"RUSI će nas napasti od prve minute", kazao nam je Hrvoje Vejić. "Veliki sam optimist", poručuje Bilić.

Teško da će skupi i "nadnaravno moćni" suparnik sa druge strane, Guus Hiddink, "spustiti gaće" na službenoj premijeri i to na domaćem terenu. Ako s ponosom i pravom ističemo da je naša reprezentacija po očekivanoj postavi i pozvanim nogometašima naglašeno ofenzivna, ne zaboravimo i da Hiddink zna i iz oskudnog i oslabljenog kadra svojim motivacijskim i taktičkim sposobnostima, izvući maksimum.

Bilić je zakopčan i "preko grla", od njega se ne može saznati ni sastav za utakmicu protiv Segeste, a kamoli nešto opipljivije. Zatvaraju se treninzi, ali uvjereni smo da će takvo "povlačenje u ilegalu" ipak donijeti pozitivu, jer čini se da će "nova" reprezentacija prije svega težiti nadigravanju. Koliko je god utakmica protiv Rusa bitna, ipak nije odlučujuća, iz prostog razloga što su, osim utakmica protiv Andore, sve ostale, kod kuće i u gostima, jednako bitne, jer ništa lakše nego u Moskvi neće biti u Tallinu ili Skopju.

Pletikosa je na vratima nedodirljiv, a Bilić je davno rekao kako će igrati sa četvoricom u posljednjoj liniji. Zbog nedostatka Šimića i želje da se do kraja iskoristi navalni potencijal Srne, na desni bok će Sablić, kojem to nije prirodna pozicija, što se vidjelo i u Livornu, a obranu će najvjerojatnije, pored neupitnog Roberta Kovača, najvjerojatnije držati Darijo Knežević. Bilić u debitanta iz Livorna polaže velike nade. Njegov štićenik će vjerojatno dobiti prednost pred Vejićem, iako se čini prirodnije zadatak provjeriti iskušanom stoperu iz Sibira. Šerić drži lijevi bok, najviše zato što je u odnosu na druge pretendente na tu stranu, Babića i Pranjića, "destruktivac".

U vezi se lome koplja oko Nike Kranjčara, koji ove godine pruža najbolje partije na lijevoj strani sredine terena a i Bilić je sretan zbog toga jer ga, kao i Vulić, vidi upravo na toj poziciji, a ne iza dva napadača. Međutim, ako je izbornik, uprkos salvama pohvala na Nikin račun skloniji Rapajiću, koji bi na terenu stajao skroz uz lijevu crtu, tada bi srce naše igre držali Modrič i Niko Kovač, dok bi desnom stranom probijao Srna. Ne smije se na lijevoj krilnoj poziciji zanemariti ni Pranjića.

Opcija sa Kranjčarom i Modrićem zajedno na sredini dokazala se dobitnom u Baselu protiv Argentinaca, ali bilo je to u potpuno drugom sustavu nego što je ovaj, jer je tada Modrić zapravo igrao zadnjeg veznog, a Niko polušpicu. Međutim, mogli bi opet zaigrati zajedno, pod uvjetom da "zamjene mjesta" u odnosu na postavu Kranjčara seniora i da se Niko primakne protivničkoj polovici.

"Božićno drvce", kakvim smo se suprorotstavili Talijanima, sugerira da bi se u polušpici našlo mjesta za Eduarda i Rapaića, dok bi u vršku napada bio Klasnić, iako se Olić, koji igra sjajno i zabija redovno u Rusiji, opasno nameće. Pošto takav sustav omogućava mogućnosti trasformacije, ovisno o rezultatu, u 4-5-1, 4-3-3, 4-4-2 ili 4-4-1-1, za mjesta "pridruženog napadača" konkurira i Petrić, dok bi u slučaju da zaigramo sa dvije špice to mogli biti Da Silva i Olić.

Ako ovo "igranje BIlića" pojednostavnimo u sustav, to bi izgledalo ovako:

4-3-2-1: Pletikosa - Sablić, Knežević (Vejić), R.Kovač, Šerić - Srna, N.Kovač, Modrić - Rapaić, Edurado - Klasnić (Olić)

4-4-2: Pletikosa - Sablić, Knežević (Vejić), R.Kovač, Šerić - Srna, N.Kovač, Modrić (Kranjčar), Rapaić (Pranjić) - Olić (Klasnić), Eduardo

4-4-1-1: Pletikosa - Sablić, Knežević (Vejić), R.Kovač, Šerić - Srna, N. Kovač, Kranjčar, Rapaić - Modrić (Da Silva) - Klasnić (Olić)

Z.A.