Tekst: Totalsport, T.T.
Foto: AFP

"NADAM se da pratite moj razvoj", rekao je Ivan Rakitić reporteru Kickera Janu Lustigu, koji je s njim popričao o sve boljoj formi i dobrim igrama u posljednje vrijeme.

Njemački sportski magazin, koji izlazi dvaput tjedno, u svom tiskanom izdanju je Rakitiću posvetio veliku temu na dvije stranice pod naslovom "Umjetnik se uči boriti".

"Da, moglo bi se to i tako reći", potvrdio je hrvatski reprezentativac.  Novinar Kickera opisuje prigodu nakon derbi-utakmice Schalkea i dortmundske Borussije, koju je Rakitić odlučio krasnim pogotkom (golom umjetnika, kako stoji u tekstu) za konačnih 2:1.

"Napokon si shvatio", rekao je Ivanu 26-godišnji brat Dejan, koji igra u jednome nižerazrednom klubu iz Basela, a čije mišljenje hrvatski reprezentativac osobito cijeni. Naravno, Dejan nije mislio na postignuti gol, već na scenu iz prvog poluvremena, kada je Rakitić sprintao prema natrag u vlastitoj polovici terena te odličnim duelom vratio loptu u posjed svoje momčadi.

"Jesenski dio prvenstva nisam odradio baš naročito. Tijekom zimske pauze pitao sam se i dugotrajno promišljao u čemu leže razlozi tome", rekao je Raketa. Na priču se tu nadovezuje trener Schalkea Felix Magath: "Ivan je mislio i donio, što je bitnije, dobre zaključke".

"Prošao sam kroz mučno razdoblje"

Niti u jednom trenutku, kaže Rakitić, nije razmišljao o odlasku iz Gelsenkirchena, kamo je u ljeto 2007. godine stigao iz Basela kao velika napadačka nada dobivši kao 19-godišnjak dres s brojem deset.

"Vidio sam svoju budućnost u Schalkeu. Želio sam dati gas i napokon se dokazati. Bilo je to vrlo teško, mučno razdoblje. Ipak, kroz njega sam morao proći. Postavio sam si jasne zahtjeve, odlučio da moram steći samopouzdanje."

Veliku je odluku u tom trenutku donio i Magath, trener od kojega Rakitić, s obzirom na silaznu putanju u karijeri, nije mogao dobiti boljega. Postavio je lanjski prvak s Wolfsburgom Hrvata na poziciju koju dotad nije igrao, povučenoga veznog igrača.

U posljednje vrijeme Rakitić igra ili jednoga od dvojice zadnjih veznih igrača, ili središnju rolu među trima veznjacima iza kojih je još jedan veznjak-osigurač. Svakako je opet puno dalje od gola no što je bio prije, obzirom da je i u Baselu, i u Schalkeu, i u hrvatskoj reprezentaciji, sve do ulaska Felixa Magatha u njegov život, igrao na poziciji ofenzivnoga veznog ili lijevog veznog igrača.

Ivan više ne bježi od kontakta

"Rakitiću odgovara povučenija uloga. Trkački je vrlo moćan, sposoban je odigravati kvalitetna dodavanja iz te pozicije, te također biti opasan po gol suparnika s obzirom na kvalitetan udarac koji ima. Također ga nova pozicija prisiljava da se upušta u duele sa suparničkim igračima. To je najbitnija promjena kod njega. Traži duele i želi ih dobivati. Ivan više ne bježi od kontakta".

Od zapanjujuće nestandardnosti za igrača njegovih godina, s obzirom da je u dvije pune godine skupio tek par nastupa od prve do posljednje minute, Rakitić je došao do superučinka: odigrao je svih 810 minuta u devet proljetnih bundesligaških kola.

"Naravno da mi više odgovara kad igram standardno. Najbitnije od svega ipak je što se napokon osjećam korisno. Činjenica je da svojim učinkom pomažem momčadi".

Reporter Kickera na kraju zaključuje da je Rakitić ono najvažnije zapravo rekao u svojoj posljednjoj rečenici:

"Znam da ovo nije kraj mog puta. Preda mnom je još ogroman prostor za usavršavanje".