54.163.157.48 US
 

Biserka Cvjetičanin: Zaboravljena Afrika

Piše:
petak, 26.3.2004. 12:18
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

U HRVATSKOJ se afrički jezici i afrička književnost ne proučavaju i ne predaju ni na jednom sveučilištu, pa je afrička književnost već dugo prepuštena entuzijazmu pojedinaca, upozorava Biserka Cvjetičanin u najnovijem broju "Zareza", dvotjednika za kulturu i društvena pitanja.

Tekst "Zaboravljena Afrika" Biserka Cvjetičanin, sa zagrebačkoga Instituta za međunarodne odnose, napisala je u povodu Festival afričke kulture koji se održava u Sloveniji krajem ožujka i u travnju u organizaciji ljubljanskoga Cankarjeva doma.

"Zajedno će se naći afrički pjesnici iz zemalja kroz koje prolazi rijeka Niger i slovenski pisci, za taj događaj izrađena je i bibliografija afričkih djela prevedenih na slovenski jezik, a na okupu će se naći i nakladnici sa svojim izdavačkim planovima iz afričke književnosti", napominje, dodajući kako će "možda njihov okrugli stol biti i prigoda za uspostavljanje suradnje s hrvatskim izdavačima".

Cvjetičanin smatra kako bi bilo zanimljivo istražiti koliko je programa na hrvatskoj televiziji i radiju u posljednjih petnaestak godina posvećeno afričkim književnicima.

Podsjećajući na prve hrvatske susrete s afričkim kontinentom koje su imali moreplovci, zatim misionari, ističe kako su braća Seljan, Dragutin Lerman te Fran Mažuranić s putovanja po Africi krajem 19. stoljeća "ostavili vrijedne putopise i dnevničke zapise koji s pravom stoje na samom početku hrvatske putopisne književnosti izvaneuropskog prostora".

Navodi i značajnu ulogu akademika Petra Guberine, koji je u studentskim danima njegovao prijateljstvo s pjesnicima Aimeom Cesaireom i Leopoldom Senghorom.

Znamenito pjesničko djelo Aimea Cesairea "Zapis o povratku u zavičaj" (1939.) koje se smatra himnom svih crnaca svijeta, podsjeća Cvjetičanin, nastalo je za njegova boravka 1935. kod Petra Guberine u Martinskoj pokraj Šibenika.

Pedestih godina prošlog stoljeća počinju izlaziti antologije iz afričke usmene i pisane književnosti te prvi prijevodi romana engleskog i francuskog izraza među kojima se osobito ističe "Pijač palmina vina" Amosa Tutuole u prijevodu Slamniga i Šoljana.

U razdoblju između 1970. i 1990. izlaze prve teorijske knjige hrvatskih autora o afričkoj književnosti, prijevodi iz poetskog i romanesknog stvaralaštva, te brojni članci i prijevodi u književnim čaospisima, podsjeća.

Roman Wolea Soyinke "Tumači" preveden je 1980., šest godina prije nego što je taj nigerijski književnik dobio Nobelovu nagradu za književnost.

"Nakon 1990. dodiri s afričkom kulturom i književnosti postaju sve rjeđi, a južnoafrički prozaisti Nadine Gordimer i J. M. Coetzee rijetki su predstavnici afričkog književnog stvaralaštva u našoj sredini u posljednjih petnaestak godina", napominje Biserka Cvjetičanin.
Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije