SPLITSKI prekršajni suci upozorili su Visoki prekršajni sud na neprovedivost Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a odatle je upozorenje upućeno u Ministarstvo pravosuđa kao inicijativa za izmjenu tog zakona, doznaje se od predsjednika Visokog prekršajnog suda Zorana Potočkog.

Taj je sud suglasan s mišljenjem splitskih sudaca o nepovredivosti dijelova tog Zakona, posebice o odredbi obveznog prisustva prekršajnog suca na sportskom natjecanju za koji se procijeni da je susret visokog rizika, kazao je Hini Potočki. Objasnio je da su u takvim slučajevima sudovi upozoreni da suce ne šalju na "teren", već da za vrijeme sportskog susreta u sudu organiziraju dežurstvo suca koji mora biti spreman na vođenje prekršajnog postupka protiv osoba koje mu budu privedene.

Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima donesen je 15. srpnja prošle godine.

Prekršajni suci smatraju da je prema odredbi kojom je propisana nazočnost dežurnog suca na sportskoj priredbi nejasno što bi on uopće trebao raditi na sportskom natjecanju. Ako se pod time misli da bi sudac na licu mjesta, odmah po privođenju osobe za koju se sumnja da je počinila prekršaj, trebao provesti cjeloviti sudski postupak to nije moguće i suprotno je ustavom zajamčenoj jednakosti svih pred sudovima i pravu da neovisni i nepristran sud pravično i u razumnom roku odluči o nečijim pravima i obvezama, mišljenje je sudaca. Te ustavne odredbe, među ostalim, podrazumjevaju pravo okrivljenika na branitelja i pripremu obrane.

Prekršajni suci smatraju de je to suprotno i odredbi Zakona o sudovima po kojoj sudovi sude u svome sjedištu.

Propisivanjem nazočnosti prekršajnog suca na stadionu zanemaruju se sva načela vođenja prekršajnog postupka, načelo materijalne istine i formalne obrane, čime se omalovažava sud i sudski postupak, kažu suci.

Primjećuju i da dežurni sudac na sportskom natjecanju može biti i svjedok, a da kao mogući svjedok ne može voditi suđenje. Upozoravaju kako se zanemaruje i činjenica da kažnjavanje maloljetnika nije moguće bez nazočnosti roditelja ili staratelja.

Ta odredba podsjeća na prošla vremena i osnivanje svojevrsnih prijekih sudova koji kažnjavaju na licu mjesta i korak je natrag u razvoju prekršajnog prava, stoji u upozorenju splitskih prekršajnih sudaca.

Iako su se bivša Vlada i Ministarstvo pravosuđa protivili zastupničkom amandmanu o nazočnosti sudaca na sportskim priredbama, on je ipak voljom tadašnje saborske većine ozakonjen. Na taj način su, smatraju suci, organizatori natjecanja pokušali svoju odgovornost za nerede na stadionima prebaciti na njih.

Za suce je, među ostalim, krajnje dvojbeno može li uopće nazočnost jednog suca navesti nasilne navijače na pristojno ponašanje.

Smatraju da je i odredba o mogućem izricanju zabrane prisustvovanja određenim sportskim natjecanjima neprovediva zbog niza nejasnoća u samoj odredbi i jer forma postupanja prekršajnog suda nakon zaprimanja takvog prijedloga policije nije propisana. Za suce je ta odredba i terminološki neodređena jer izrečena zabrana ne predstavlja zaštitnu mjeru koju prekršajni suci mogu donositi po općim prekršajnim propisima.

Kritike koje su im upućene zbog neprimjene tih dviju spornih odredaba Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, po mišljenju sudaca su neosnovane i posljedica pravnog neznanja. Stoga, smatraju da bi te, po njima, neprovedive i ustavno dvojbene odredbe trebalo promijeniti.

Predlažu i da se u izradu zakona uključe suci praktičari kako više ne bi bilo neprimjenjivih odredbi kojima se ne mogu ostvariti ciljevi zbog kojih se i donose, u konkretnom slučaju spriječili neredi na sportskim natjecanjima.