Borilački sportovi
Borilački sportovi

Video - Policajac, borac, glumac, političar: Odlazak legendarnog Cro Copa

Piše:
četvrtak, 24.9.2009. 11:13
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Tekst; Marko Petrak
Foto: AFP, MMAid

SAMO nekoliko dana nakon što je proslavio svoj 35. rođendan, jedan od najvećih hrvatskih sportaša objavio je kraj svoje karijere. Cro Cop je prekjučer raspustio svoj team, a dan kasnije rekao je svoje konačno zbogom. Poraz protiv Brazilca Dos Santosa zapravo je bio samo jezičac na vagi koja je opasno visila još od njegovog transfera u američki UFC, 2006. Od tada Filipović nije pravi.

> Otišla legenda: Cro Cop se i službeno povukao

No, unatoč neuspješnoj američkoj epizodi, Mirko će ostati zapamćen kao jedan od najvećih MMA boraca u povijesti ovog sporta, ali i kao jedan od hrvatskih sportaša koji je učinio najviše za promociju Hrvatske u svijetu. Njegov nadimak Cro Cop godinama je bio sinonim za najmoćnijeg udarača mješovitih borilačkih sportova ledivši krv u žilama svakome tko se našao na suprotnoj strani ringa. Njegov lijevi high kick vjerojatno će ostati zapamćen kao najubojitije oruđe koje je ovaj sport uopće vidio, a brojni nokauti kojima je rješavao svoje protivnike promovirali su ga u najatraktivnijeg borca svijeta.

K - 1 karijera

Ime i ugled je stekao u dalekom Japanu gdje i danas uživa status božanstva. Nakon amaterske boksačke karijere, Filipović se otisnuo put Zemlje izlazećeg sunca gdje je u 22. godini prvi puta nastupio na eliminacijskom K-1 Grand Prix kickboksing turniru. Nakon iznenađujuće pobjede protiv francuskog velikana Jeromea Le Banera, Mirka je zaustavio Ernesto Hoost. Tri godine kasnije ponovno je sudjelovao na K-1 Grand Prixu, a nakon pobjeda protiv Mikea Bernarda, Musashija i Sama Grecka, još je jednom poražen od Hoosta, ovaj put u finalu.

Niti 2000. u Fukuoki nije uspio stići do naslova u čemu su ga ponovno (i protiv Hoosta je 1999. u finale ušao ozlijeđen) spriječile ozljede. Šepajući se suprotstavio Mikeu Bernardu koji je iskoristio prednost završivši borbu već nakon jedne minute. Mirko je do kraja K-1 karijere odradio još osam borbi, a poražen je samo od Ernesta Hoosta na K-1 Grand Prixu 2001. i od Michaela McDonalda godinu dana kasnije. Među ostalim je pobjeđivao borce poput Petera Aertsa, Marka Hunta, Remyja Bonaskog i Boba Sappa. Konačni K-1 skor mu se zaustavio na impresivnih 16 pobjeda i 7 poraza.

Pride

2001. se odlučio za prelazak u Pride i svijet mješovitih borilačkih sportova, a godinu dana ranije je prestao biti član Antiterorističke jedinice Lučko (od tuda i nadimak Cro Cop) kako bi se potpuno posvetio borilačkom sportu. Mirko se munjevito prilagodio novim pravilima igre koja su uključivala i borbu na parteru. Već je u debiju stigao do vrlo atraktivne pobjede protiv japanske legende Kazuyukija Fujite slomivši mu koljenom čeonu kost. Ništa bolje nije prošao niti Kazushi Sakuraba koji je u tom trenutku slovio za jednog od najvećim majstora ovog mladog sporta. I njemu je nakon snažnih Cro Copovih udaraca stradala kost lica za novi veliki Filipovićev skalp. U 2003. je nanizao pobjede protiv Heatha Herringa, Igora Vovchanchyna i Dos Caras Jr., što mu je osiguralo borbu protiv brazilskog majstora jiu jitse Antonija Rodriga Nogueire na Prideovom Final Conflict turniru.

Iako je dominirao prvom rundom, Mirko je u nastavku platio danak neiskustvu i relativno lošoj potkovanosti na tlu. Minotaur ga je uspio srušiti u parter i izvući mi polugu na ruci što je značilo i prvi Cro Copov poraz.

Poraz protiv Randlemana

Nakon dvije lagane pobjede u 2004. protiv Watermana i Yamamota, uslijedio je težak ispit protiv Amerikanca Kevina Randlemana. Filipović je kasnije priznao kako je podcijenio američkog hrvača što ga je na koncu koštalo i prvog nokauta u njegovoj MMA karijeri. Borba je sa zakašnjenjem zbog vremenske razlike trebala biti prikazana na Hrvatskoj televiziji, no Cro Cop je zabranio emitiranje što ga je do dana dašnašnjeg udaljilo s ekrana javne televizije.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Protiv Fedora za naslov

Motiviran teškim porazom, Cro Cop je u 2004. i prvoj polovici 2005. nanizao sedam impresivnih pobjeda. Među Mirkovim žrtvama našla su se imena poput Aleksandera Emelianenka, Josha Barnetta, Marka Colemana, ali i Kevina Randlemana kojem je vratio za onaj neugodni nokaut. Tada je napokon stigla i prilika za osvajanje teškaškog Prideovog pojasa koji je držao Fedor Emelienanko. Iako je Rusu pružio najveći otpor od svih boraca koji su mu se do dana današnjeg pokušali suprotstaviti, Filipović ipak nije uspio osvojiti naslov. Emelianenko je zasluženo slavio odlukom sudaca zadržavši pojas u svom vlasništvu. U sjećanju će posebno ostati zapamćena jedna situacija u prvoj rundi kada je Fedor bio ozbiljno uzdrman Cro Copovim direktom koji je odsjeo na pravo mjesto. Nažalost, Rus se uspio rekuperirati i iskontrolirati borbu do kraja.

Grand Prix

U 2005. je još dva puta ulazio u ring. Drugi put je pobijedio Amerikanca Josha Barnetta, no podijeljenom odlukom sudaca poražen je od K-1 legende Marka Hunta. I kada su mu oko vrata prikačili tablu vječnog gubitnika (nije uspio osvojiti K-1 Grand Prix niti Prideov pojas) uslijedio je Prideov Grand Prix. Cro Cop je u prva dva kola prekidima svladao Ikuhisu Minowu i Hidehika Yoshidu kojem je low kickovima potpuno smrskao koljeno. U polufinalu ga je čekao u tom trenutku najbolji poluteškaš svijeta Brazilac Wanderlei Silva. U borbi koja se slobodno može nazvati najbolja u njegovoj karijeri, Filipović je bio potpuno dominantan, a na koncu je priču završio svojim zaštitnim znakom - lijevim high kickom koji je uspavao Silvu. Ništa lošiji nije bio niti u finalu protiv starog znanca Josha Barnetta. Amerikanac je predao sredinom prve runde, a Cro Cop je uzeo jedini pojas u svojoj karijeri.

Transfer u UFC

Kao najveća MMA zvijezda, Filipović je početkom 2007. potpisao unosan (pretpostavlja se najveći ikada) ugovor s američkim UFC-om. Znalo se da bi tranzicija na američki kavez i nove uvjete koji su vladali preko Velike bare mogla biti problematična za hrvatskog borca koji se cijeli život proveo u japanskim ringovima, a to se pokazalo i istinito. Iako je pobijedio u svojoj premijeri protiv slabašnog Eddieja Sancheza, uslijedilo je brutalno otrežnjenje. Do tada relativno nepoznati Brazilac Gabrijel Gonzaga izenenadio ga je njegovim oružjem nokautiravši Cro Copa high kickom. Nedovoljno oporavljeni Filipović je poražen i u trećoj UFC borbi. Nakon tri isrpljujuće runde, suci su presudili u korist Francuza Cheicka Konga. Umoran i nemotiviran, Cro Cop je odlučio prekinuti ugovor s Amerikancima, a utočište je ponovno pronašao u Japanu.

Kasnije je izjavio da su je za lošu epizodu u Americi kriv nedostatak motiva, ali i kronična ozljeda koljena koja ga je mučila još od borbe protiv Aleksandera Emelianenka. No, nažalost niti povratak u Japan nije donio ništa novo. Mirko je doduše uspio svladati Mizuna i Hong Man Choija, ali je jedini pravi ispit, onaj protiv Nizozemca Alistaira Overeema, prošao neslavno. Borba je prekinuta sredinom prve runde zbog nedozvoljenog udarca u genitalije što je zapravo išlo u njegovu korist, jer je Overeem do tada bio potpuno dominantan.

Povratak u UFC

U siječnju 2009. Cro Cop se odlučio na rekonstrukciju ligamenata desnog koljena što ga je s borilačke scene udaljilo na pola godine. I kada su svi očekivali nastavak karijere u Japanu, dogodio se novi preokret. Mirko se odlučio vratiti u američki oktogon. Prvu borbu je uspješno odradio protiv Britanca Mustaphe Al Turka u njemačkom Koelnu, da bi u međuvremenu potpisao novi, vrlo unosan, ugovor na tri dodatna meča najavivši pohod na teškaški pojas. Prva, a pokazalo se i posljednja, prepreka na putu prema naslovu bio je mladi Brazilac Junior Dos Santos. Unatoč tome što je sam sebe proglasio najspremnijim u čitavoj karijeri, Mirko je prošlog vikenda pružio najlošiju borbu u životu. Od samog ulaska u ring bilo je jasno da Cro Copu više nije mjesto na borilačkoj sceni, ali i da je njegova karijera završila još 2006. kada je trijumfalno oko svog pasa okačio pojas pobjednika Prideovog Grand Prixa. Odmah po povratku u Zagreb, Mirko je najavio kraj karijere raspustivši svoj Cro Cop team.

Političar, glumac, nogometaš...

Osim po sportskoj, Filipović će biti upamćen i po političkoj karijeri. Kao kandidat SDP-a Cro Cop je na izborima 2003. izabran u Hrvatski sabor. Kasnije je u nekoliko navrata požalio svoj politički izlet priznavši da mu je ta avantura donijela više štete nego koristi. Cro Cop se 2006. okušao i na filmu glumeći u niskobuđetnoj akciji "Ultimate force", međutim i taj je izlet proglasio promašajem. Kako bi promovirao rodne Vinkovce, Filipović je 2004. zaigrao za svoj omiljeni nogometni klub Cibaliju koja je tada nastupala u 2. HNL-a. Cro Cop je oženjen i zajedno sa suprugom Kaludijom i sinom Ivanom, živi u zagrebačkim Gajnicama.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije