Jer kao što hrvatski prvak na uzvrat 2. pretkola nosi veliki kapital s gostovanja kod makedonskog (2:1), tako i gruzijski nakon prve utakmice s armenskim Alaškertom na domaćem terenu ima uvjerljivih 2:0 pred uzvrat idućeg tjedna u susjednom Erevanu.

 

 

Gruzijski Dinamo suvereno vlada zemljom; kao i hrvatski imenjak, aktualni je nositelj duple krune. U zadnje četiri godine uzeo je sva prvenstva i kupove osim titule prvaka 2015. Tada mu je zabavu pokvarila Dila Gori, koju je dvije godine ranije izbacila Hajduk u trećem pretkolu Europa Lige.

 

Ali, Dinamo je odmah vratio ono što mu pripada jer posljednji naslov prvaka osvojio je s 13 bodova prednosti pred konkurencijom.

I dok mu u Gruziji nema premca, na europskom planu je patuljak, 237. na UEFA-inoj tablici s koeficijentom 5.875. Mamićev klub gotovo je pet puta jači po tom pokazatelju (25.775), ali ispred igračke gruzijskog Kralja kukuruza Romana Pipie je primjerice sarajevski Željezničar, dok su prvi susjedi vladara Gruzije, samo malo iza njega, Dinamova filijala Lokomotiva i Slaven Belupo, s neznatno nižim koeficijentom 5.775.

 

Tako je jer Dinamo Tbilisi zadnjih pet godina očajan u euro-kupovima. 2011. prošao je prva tri pretkola EL, ali prije nego što ga je u play-offu izbacio grčki AEK, nanizao je predstavnike zemalja sa samog europskog dna, Moldavije, Walesa i Islanda. Nakon godine pauze u Europi, 2013. u 2. pretkolu LP razbio je Streymur s Farskih Otka, ali su mu nakon toga Steaua i Tottenham u play-offu Europa lige pokazali gdje mu je mjesto.

Zadnje tri godine ždrijeb ga spaja s klubovima iz bližeg ili daljeg susjedstva, ali 2014. kazahstanski Aktobe i 2015. azerbajdžanska Gabala bile su prejake i Dinamo je ispadao na prvoj europskoj prepreci. Kao što smo istaknuli na početku, čini se da mu se ove godine konačno posrećilo s armenskim suparnikom.

 

Ali, nije uvijek tako bilo, jer 70-ih i 80-ih godina gruzijski velikan Sovjetskog saveza, koji je kao i sve ostale klubove tog imena sponzoriralo ministarstvo unutarnjih poslova, bio je i europski itekako jak. Izbacivao je Inter, Napoli, Feyenoord, Liverpool, West Ham... a kao što njegov zagrebački imenjak ima legendarnu '67 i Kup velesajamskih gradova, svaka priča o gruzijskom Dinamu počinje i završava 1981., kada je osvojio Kup pobjednika kupova pobjedom u finalu nad još jednom ponosom totalitarnog socijalizma, Carl Zeiss Jenom iz Istočne Njemačke. Predstavnik Jugoslavije, zemlje "socijalizma s ljudskim licem" te je godine u ovom natjecanju bio zagrebački Dinamo, ali za razliku od imenjaka koji je otišao do kraja, ispao je u prvom kolu od Benfice.

 

U bližoj prošlosti Dinamo ima dosta poveznica s Hrvatskom, jer među njegovim najslavnijim igračima otkako se Gruzija osamostalila (Shota Arveladze, Giorgi Kinkladze, Kakha Kaladze) su i dva koja su jako dobro zapamtili navijači Dinama i Hrvatske, jer Temuri Ketsbaia utišao je euforični Maksimir u ljeto 1997., kada je u produžecima zabio za prolazak Newcastlea u Ligu prvaka, a 26. ožujka 2011., što je dan kada je Hrvatska odigrala možda najgoru utakmicu otkako se osamostalila od Jugoslavije, na Areni Borisa Paihadzea gol za pobjedu Gruzije nad Bilićevom momčadi zabio je Levan Kobiašvili. Dinamo Tbilisi od 2002. do 2004. vodio je Ivo Šušak, koji je kao pomoćni trener Dinama Zagreb 84/85 asistirao Tomislavu Iviću, a upravo je preuzeo omladinsku školu na Maksimiru.

 

 

Danas Dinamo Tbilisi vlada Gruzijom zahvaljujući spomenutom Romanu Pipii, 50-godišnjem oligarhu, dobrotvoru i vlasniku kluba, koji se obogatio na proizvodnji kukuruza, nakon čega je djelatnost prošio na hotelijerstvo i energetiku, ali posebno mjesto u njegovom srcu ima njegov nogometni klub.

 

Zato je uložio ogromna sredstva u trening-kamp i školu nogometa kako bi Dinamo stvarao igrače kao što su velikani iz prošlosti, a potpuno je rekonstruirana i Boris Paichadze Dinamo Arena. Stadion kapaciteta 54 tisuće gledatelja, na kojem je Hrvatska odigrala spomenutu sramotnu utakmicu protiv Gruzije, tako je obnovljen i ušminkan, da su godina dana prije nego što će tamo igrati gruzijski i hrvatski Dinamo, njegovim travanjakom trčali Messi, Suarez, Iniesta, Rakitić, Reyes, Banega, odnosno pobjednici Lige prvaka i Europa Lige u finalu europskog Superkupa.