Zašto su Olimpijske igre zakon: Pet priča koje su dirnule svijet

Piše:
ponedjeljak, 25.8.2008. 07:35
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

OLIMPIJSKE igre mnogo su više od sporta. Čak i za Hrvate, koji sami sebe vole nazivati isključivo nogometnom nacijom. Unatoč neizmjernoj ljubavi prema toj igri, od nogometa nas ipak više zanima što se to događa na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri, vjerojatno još jedinom pravom utočištu istinskog sporta. Rukometni bljesak u četvrtfinalu protiv Danaca pomeo je u čitanosti bilo koju utakmicu "Bilić boysa" i višestruko nadmašio inače nedodirljivo finale Lige prvaka. 

Zašto? Iako bi svatko volio biti Cristiano Ronaldo koji u radno vrijeme u delirij baca Old Trafford, a u slobodno vozi "bijesna kola" i mijenja supermodele, prosječni čovjek negdje u svojoj suštini ipak više voli male ljude koji su preko noći postali superheroji. Na Olimpijskim igrama to je itekako moguće. Gimnastičar Filip Ude i strijelac Snježana Pejčić do prije nekoliko dana bili su potpuna enigma za 99 posto Hrvata. Danas su oni naši heroji.

Puno heroja su promovirale ove Igre, a mi vam donosimo pet herojskih priča koje su dirnule svijet i pokazale da još uvijek postoji istinski sport oko kojega se ne vrte razni sumnjivi menadžeri i ne okreću prljavi milijuni.

Medalja za poginulu suprugu

Manje je bitno što je Nijemac Matthias Steiner osvojio zlatnu medalju u dizanju utega. 144 kilograma težak div zauvijek će ostati zapamćen po gesti zbog koje je cijelom svijetu zastala knedla u grlu. Prilikom ceremonije primanja svog odličja, Steiner je sa suzama u očima u jednoj ruci držao zlatnu medalju, a u drugoj fotografiju svoje supruge Susann koja je poginula u prometnoj nesreći prije godinu dana.

"Ona je uvijek sa mnom, posebno u trenucima prije natjecanja. Ona je uvijek ovdje", objasnio je nježni div koji je svojoj supruzi na bolesničkoj postelji obećao zlatnu medalju i svoje obećanje je i izvršio.

"Nisam praznovjeran čovjek, ne vjerujem u super moći, međutim iskreno se nadam da me je vidjela dok sam osvajao ovu medalju", rekao je Steiner te ganuo tako cijeli svijet.

Za sina oboljelog od leukemije

Oksana Čusovitina, bivša gimnastičarka iz Uzbekistana prolongirala je svoju karijeru i odselila se u Njemačku kako bi uspjela sakupiti novčana sredstva za sina Alishera kojemu je dijagnosticirana leukemija prije šest godina. Tridesettrogodišnja majka u Pekingu je osvojila srebrnu medalju te je tako postala najstarijom gimnastičarkom u proteklih pedeset godina koja se okitila olimpijskim odličjem.

"Ova medalja je za mog sina. Nikad ne bih to postigla da nije bilo njega", izjavila je Oksana koja vjeruje da će njen sin pobijediti opaku bolest, a da će joj u tome pomoći i ova teško izborena medalja.

Pobijedio karcinom i postao olimpijski pobjednik

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Posebno dirljiva je priča je ona nizozemskog plivačkog maratonca Maartena van der Weijdena koji je osvojio zlatnu medalju u utrci na 10 kilometara. U cijeloj priči ne bi bilo ništa neobično da Van der Weijden nije postao olimpijski pobjednik nakon što je dobio životnu bitku pobijedivši  prije nekoliko godina zloćudni karcinom.

"Kad ležiš u bolnici, osjećaš nepodnošljivu bol i toliko si umoran da ne možeš držati otvorene oči. Ne razmišljaš o sljedećem danu ili sljedećem tjednu. Samo misliš kako izdržati sljedeći sat."

"No, ta vas opaka bolest uči da postanete strpljivi, a upravo je to taktika koju sam primijenio u utrci i koja mi je donijela ovo odličje", objasnio je nizozemski heroj.

Paraolimpijka uz bok olimpijcima

I sljedeća priča dolazi iz istog sporta. Južnoafrička plivačka maratonka Natalie DuTroit završila je u Pekingu utrku na 10 kilometara iako je 2001. godine ostala bez noge koja joj je amputirana nakon prometne nesreće. Dirnula je cijeli svijet kvalificiravši se za Peking isplivavši regularnu olimpijsku normu. Utrku je na koncu završila kao odlična 16. u konačnom poretku pobijedivši mnoge "zdrave" plivačice. Nakon regularnih Igara Natalie će se fokusirati na Paraolimpijadu gdje je jedna od najvećih favoritkinja.

Naj(ne)sretniji strijelac na svijetu

Olimpijska medalja san je svakog sportaša, a kad taj san prokockate svojom dekoncentracijom čak dva puta zaredom, onda imate razloga biti zaista razočarani. Američki strijelac Matt Emmons bio je na pragu zlata u Ateni, međutim u posljednjoj je seriji zaribao tako što je zabunivši se gađao u tuđu metu što ga je stajalo odličja. Utučeni Emmons svoju je tugu odlučio zapiti u lokalnom baru gdje je sreo svoju buduću suprugu, češku reprezentativku Katerinu. Nakon što se gotovo identična situacija dogodila i u Pekingu i Amerikanac je ponovno ostao bez medalje, shvativši što se dogodilo Katerina je iz publike uletjela na borilište te zagrlila svog supruga.

"Sve se događa zbog nekog razloga. Prošli put me sudbina spojila sa mojom suprugom, a sad još uvijek ne znam zašto se ovo dogodilo. No, siguran sam da je zbog nečeg lijepog", izjavio je uplakani Emmons.

Kad su novinari u pitanje doveli Amerikančevu mentalnu snagu, supruga je čvrsto stala u njegovu obranu.

"On je jedan od najboljih strijelaca na svijetu. Nema sumnje da u sebi ima sve potrebno za pobjedu", emotivno je izjavila.

Emmons je možda jedan od najnesretnijih streličara na svijetu, međutim zasigurno je jedan od najsretnijih muškaraca na planeti.

Marko Petrak
Foto: Xinhua

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije