima Azzura, u Poznanju je u prvom dijelu gledao kako njegova Italija razbija Hrvatsku, ali u 72. minuti Strinić s lijeve strane ubacuje sredinu - Chiellini (još jedna Mandžukićeva sinoćnja mušterija) pogrešno procjenjuje let lopte, koju Mandžukić spremno prihvaća i u padu desnicom, uz pomoć stative, šalje u mrežu za konačnih 1:1.

Jučer, 10. travnja 2013., nakon što je penzioner Buffon u Munchenu spašavao ispred Mandžukića, u Torinu se desilo neminovno - hrvatski napadač opet mu je zabio. Kao i u Poljskoj, bio je to ključni gol: U 64. minuti Buffon brani udarac Javija Martineza iz blizine, ali se lopta odbija do Mandžukićeve glave, koji opet puni mrežu golmanskog velikana.

Mandžukićev susjed Olić, također je dva puta savladao Buffona, ali je od njegovog gola za Hrvatsku protiv Italije u Ibarakiju na SP-u, i onog za Bayern kontra Juventusa u Ligi prvaka, prošlo sedam godina, dok je Mandžukić svoje postigao unutar manje od deset mjeseci.