Remek djelo Marca van Bastena bilo je gol cijele jedne generacije
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Guliver Image/Getty Images
OSTAO je još samo jedan dan do početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, koja je po treći put domaćin završnog turnira najboljih momčadi Starog kontinenta. Inicijalni Euro 1960. održan je u Francuskoj, baš kao i turnir 1984., kad su se domaćini predvođeni Michelom Platinijem okitili svojim prvim velikim nogometnim zlatom.
Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.
Dok ludnica 10. lipnja ne krene, odbrojavamo do Eura uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.
Odbrojavanje je počelo.
Nizozemska – SSSR 2:0, finale Eura 1988.
Igrala se 54. minuta drugog poluvremena finalne utakmice Eura u Njemačkoj 1988. između Nizozemske i Sovjetskog Saveza kad se dogodio bez sumnje najveličanstveniji trenutak u povijesti Europskih nogometnih prvenstava.
''Arnold Mühren ubacio je s lijeve strane. Planirao sam primiriti loptu i dodati je Gullitu. Druge opcije nisam imao, ali pomislio sam: ''Baš me briga, opalit ću je pa što bude. I ušla je'', poslije je pričao veliki Marco van Basten.
U povijesti nogometa bilo je možda i ljepših golova od tog Van Bastenovog. Međutim, teško da je iti jedan bio važniji i utjecajniji od onog kojeg je Sovjetima tog 25. lipnja na Olimpijskom stadionu u Munchenu zabio legendarni Labud iz Utrechta.
Bio je to gol zbog kojeg su klinci zavoljeli nogomet
Bio je to gol cijele jedne generacije, remek djelo koje je na neki način, koliko to može napraviti jedan običan ili neobičan gol, formiralo tisuće klinaca i usmjerilo ih k nogometu. Ako je i bilo neke sumnje čime se ti klinci žele u budućnosti baviti, nakon tog popodneva nedoumice su nestale.
Danima, tjednima, mjesecima nakon te utakmice na školskim igralištima pokušavali smo rekonstruirati događaje iz 54. minute finalne utakmice između Nizozemske i Sovjetskog Saveza, naravno, improvizirajući.
Svi smo željeli biti Marco
Jedan od nas bi glumio Arnolda Mührena i rukom bi bacao loptu prema ''Van Bastenu na jedan dan'', koji bi u kutu igrališta čekao da je volejem mazne prema vratima. Uglavnom, ti su pokušaji završavali tako što bi lopte završavale svugdje, samo ne tamo gdje smo željeli da završe, tamo gdje je završila ona legendarnog Nizozemca. Debilna igra, slažem se, ali nama je tada bila zanimljivija od bilo koje druge igre. Zato jer smo svi, makar i na trenutak željeli biti Marco van Basten. Marco je bio naš heroj.
Nizozemci su to natjecanje počeli i završili sa SSSR-om. Prvu utakmicu, onu u skupini, izgubili su 1:0, a Van Basten je tad počeo s klupe.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Da nije bilo Cruyffa ne bi ni vidio Euro, a nakon Eura bio je najbolji igrač na svijetu
''Došao sam na Euro ozlijeđen. Izbornik Michels odlučio se za Bosmana, ali nakon prve utakmice nije me više vadio'', prisjetio se poslije Van Basten, koji nije ni trebao ići na Euro, a Michels ga je poveo na nagovor Johanna Cruyffa.
U drugoj utakmici Englezima je zabio hat-trick, a potom se ponovno ''ukazao'' u polufinalu. Dvije minute prije kraja golom Njemačkoj, svojim četvrtim na turniru, odveo je oranje u finale protiv nikad moćnijih Sovjeta. Gullit je zabio za 1:0 nakon Van Bastenove asistencije, a u drugom poluvremenu legendarna nizozemska devetka ispisala je povijest:
''Bio sam umoran. Zatvorio sam oči i opalio. Nisam znao što je bilo. To se vidjelo po mom izrazu lica. No čuo sam navijače i znao sam da je gotovo.''
Rinus Michels, čovjek koji je izmislio Totalni nogomet i koji je u nogometu vidio sve, nije mogao vjerovati što se dogodilo
Da, bilo je gotovo. U tom je trenutku sve stalo, a reakcija Rinusa Michelsa, oca Totalnog nogometa govorila je više od tisuću riječi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Michels, čovjek koji je u tandemu s Cruyffom pisao povijest svjetskog nogometa, ustao je s klupe ne vjerujući što se upravo zbilo pred njegovim očima.
''Bio sam tada u životnoj formi. Međutim, ono nisam mogao obraniti. Ono nitko na svijetu nije mogao obraniti. Bio je to sretan gol, ali takve sretne golove mogao je zabijati jedino Marco van Basten'', poslije je pričao veliki Rinat Dasajev, u to vrijeme jedan od dvojice najviših vratara na svijetu.
S 15 godina prijetili su mu da će završiti kao invalid ako bude igra, nije ih poslušao i osvojio je tri Zlatne lopte, ali...
Nizozemska je tog 25. lipnja 1988. osvojila svoj jedini veliki naslov. Puno premalo za naciju koja je revolucionirala nogometnu igru i bez čijih postulata nogomet kojeg poznajemo danas ne bi bio moguć. Krivaca za to je puno. A jedan od njih je baš Marco van Basten, točnije zla sudba koja je odlučila oteti ga nogometu u njegovoj 28. godini života, kad je mogao i morao pružiti najviše.
Kad je imao 15 godina, doktor mu je rekao da mora prestati igrati nogomet zbog skočnih zglobova, jer inače će završiti u invalidskim kolicima. Nije ga poslušao. Umjesto toga postao je najbolji napadač na svijetu, osvojio je tri Zlatne lopte, a nakon pet teških operacija morao je nogometu reći zbogom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ozljede su bile jedini protivnik kojeg nije mogao pobijediti
Marco je bio fenomen, bio je nogometaš koji je stilom igre, gracioznošću, lepršavošću i nevjerojatnom učinkovitošću odskakao od svega što je ondašnji nogometni svijet nudio. Bio je najbolji nogometaš svijeta kojem su ozljede bile jedini protivnik kojeg nije mogao pobijediti.
Koliko je Marco bio velik govori i podatak da je i dan danas drugi nogometaš u posljednjih trideset godina po učinkovitosti. U karijeri je odigrao 431 utakmicu i zabio je 300 pogodaka, što iznosi 0.70 golova po meču. Prvi na listi je Lionel Messi, sa 0,77 golova po utakmici, a ispod Marca nanizale su se veličine poput pravog Ronalda, pa zatim onog portugalskog, Batistute, Ruuda van Nistelrooya, Zlatana Ibrahimovića…
Van Bastenu protivnici nisu mogli nauditi, ali bolest jest. U zglobovima više nije imao hrskavicu i u posljednjoj pravoj sezoni, 1992./93., jedva je stajao na terenu. Jasno je bilo da je priča došla kraju, a nogomet je ostao uskraćen za toliko toga divnoga.
''Nisam mogao stajati bez bolova. Nakon četvrte operacije bilo mi je jasno da je moja karijera gotova. Nije bilo nikakvog pomaka. Ne znam koliko su mi doktori uopće pomogli. Nisam siguran da su te operacije imala ikakvog učinka. Nakon svake od njih osjećao sam se sve gore'', pričao je Marco.
Bolovi u desnom zglobu prestali su tek nakon operacije 1996., kad su mu ugrađene metalne šipke kako bi mogao hodati i voditi normalna život. Godinama je šepao i godinama je bježao od nogometa. Igrao je samo golf. Ipak, ljubav je bila jača i zelenim travnjacima se vratio 2001., kad je postao trener u mlađim kategorijama Ajaxa.
Maradona: Bog je odlučio da Marco prestane igrati jer se bojao da će zabiti sve lijepe golove i da neće nikome ništa ostaviti za kasnije
''Plakao sam kad sam čuo da je završio karijeru. Marco je bio najelegantniji nogometaš kojeg sam ikad vidio. Međutim, ako je Bog odlučio da je dosta, da je gotovo, onda je to napravio valjda zato što je smatrao da će Van Basten potrošiti sve lijepe golove i da neće nikome ništa ostaviti za kasnije'', izjavio je Maradona.
Ako je Bog nogometa to rekao, pa tko smo mi da sumnjamo?
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati